REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2025/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mislav Karlovac, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženika Integrirani promet zagrebačkog područja d.o.o., Zagreb, Park Stara Trešnjevka 2, OIB 88335054293, kojeg zastupa punomoćnica Sonja Vogrinc Čižmek, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Jurin & Vogrinc j.t.d., Zagreb, radi utvrđenja, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije izjavljenog protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-104/2024-3 od 3. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-17198/2021-24 od 15. studenoga 2023., na sjednici održanoj 2. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog da mu se dopusti podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-104/2024-3 od 3. prosinca 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 17198/2021-24 od 15. studenoga 2023. U prijedlogu je primarno označio dva pravna pitanja za koja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i za ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Pitanja glase:
"1. Da li odredbu čl. 12., stavka 7. Zakona o radu (NN 93/214, 127/2017, 98/201__ propis važeći u vrijeme pokretanja predmetnog postupka) koji glasi: "Ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ovog Zakona ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je sklopljen na neodređeno vrijeme” sudovi moraju doslovno primijeniti i tumačiti doslovno onako kako glasi?
2. Da li sud mora primijeniti propis koji je vrijedio u vrijeme kada strana u postupku traži pravnu zaštitu temeljem toga propisa, odnosno konkretnu odredbu čl. 12., stavka 7. Zakona o radu (NN 93/214, 127/2017, 98/ 201__ — važeći u vrijeme pokretanja predmetnog postupka) koji glasi: ”Ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ovog Zakona ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je sklopljen na neodređeno vrijeme”, odnosno da li je za sud obvezujuća tzv. vremenska primjena propisa?”
1.2. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja tužitelj detaljno analizira izvedene dokaze i vrši njihovu preocjenu, ukazujući kako su nižestupanjski sudovi pogrešno utvrdili odlučnu činjenicu – je li tužitelj nastavio raditi kod tuženika i nakon isteka ugovora o radu na određeno vrijeme te posljedično pogrešno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev.
1.3. Tužitelj predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti podnošenje revizije radi predloženih pitanja koja su važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, ali i za razvoj prava kroz sudsku praksu te za ostvarivanje ustavnih prava na pošteno suđenje, budući da je, prema stavu tužitelja, isti je bio onemogućen u raspravljanju.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik nije odgovorio.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i st. 2. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 153/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da niti jedno postavljeno pitanje u prijedlogu nije važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao i da tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je tijekom postupka koji je prethodio revizijskom povrijeđeno temeljno pravo na pravično suđenje.
4. U odnosu na postavljena pitanja valja reći da ta pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP jer polaze od utvrđenja da tužitelj jest nastavio raditi kod tuženika nakon isteka ugovora o radu na određeno vrijeme, a što nije utvrđenje sudova u nižestupanjskom postupku, a čijim je utvrđenjima vezan revizijski sud.
5. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari u vezi postavljenih pitanja nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja pod točkom I.
6. Razmatrajući iznesene šture navode u prijedlogu u vezi povrede temeljnog prava na pravično suđenje (da bi tužitelj bio onemogućen raspravljati pred sudom) ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno da iznese odlučne činjenice te predloži dokaze na okolnosti o kojima ovisi osnovanost istaknutog tužbenog zahtjeva i na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku, dok je pravo izbora i ocjene izvedenih dokaza pridržano za sud (čl. 8. i čl. 220. ZPP). U svojoj je odluci kako prvostupanjski, tako i drugostupanjski sud, iznio dostatne, relevantne i uvjerljive razloge o navedenoj odlučnoj činjenici, kao i drugim činjenicama odlučnim za ishod spora, te posljedično razloge o neosnovanosti zahtjeva tužitelja, i te se odluke ne može smatrati neobrazloženima ili arbitrarnima. Zbog navedenog, ništa ne upućuje na zaključak da je tužitelju u postupku povrijeđeno prava na pravično suđenje.
7. Dakle, kako tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno temeljno pravo na pravično suđenje, prijedlog za dopuštenje revizije je u tom dijelu odbačen na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP (točka II. izreke).
Zagreb, 2. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
