Poslovni broj: Usž-2432/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja FC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po opunomoćenicima Saši Kačeru, odvjetniku u Čakovcu, Ulica Ruđera Boškovića 5 i Draganu Crnkoviću, odvjetniku u Sisku, Stjepana i Antuna Radića 48, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Glina, OIB: 36162371878, Glina, Ulica Tomislava Roma 1, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-231/25-7 od 7. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-231/25-7 od 7. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Glina, KLASA:UP/I-216-04/24- 01/4819, URBROJ:511-10-13-24-2 od 23. prosinca 2024. te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

2. Navedenim rješenjem tuženika od 23. prosinca 2024. utvrđeno je da tužitelj nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj i dužan je napustiti Europski gospodarski prostor (EGP); zabranjuje mu se ulazak i boravak u EGP-u u trajanju od jedne godine, računajući od dana napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske; određen mu je rok za dragovoljni odlazak od sedam dana u kojem je dužan napustiti EGP, računajući od prvog dana od dana dostave ovog rješenja; prisilno će se udaljiti ako ne napusti EGP u roku za dobrovoljni odlazak; dužan je prilikom napuštanja Republike Hrvatske prijaviti se policijskom službeniku na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a (sve detaljno u izreci rješenja).

3. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tužitelj radi povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Poziva se na članke 5., 49. i 126. Zakona o upravnim sporovima, te na članke 182. i 191. Zakona o strancima. Navodi da je u tužbi i na raspravi obrazložio činjenice i okolnosti koje je tuženik propustio utvrditi i predložio je svoje saslušanje i saslušanje supruge u vezi obiteljskih prilika i emocionalnoj povezanosti tužitelja i obitelji, materijalne i nematerijalne brige i skrbi tužitelja o obitelji, a što je sud odbio. Smatra da nije imao mogućnost dokazivati činjenice pa je povrijeđeno načelo jednakosti oružja. Navodi da mu ni u upravnom postupku nije dana mogućnosti izjašnjavanja o bitnim okolnostima slučaja što prvostupanjski sud zanemaruje. Smatra da je tuženik propustio utvrditi da postoje smetnje za protjerivanje iz članaka 182. i 191. Zakona. Ponavlja da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti zajedno sa troškovima upravnog spora. Potražuje troškove za sastav žalbe.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi u bitnome da su žalbeni prigovori neosnovani, ponavlja žalbene navode tužitelja, ponavlja postupak donošenja osporavanog rješenja, iskaz tužitelja dan na zapisnik 23. prosinca 2024. pri javnopravnom tijelu, utvrđenja u upravnom postupku te zaključuje da je tužitelj prekršio odredbe Zakona o strancima u vezi nezakonitog boravka, nepoštivanja zakona zemlje u kojoj boravi, a ponašanjem pokazuje da ne mari za obiteljski život, ističe da mu je omogućeno sudjelovanje u postupku. Predlaže odbiti žalbu i zahtjev za trošak.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu upravnog suda u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 36/24. – ZUS/24), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.

7. Prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio činjenice koje su odlučne za rješavanje predmetne upravne stvari, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke tuženika kao i činjenice koje je sam utvrdio u sporu. Upravni sud je odluku donio razmatranjem relevantnih pravnih i činjeničnih pitanja i za istu dao detaljno obrazloženje, ocjenjujući pri tome navode tužbe. Imajući na umu mjerodavne zakonske odredbe u ovom predmetu i to članke 182., 189., 190. i 191. Zakona o strancima („Narodne novine“ 133/20., 114/22. i 151/22.-Zakon) koje sud citira u presudi, pravilno je tužbeni zahtjev odbijen.

8. Prema podacima spisa i obrazloženju presude prvostupanjskog suda proizlazi da je tužitelj presudama Županijskog suda u Varaždinu od 25. siječnja 2022., Županijskog suda u Vukovaru od 5. svibnja 2022., Županijskog suda u Dubrovniku od 9. listopada 2023., proglašen krivim za kaznena dijela spolnog odnošaja bez pristanka, dovođenja u opasnost života i imovine opće opasnom radnjom ili sredstvom, te prijevare, a presudom Općinskog suda Čakovcu od 27. lipnja 2024. tužitelj je za navedena dijela osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i sedam mjeseci. Nadalje je utvrđeno da je od 2007. godine do donošenja osporavanog rješenja tužitelj višestruki počinitelj kaznenih dijela i prekršaja (drsko ponašanje, prijetnja, tuča, svađa vika odnosno remećenje javnog reda i mira, tjelesna ozljeda, prijevara, nasilničko ponašanje, bludne radnje, kršenje prava djeteta, obljuba nad nemoćnom osobom, nasilničko ponašanje, drsko i nepristojno ponašanje, silovanje, dovođenje u opasnost života i tijela opće opasnom radnjom ili sredstvo, krađa), te da je od 28. veljače 2009. u nezakonitom boravku u Republici Hrvatskoj, da je u braku s državljankom Republike Hrvatske ĐC s kojom ima dvanaestero djece.

9. Prvostupanjski sud obrazlaže da je u postupku donošenja osporavanog rješenja tuženik uzeo u obzir sve činjenice koje su relevantne za donošenje i sve okolnosti iz članaka 182. i 191. Zakona, u postupku je utvrđeno da tužitelj od 2009. nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj te se od 2007. do donošenje osporavanog rješenja vodi kao višestruki recidivist u počinjenu kaznenih djela i prekršaja što upućuje na visoki stupanj kriminalne volje i izrazit deliktni potencijal pa tužitelj predstavlja opasnost za javni poredak Republike Hrvatske.

10. Nadalje sud ističe da je tužitelj svojom dugogodišnjom ustrajnošću u činjenju kaznenih djela i prekršaja koja je dovela do njegove višegodišnje odsutnosti iz obiteljskog života uslijed izdržavanja kazne zatvora kao i svojim propustom da od 2009. regulira boravak u Republici Hrvatskoj i legalno se zaposli, jasno pokazao da ne mari za obiteljski život ni za potrebe svoje obitelji pri čemu se dodatno ističe da je tužitelj evidentiran kao počinitelj kaznenih djela povrede djetetovih prava i spolnog odnošaja bez pristanka, čime je prvim djelom manifestirao grubo zanemarivanje svojih dužnosti u vezi podizanja djece, a drugim djelom i prema žrtvi i prema supruzi iskazao krajnju neosjetljivost i nepoštovanje.

11. Sud zaključuje da protjerivanje tužitelja neće dodatno utjecati na tužiteljeve obiteljske prilike jer iz njegovog ponašanja već od ranije proizlazi nebriga za emocionalne i materijalne potrebe njegove obitelji te da se iz opisanog ponašanja tužitelja zaključuje da ne poštuje pravni poredak ni društvene vrijednosti zemlje u kojoj boravi pa je sud navode o čvrstoj društvenoj i kulturnoj povezanosti s Republikom Hrvatskom pravilno ocijenio neuvjerljivim.

12. Prvostupanjski je sud pravilno ocijenio i neutemeljene navode da je za sva kaznena dijela za koja je osuđen izdržao kaznu imajući na umu zakonske odredbe, članak 189 Zakona, te da mu nije dana mogućnost sudjelovanja u upravnom postupku jer je tužitelj dao izjavu na zapisnik od 23. prosinca 2024. koji se nalazi u spisu i omogućeno mu je očitovati se na sve činjenice relevantne za donošenje odluke, a zapisnik je potpisao bez primjedbi.

13. Dakle, iz spisa predmeta proizlazi da je u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu omogućeno tužitelju izjašnjavanje o činjenicama i okolnosti predmetne upravne stvari, a sud je dostatno obrazložio zašto je odbio prijedloge za saslušanje tužitelja i njegove supruge.

14. Naime, neprovođenje dokaza predloženih po tužitelju, samo po sebi nema za posljedicu povredu načela pravičnog suđenja (načelo jednakosti oružja), a na koje tužitelj upire u žalbi. Naime, zahtjevi načela pravičnog postupka ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze, slijedom čega je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti isključivo na sudu te ne ovisi o volji stranaka. Pritom se napominje da ni ustavne ni konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određena stranka, izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice, podupru ih svojih dokazima na način da ni jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čemu je ovdje udovoljeno. Kako je tužitelj i tijekom upravnog postupka kao i upravnog spora, imao mogućnost, koju je iskoristio, izjasniti se o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje stvari, to mu nije onemogućeno sudjelovanje u upravnom postupku niti upravnom sporu. Naime, imajući na umu dokaznu dokumentaciju spisa predmeta iz koje nedvojbeno proizlazi osnovanost tvrdnji tuženika, koje tužitelj žalbenim prigovorima nije s uspjehom osporio, to je prvostupanjski sud zakonito odbio dokazne prijedlog tužitelja.

15. Obrazloženje prvostupanjske presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja.

16. Imajući na umu sve podatke spisa predmeta, te izričite zakonske odredbe, tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost osporavane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede odredaba upravnog spora ovaj Sud nije našao.

17. Kako je žalba odbijena tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a).

18. Slijedom navedenog, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 2. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska