Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, S. Radića 81

Gž Ovr-114/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, po sutkinji Ivani Čačić Brčić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Dom za starije osobe Bjelovar, Bjelovar, Vlahe Paljetka 1, OIB: 85517262565, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Mladinić, odvjetnik u Bjelovaru, protiv ovršenika Matičević d.o.o., Velika Gorica, Petrovina Turopoljska, Istarska ulica 40, OIB: 26788791916, kojeg zastupa punomoćnik Tome Ljubić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade troška izravne naplate, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Ovr-43/2025-2 od 26. veljače 2025., dana 2. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Ovr-43/2025-2 od 26. veljače 2025.

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem naloženo je ovršeniku u roku od 8 dana naknaditi ovrhovoditelju trošak postupka izravne naplate u iznosu od 656,25 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja tog rješenja pa do isplate.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavio ovršenik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da se žalba uvaži, te pobijana odluka ukine u cijelosti, „podredno“ predmet vrati na ponovan postupak uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iako ovršenik pobija predmetnu odluku i zbog bitne povrede odredaba postupka, u žalbi uopće ne navodi niti obrazlaže o kojoj se bitnoj povredi radi i u čemu se ona sastoji, a ispitujući pobijano prvostupanjsko rješenje ovaj sud je utvrdio da nije počinjena ni jedna bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP u vezi članka 381. ZPP i članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 dalje: OZ), pa žalba ovršenika zbog tog žalbenog razloga nije osnovana.

6. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je ovrhovoditelj podneskom od 10. siječnja 2025. prvostupanjskom sudu podnio zahtjev za naknadu troškova izravne naplate koja da je provedena temeljem bjanko zadužnice od 18. ožujka 2020. potvrđene od strane javnog bilježnika Marka Jurline pod brojem OV-3116/2020, te je prvostupanjski sud donio pobijano rješenje kojim je prihvatio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova izravne naplate u iznosu od 656,25 EUR pozivom na odredbe članka 154. ZPP, članka 14. stavka 4. OZ i Tbr. 11.8. i 11.10. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23, dalje: Tarifa), koji trošak se odnosi na sastav zahtjeva za naplatu Financijskoj agenciji u iznosu od 625,00 EUR te sastav prijedloga za naknadu troška u iznosu od 31,25 EUR, oba iznosa s uključenim PDV-om, dakle, ukupno 656,25 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, smatrajući da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke iz članka 14. stavaka

4., 6. i 7. OZ.

7. Sukladno odredbi članka 14. stavak 4. OZ, ovršenik je dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu, dok se prema odredbi članka 14. stavka 6. OZ, zahtjev za naknadu troškova ovrhe podnosi najkasnije u roku od 30 dana od dana završetka postupka. O troškovima postupka odlučuje sud u ovršnom postupku i u tom postupku određuje, na prijedlog stranke, ovrhu radi njihova ostvarenja (stavak 7.).

8. Postupak izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne isprave je specifičan postupak prisilnog ostvarenja novčane tražbine izvan suda, pred posebnim tijelom kojemu je provođenje takvih postupaka zakonski dano u nadležnost, prije svega člankom 2. stavkom 14. OZ koji Financijsku agenciju označava kao pravnu osobu koja provodi ovrhu prema odredbama toga Zakona i zakona kojim se uređuje provedba ovrhe na novčanim sredstvima, dok je postupak pred Financijskom agencijom propisan člankom 209. OZ i dr. Dakle, postupak izravne naplate je zakonodavno uređen postupak ovrhe, u kojem ovrhovoditelj ima pravo na naknadu troškova koji su bili potrebni za takvu ovrhu na teret ovršenika.

9. Slijedom navedenog nisu prihvatljivi ovršenikovi navodi da u konkretnom slučaju ne egzistiraju uvjeti za dosudu troška zbog činjenice da je u tijeku parnični postupak na koji ga je uputio sud radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim.

9.1. Da je tome tako zaključiti je i na temelju odredbe članka 210. stavka 4. OZ kojom je propisano da ako prijenos sredstava s računa ovršenika bude obavljen prije nego što sud dostavi rješenje kojim prihvaća prijedlog o odgodi ovrhe ili rješenje kojim proglašava pljenidbu i prijenos nedopuštenim (članak 209. OZ), ovršenik može u posebnoj parnici ostvarivati svoje pravo na povrat tih sredstava kao i pravo na naknadu štete.

9.2. Stoga prema shvaćanju ovog suda podnošenje tužbe i trajanje sudskog postupka nisu okolnosti koje dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

10. Odgovarajući na navode žalbe kojima ovršenik tvrdi da ovrhovoditelj nema pravnu osnovu za ovrhu temeljem zadužnice koju je predao FINA-i, a samim time ni pravo na troškove postupka, kao i navode kojima ponavlja razloge na kojima temelji tužbu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, istaći je da se radi o žalbenim razlozima glede kojih je ovršenik upućen u parnicu.

11. Iz naprijed navedenih razloga valjalo je primjenom odredbe članka 380. točke 2. ZPP u vezi članka 21. stavka 1. OZ odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

12. Ovršenik nije uspio sa žalbom, zbog čega je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, kao neosnovan (točka II. izreke).

U Šibeniku, 2. srpnja 2025.

Sutkinja

Ivana Čačić Brčić