REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-3123/2024-2

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednice vijeća Jelene Rajić, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Trg Nikole Šubića Zrinskog 11, Zagreb, OIB: 61989185242, koju zastupa opunomoćenica Nada Ogresta, odvjetnica u Dubrovniku, Iva Vojnovića 61c, protiv tuženika Državne geodetske uprave Republike Hrvatske, Samostalna služba za drugostupanjski postupak, Zagreb, Gruška 20, OIB: 84891127540, radi prigovora na izlaganje katastarskih podataka, odlučujući o žalbi tužiteljice, protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 1949/2023-7 od 24. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1949/2023-7 od 24. svibnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda, točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-932-04/22- 06/94, URBROJ: 541-11/2-23-2 od 5. srpnja 2023. i rješenja Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Dubrovnik, KLASA: UP/I 932-04/22-03/41, URBROJ: 541-30-02/11-22-2 od 20. svibnja 2022.Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

1.1. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljen protiv navedenog prvostupanjskog rješenja od 7. travnja 2022., kojim je odbijen prigovor broj 161 uložen na podatke nove izmjere katastarske općine [katastarska općina].

2. Protiv prvostupanjske presude tužiteljica je podnijela žalbu pobijajući je iz svih zakonom propisanih razloga. U žalbi, u bitnom, navodi, da predmetna katastarska čestica k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stara izmjera čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina]), predstavlja kulturno dobro u naravi Rimsku palaču-fortifikacijsku cjelina, a koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku upisana kao historijsko-umjetnički spomenik, kulturno dobro stavljeno pod zaštitu Ministarstva kulture Republike Hrvatske i na upravljanje tužiteljici. Navodi da je tijekom upravnog postupka ukazivala na to da na navedenim česticama nije moguće provoditi pojedinačnu izmjeru, geodetsko klasiranje, niti vršiti usklađenje radi obnove i preoblikovanja zemljišne knjige i sređivanja zemljišnoknjižnog stanja. Bez obzira što Rimska palača ima više čestica, isključivanjem jedne narušava se cjelovitost kulturnog dobra, stoga je, radi zaštite te cjelovitosti, izrađen prijedlog parcelacije ovlaštenog vještaka tužitelja. Ističe da je aktivno sudjelovala u postupku izlaganja nove izmjere, iskoristila pravo angažiranja ovlaštenog sudskog vještaka geodetske struke koji je izvršio mjerenja na terenu, izradio skicu mjesta i sve to dostavio u upravni postupak. Tvrdi da prigovori koje je isticala tijekom cijelog upravnog postupka nisu uzeti u obzir, a poglavito ne oni koji se odnose na činjenicu da je postupanje tuženika, kako tijekom izrade nove katastarske izmjere, tako i tijekom samog upravnog postupka nezakonito, pravno neutemeljeno, neobrazloženo te kao takvo nemoguće ispitati.

2.1. Tvrdi da trgovačko društvo angažirano od tuženika koje je provodilo mjerenja nije pojedinačno i trajno obilježilo granice predmetnih nekretnina, čak ih nije očistilo od raslinja u koje su zarasle, a ipak je provelo mjerenje. Pojašnjava da je 29. listopada 2021. pristupila očevidu na poziv angažiranog trgovačkog društva GEOPROJEKT, kojom prilikom je sastavljeni zapisnik s očevida na terenu potpisan od zainteresiranih stranaka s jedne strane i FD ing.geo. od strane GEOPROJEKTA. Tvrdi da, u pozivu na terenski očevid (koji joj je dostavljen 30. rujna 2021.), ne postoji jasno definiran rok u kojemu je potrebno izvršiti označavanje zemljišta pa da je na taj način postupljeno suprotno članku 46. stavku 1. te članku 34. stavku 2. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina kao i Zakonu o općem upravnom postupku.

2.2. Navodi da su prigovori koje je isticala tijekom upravnog postupka i spora pred prvostupanjskim sudom, rezultirali dvjema presudama (Us I-2895/2022 od 5. srpnja 2023. i Us l-3324/2023 od 20. svibnja 2024.), a kojim presudama su poništeni drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i predmeti su vraćeni na ponovni postupak i odlučivanje. Naglašavajući svoju ulogu u očuvanju kulturnih dobara, smatra da se ista obveza iz Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara odnosi i na tijela državne uprave, a da je tuženik, ovakvim postupanjem postupio protivno svrsi tog Zakona. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti pobijanu presudu te dosuditi tužiteljici naknadu troškova upravnog spora i žalbenog postupka.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS), Sud ne nalazi postojanje ni jednog žalbenog razloga propisanog odredbom članka 66. stavka 1. ZUS-a, koji bi doveo do nezakonitosti pobijane presude.

7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica podnijela prigovor na oblik novoformirane kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji prigovor je zaveden u knjizi prigovora pod brojem 161. Iz sadržaja navedenog prigovora proizlazi da tužiteljica osporava izvod iz popisnog lista 626 koji se odnosi na novoformiranu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj je evidentiran vrt, navodeći pri tom da planom nove izmjere nije označeno na koji se dio stare izmjere č.zgr. [katastarska čestica zgrade] može odnositi pravo posjeda tužiteljice.

8. Prema ocjeni ovog Suda, pravilno je osporenim rješenjem tuženika odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja tijela prvog stupnja obzirom da je postupak izmjere proveden sukladno odredbama članka 46. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina („Narodne novine“, broj 16/07., 152/08., 124/10., 56/13., 121/16., 9/17.).

9. Naime, tužiteljica je u postupku pozvana označiti sporne međe i eventualno angažirati geodetskog stručnjaka u tu svrhu. U povodu njezinog prigovora obavljen je očevid na terenu dana 29. listopada 2021. u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice. Očevidom je utvrđeno da tužiteljica nije obilježila međe katastarske čestice vidljivim trajnim oznakama pa da nema osnove za promjenu podataka u elaboratu katastarske izmjere, zbog čega je prigovor ocijenjen neosnovanim.

10. Naime, ovdje se radi o novoj katastarskoj izmjeri koja se provodi u svrhu izrade katastra nekretnina (i u svrhu obnove zemljišne knjige) pa se, prilikom nove izmjere snima stvarno stanje na terenu, granice se određuju prema onom kako su ih stranke obilježile time da je obveza stranaka da dogovorno obilježe granice svojih posjeda što je ovdje, kako je već navedeno, izostalo. Površine katastarskih čestica u novoj izmjeri računaju se iz koordinata lomnih točaka međa, a ne preuzimaju se iz postojeće dokumentacije katastra ili zemljišne knjige, sve sukladno odredbama Pravilnika o katastarskoj izmjeri i tehničkoj reambulaciji („Narodne novine“, broj 147/08. – dalje u tekstu: Pravilnik), kako to pravilno tuženik u obrazloženju osporenog rješenja navodi.

11. Prije stupanja na snagu naprijed navedenog Pravilnika postupak katastarske izmjere bio je propisan Zakonom o geodetskoj izmjeri i katastru zemljišta („Narodne novine“, broj: 16/74., 10/78., 51/89.), Zakonom o državnoj izmjeri i katastru nekretnina („Narodne novine“, broj: 128/99., 153/05., 142/06.) te Zakonom o državnoj izmjeri i katastru nekretnina („Narodne novine“, broj: 16/07.), a koji postupak je bio reguliran samo u bitnim elementima. Tijekom godina stvarala se određena stručna praksa vezana za prikupljanje i obradu podataka u postupku katastarske izmjere i tehničke reambulacije, odnosno izrade elaborata katastarske izmjere odnosno tehničke reambulacije kao i pregledavanja i potvrđivanja takvog elaborata koji je konačno pretočen u navedeni Pravilnik, koji je sadržajno obuhvatio pravila struke koja su se primjenjivala tijekom godina na temelju tada važećih naprijed navedenih zakona. Pravilnik je stupio na snagu 26. prosinca 2008., nakon odluke Državne geodetske uprave od 4. siječnja 2005. o katastarskoj izmjeri na području Općine Mljet za katastarsku općinu [katastarska općina], ali, budući da je u njemu objedinjena dugogodišnja stručna praksa isti se u suštini sadržajno primjenjuje. Stoga, unatoč prigovorima tužiteljice koje je isticala u tužbi u pogledu nekonzistentnog navođenja mjerodavnih propisa u upravnim rješenjima, te žalbenim prigovorima protiv prvostupanjske presude, ovaj Sud nalazi da je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu.

12. Naime, tužiteljica ni na očevidu koji je proveden nakon što je izjavljen prigovor, nije označila, prema njezinom mišljenju, liniju sporne međe kako to nalaže odredba članka 19. i 21. Pravilnika, u kojem slučaju bi mogle doći do primjene odredbe članka 21. i 40. Pravilnika te bi do rješenja spora o tijeku međe postojala obveza izračuna srednje točke iz različito pokazanih točaka na terenu.

13. Neosnovano tužiteljica prigovara da u predmetnom postupku nije jasno definiran rok u kojemu je bilo potrebno izvršiti označavanje zemljišta pa da se na taj način postupalo suprotno Zakonu o državnoj izmjeri i katastru nekretnina, budući da je još u Odluci od 4. siječnja 2005. utvrđeno da su upravitelji općih, javnih i drugih dobara na području na kojem će se provesti katastarska izmjera dužni do 28. veljače 2005. označiti vidljivim trajnim oznakama granice zemljišta kojim upravljaju.

14. Zaključno valja naglasiti da pozivanje tužiteljice na presude Upravnog suda u Splitu poslovni broj: Us I-2895/2022 od 5. srpnja 2023. i Us l-3324/2023 od 20. svibnja 2024. nije od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari, jer iste nisu bile predmet drugostupanjskog spora, stoga, niti te prvostupanjske odluke obvezuju ovaj Sud, što proizlazi iz stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u presudi broj U- Zpz-51/17 od 19. rujna 2018., a slijedom čega navodi tužiteljice ne dovode u sumnju zakonitost u ovom sporu pobijane presude.

15. Kako tužiteljica u predmetnoj žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe protiv presude iz razloga na koje upire tužiteljica.

16. Valjalo je stoga, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u točki I izreke, dok je odluka o troškovima sastava žalbe donesena na temelju odredbe članka 79. stavka 4. toga Zakona, budući da tužiteljica sa žalbom nije uspjela.

U Zagrebu 2. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić