REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2632/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Željka Pajalića, člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Igor Plavšić, odvjetnik u Vinkovcima, protiv tuženog Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništavosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-770/2024-2 od 9. prosinca 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji poslovni broj P-253/2023-21 od 26. ožujka 2023., u sjednici održanoj 2. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja naznačena pod 1., 2. i 3.

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u odnosu na naznačeno pitanje pod 4.

III. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-770/2024-2 od 9. prosinca 2024.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da pitanja koja je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije, naznačena pod 1., 2. i 3. nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

2.1. Naime, u odnosu na prvo postavljeno pitanje za odgovoriti je predlagatelju da pobijana odluke ne odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u odluci ovog suda Rev-308/22-2 od 19. travnja 2022. U odnosu na drugo postavljeno pitanje tuženika se upućuje na ustaljeno pravno shvaćanje ovog suda o tom pitanju i objedinjeno pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. U odnosu na treće pitanje tuženiku se ukazuje na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama U-III- 5475/2021 od 30. lipnja 2022., U-III-4613/2021 od 30. lipnja 2022. i U-III-3540/2021 od 30. lipnja 2022., prema kojem s obzirom na to da je u konkretnom slučaju utvrđena ništetnost (nepoštenost) ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja koja se dogodila već u predugovornoj fazi (propustom banke da potrošaču da odgovarajuće obavijesti o spornim ugovornim odredbama prije sklapanja ugovora), Ustavni sud Republike Hrvatske ne nalazi ništa proizvoljno u tumačenju sudova da je banka nesavjesni stjecatelj koji duguje zatezne kamate od dana stjecanja.

3. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na postavljena pitanja naznačena pod 1., 2. i 3. nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješiti kao u izreci pod točkom I.

4. Nadalje, u odnosu na 4. pitanje kojim tuženik sadržajno osporava odluku o troškovima postupka, valja reći kako je u dijelu odluke o troškovima postupka drugostupanjski sud u tom dijelu ukinuo odluku suda prvog stupnja. Donošenjem rješenja drugostupanjskog suda kojim je ukinuto rješenje prvostupanjskog suda u odnosu na troškove postupka te predmet vraćen na ponovni postupak sudu prvog stupnja, postupak nije pravomoćno dovršen zbog čega prijedlog za dopuštenje revizije u tom dijelu nije dopušten u smislu odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a.

5. Nadalje, tuženik u prijedlogu tvrdi da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje u tekstu: Ustav) i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99-pročišćeni tekst, 8/99-ispravak, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17

- dalje: Konvencija). Međutim, nižestupanjske odluke su obrazložene i ne mogu se po ocjeni ovoga suda smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima, slijedom čega tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili zbog pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

6. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. i čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP u vezi s čl. 400. st. 1. i 2. ZPP odlučiti kao pod točkom I.,II i III. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 2. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina