Poslovni broj: Usž-346/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i Snježane Horvat-Paliska, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja SJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Enveru Vučetiću, odvjetniku iz Zagreba, Rudeška 91, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, radi prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-746/2023-8 od 7. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-746/2023-8 od 7. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: KLASA: UP/II 141-06/21-01/01187123892, URBROJ: 341-99-05/3-21-8553 od 24. svibnja 2022.
2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 141-06/20-01/01187123892, URBROJ: 341-25-05/3-20-25672 od 18. listopada 2021. kojim rješenjem je tužitelju utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 100% (točka I. izreke); od ukupnog tjelesnog oštećenja utvrđeno je postojanje tjelesnog oštećenja od 30% koje se odnosi na tjelesno oštećenje donjih ekstremiteta (točka II.) te je odbijen je zahtjev tužitelja za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja (točka III. izreke).
3. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Sud nije ocijenio sve dokaze, nije utvrdio sve činjenice, cijenio je samo obrazloženje odluke tuženika, a navode tužbe ni dokumentaciju priloženu spisu nije analizirao. Iz medicinske dokumentacije, nalaza i mišljenja vještaka oba stupnja, proizlazi da su tužitelju postavljene brojne dijagnoze, koje u nalazima ovlaštenih vještaka uopće nisu cijenjene. Tužitelj navodi da je navedeno trebalo utvrditi analizom tužbe jer postojeća medicinska dokumentacija dovodi u sumnju ocjene stručnih tijela medicinskog vještačenja.
3.1. Predlaže ovom Sudu poništiti pobijanu presudu.
4. Tuženik se protivi osnovanosti žalbe.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Upravni postupak, koji je prethodio ovom upravnom sporu, pokrenut je zahtjevom tužitelja od 10. veljače 2020. podnesenim prvostupanjskom upravnom tijelu radi priznavanja prava na naknadu za tjelesno oštećenje.
8. U prvostupanjskom upravnom postupku provedeno je vještačenje od strane Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom u Zagrebu. Prama nalazu i mišljenju, navedenog tijela vještačenja, broj: 661370 od 5. listopada 2021., temeljem kojeg je doneseno prvostupanjsko upravno rješenje, kod tužitelja je utvrđeno, uz ranije tjelesno oštećenje od 80% nastalo zbog bolesti, postojanje novonastalih oštećenja sukladno Listi tjelesnih oštećenja (dalje: Lista) iz Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine“, 67/17., 56/18.; dalje: Uredba). Radi se o tjelesnim oštećenjima nastalima 5. listopada 2021. zbog bolesti u postocima: 30% prema poglavlju VII-B-8-b Liste, razina 1, desno; 30% prema poglavlju VII-B-8-b Liste, razina 1, lijevo; 10% prema poglavlju 0-0-0-0-1 (parni organ) Liste; 30% prema poglavlju VIII-B-9-c Liste i 60% prema poglavlju VI-A- 1-b. Prema članku 20. Uredbe tužitelju je određen postotak tjelesnog oštećenja od 100% od čega tjelesno oštećenje koje se odnosi na donje ekstremitete iznosi 30%. Zbog razloga što je uzrok i novonastalog tjelesnog oštećenja bolest, tužitelju nije priznato pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.
9. U postupku vođenom po žalbi tužitelja protiv prvostupanjskog upravnog rješenja nalazom i mišljenjem Vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, evidencijski broj vještačenja: 715695 od 10. veljače 2022., koje je bilo osnova za donošenje rješenja tuženika, potvrđen je nalaz i mišljenje prvostupanjskog upravnog vještačenja.
10. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju isprava iz spisa predmetnog upravnog postupka te ja na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, članak 61. stavke 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18. i 102/19., 84/21.; dalje: Zakon).
11. Člankom 61. stavkom 1. Zakona propisano je da tjelesno oštećenje postoji kada kod osiguranika nastane gubitak, značajnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinog organa ili dijelova tijela što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba, bez obzira na to uzrokuje li ono ili ne uzrokuje smanjenje ili gubitak radne sposobnosti osiguranika. Stavkom 2. istog članka određeno je da pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja stječe osiguranik kod kojega tjelesno oštećenje od najmanje 30% nastane kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti.
12. Sud žalbene navode tužitelja smatra paušalnima i neosnovanima. Tužitelj ne navodi koji dokazi i medicinska dokumentacija tijekom postupka nisu bili cijenjeni. Priznavanje prava koje tužitelj traži, naknadu za tjelesno oštećenje, ovisi o uzroku nastanka tjelesnog oštećenja. Iz detaljnog obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je tjelesno oštećenje tužitelja uzrokovano bolešću, a navedeno tužitelj ne spori. Budući da bolest kao uzrok tjelesnog oštećenja nije predviđena za priznavanje prava na naknadu za isto, a tužitelj tijekom upravnog spora nije osporio uzrok nastanka svog tjelesnog oštećenja o kojem ovisi pravo na naknadu za tjelesno oštećenje, pravilno je odbijen njegov zahtjev za priznavanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.
13. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, a uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio da su osporeno i prvostupanjsko rješenje doneseni u pravilno provedenom upravnom postupku te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 119. stavka 5. ZUS-a.
14. Budući ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga, kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.
U Zagrebu 2. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
