REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-634/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Vedran Marcan i Livio Marcan u Umagu, protiv tuženice EN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik, odvjetnik Zorimir Ričković u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-810/2020-3 od 20. srpnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj P-2249/2019-32 od 25. kolovoza 2023., u sjednici održanoj 2. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
„I/ Proglašava se nedopuštenom ovrha- pljenidba i prijenos temeljem zahtjeva za izravnu naplatu od 29. ožujka 2019. godine, temeljem ovršne isprave, presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-4471/2012 od 27. travnja 2015.
II/ Nalaže se tuženoj da tužitelju isplati parnični trošak u iznosu od 3.543,75 kuna kuna u roku od 15 (petnaest) dana.
III/ Tužena se odbija sa svojim zahtjevom za naknadu parničnog troška.“.
2. Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:
„I. Odbija se, kao neosnovana, žalba tuženice EN te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie, poslovni broj: P- 2249/2019-32 od 25. kolovoza 2023.
II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.“.
3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-1132/2024-2 od 3. srpnja 2024. dopuštena je revizija tuženici radi pravnog pitanja:
„Je li u okolnostima kada je dužnik dobrovoljno podmirio tražbinu, zakonska zatezna kamata u odnosu na parnične troškove postupka dosuđene presudom/rješenjem (pravomoćnom odlukom suda) teče od presuđenja pa do isplate na temelju čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima i u slučaju kada u izreci presude/rješenja nije određen tijek zakonske kamate (naznačen je iznos sveukupnog parničnog troška)?“.
4. Koristeći navedeno ovlaštenje tužena je podnijela reviziju zbog gore navedenog pravnog pitanja s prijedlogom ovom sudu usvojiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
5. U svom odgovoru na reviziju tužitelj predlaže reviziju odbiti, te traži troškove odgovora na reviziju.
6. Revizija nije osnovana, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.
7. Na temelju odredbe čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev za proglašenjem nedopuštenim ovrhe - zapljenom i prijenosom novčanih sredstava s računa tužitelja na temelju zahtjeva za izravnu naplatu od 29. ožujka 2019. pozivom na ovršnu ispravu - presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-4471/2012 od 27. travnja 2015.
9. U revizijskom stadiju postupka sporno je je li tužitelj kao ovršenik u potpunosti ispunio svoju obvezu iz gore navedene pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, te slijedom toga je li ovrha nedopuštena.
10. Naime, navedenom presudom iz točke 7. obrazloženja, tužitelj u ovom predmetu, bio je dužan platiti tuženici u ovom predmetu, svotu od 10.625,00 kn na ime parničnog troška. Navedena odluka postala je pravomoćna 5. studenog 2018. a ovršna 29. studenog 2018. Tužitelj je tuženici platio po navedenoj presudi iznos od 10.625,00 kn 4. prosinca 2018., prije nego što je tužena podnijela zahtjev za izravnu naplatu.
11. Obzirom na navedeno, postavlja se pitanje, je li tužitelj kao dužnik na temelju gore navedene presude, dužan u ovršnom postupku platiti i zatezne kamate na iznos dosuđenih troškova postupka, obzirom da u izreci presude koja je ovršna isprava nisu dosuđene zatezne kamate.
12. Međutim, pozivom na odredbu čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje: OZ) koja propisuje da ako plaćanje zateznih kamata na troškove postupka nije određeno već u ovršnoj ispravi, sud će, na prijedlog ovrhovoditelja, u rješenju o ovrsi odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke odnosno sklapanja nagodbe, do naplate, slijedom čega tužena smatra da je ovrha dopuštena, upravo radi naplate zateznih kamata na troškove parničnog postupka.
13. Navedena odredba omogućuje vjerovniku, koji je propustio zatražiti naknadu troškova parničnog postupka u postupku iz koje potječe ovršna isprava u ovršnom postupku zatražiti i zatezne kamate na trošak parničnog postupka od dana donošenja odluke do naplate.
14. Međutim, već odlukom ovog suda poslovni broj Rev-1134/2016 od 26. rujna 2018. navedeno je:
„U konkretnom slučaju sporno je pripada li ovrhovoditelju pravo na zatezne kamate na troškove postupka koji su mu dosuđeni pravomoćnom sudskom presudom u slučaju ako je ovršenik u roku za dobrovoljno ispunjenje obveze (u paricijskom roku) platio iznos troškova postupka, a samom presudom nije određena obveza plaćanja zateznih kamata na iznos troškova postupka.
Neosnovani su revizijski navodi ovrhovoditelja da mu pripada pravo na naplatu zateznih kamata na iznos troškova postupka. Naime, u konkretnom slučaju pravomoćnom i ovršnom presudom ovršeniku nije bilo naloženo plaćanje zateznih kamata na troškove postupka, te je ovršenik u roku za dobrovoljno ispunjenje platio troškove postupka. U takvom slučaju ovršenik nije pao u zakašnjenje s ispunjenjem svoje obveze, pa nije niti u obvezi platiti zatezne kamate.
Odredbom čl. 27. st. 2. OZ propisana je mogućnost da ovršni sud odredi plaćanje zateznih kamata na troškove postupka ako plaćanje kamata nije određeno ovršnom ispravom samo u rješenju o ovrsi i to u slučaju kada ovršenik nije podmirio svoju obvezu u roku za dobrovoljno ispunjenje.“.
15. Ovaj sud ostaje kod navedenog pravnog shvaćanja. Prvenstveno, tuženica kao vjerovnica u ovršnom postupku imala je mogućnost zatražiti zatezne kamate u postupku koji je prethodio ovršnoj ispravi. Međutim, kako ona to nije učinila, presudom odnosno odlukom o troškovima postupka sadržanoj u presudi koja je ovršna isprava, naloženo je tužitelju u ovom postupku naknaditi tuženoj u ovom postupku, naknaditi troškove postupka bez zateznih kamata.
16. Kako je, tužitelj, prije početka ovršnog postupka, platio tuženici dosuđene troškove na način kako je to odlučeno ovršnom ispravom, time je njegova obveza za naknadu troškova prestala.
17. Da je tuženica, prije tog trenutka podnijela prijedlog za ovrhu, te zatražila od ovršnog suda da postupi o odredbi čl. 30. st. 2. OZ i odredi naplatu zateznih kamata, tek bi donošenjem takvog rješenja o ovrsi, tužitelj u ovom postupku bio dužan platiti zatezne kamate na troškove postupka određene ovršnom ispravom, što se u ovom slučaju nije dogodilo.
18. Obzirom da je tužitelj ispunio svoju obvezu na plaćanje troškova onako kako ona glasi, pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da je ta obveza tužitelja prestala, slijedom čega je i nedopuštena ovrha tuženice radi naplate zateznih kamata jer tužitelj nije u zakašnjenju s ispunjenjem svoje obveze.
19. Dakle, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo, pa je valjalo pozivom na odredbu čl. 391. st. 6. ZPP odbiti reviziju tužene kao neosnovanu.
20. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi odgovora na reviziju jer isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka (argumentum a contrario odredbe čl. 155. st. 1. ZPP). Naime, svojim navodima u odgovoru na reviziju tužitelj ponavlja svoje tvrdnje iznesene tijekom postupka, te ne doprinosi odluci suda u revizijskom stadiju.
Zagreb, 2. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Dražen Jakovina
