REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1033/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. VD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. ĐD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 3. HD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnici Ani Jurić Šimićev, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika Općine Privlaka, Privlaka, Ivana Pavla II. 46, OIB 75512978295, kojeg zastupaju punomoćnice Ankica Kamber i Nikolina Kranjčec, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Kranjčec i Kamber j.t.d., Zadar, radi brisanja upisa u zemljišnoj knjizi, odlučujući o prijedlogu 1. – 3. tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž Zk-21/2023-2 od 24. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2376/2022 od 21. prosinca 2022., u sjednici održanoj 2. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1.1. Tužitelji 1. – 3. podnijeli su prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž Zk-21/2023-2 od 24. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2376/2022 od 21. prosinca 2022. zbog pravnog pitanja koje glasi:
„Je li ispravno stajalište nižih sudova da rješenjem zemljišnoknjižnog odjela kojim je istovremeno izvršeno brisanje dotadašnjeg upisa prava vlasništva tužitelja i upis prava javnog dobra u općoj uporabi kao neotuđivog vlasništva općine, nije povrijeđeno knjižno pravo tužitelja te da oni ne mogu brisovnom tužbom štiti svoje vlasništvo, jer da parnični sud nije ovlašten ulaziti u ocjenu pravilnosti odlučenog ili navedenog u ispravama koje su donijela nadležna upravna tijela u upravnom postupku, osobito kada se radi o javnim ispravama na temelju kojih se po sili zakona vrše upisi u zemljišnu knjigu na temelju posebnih propisa, kao što je Zakon o cestama?“
1.2. Razlog važnosti postavljenog pitanja tužitelji vide u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev-2187/97 od 7. prosinca 2002., smatrajući u bitnom da su oni, u skladu s pravnim shvaćanjem iz te odluke, u sudskom postupku ovlašteni utvrđivati status nekretnine (javno dobro).
2. Tuženik u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predlaže isti odbaciti, a podredno odbiti.
3. Postupajući prema odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“; broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnom pravnom pitanju u smislu odredbi članka 385.a stavak 1. ZPP.
4. Naime, suprotno tvrdnji tužitelja, odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev- 2187/97 od 7. prosinca 2002., donesena je u povodu spornog pitanja nadležnosti suda da postupa u povodu brisovne tužbe, a upravo su sudovi (a ne upravna tijela) i postupali u ovom postupku te donijeli meritorne odluke u pogledu zahtjeva tužitelja. Pri tom se ukazuje na pravno shvaćanje iz istaknute presude, a koje glasi:
„Sud drugog stupnja pravilno je zaključio, da je o tako postavljenom tužbenom zahtjevu nadležan sud, a ne organ uprave, za razliku od suda prvog stupnja koji se oglasio stvarno nenadležnim za odlučivanje u ovom sporu i ukinuo provedene radnje, te odbacio tužbu. Naime, radi se o brisovnoj tužbi sada predviđenoj u čl. 129. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96), a u vrijeme podnošenja tužbe u pravnom pravilu paragrafa 68. bivšeg Zakona o zemljišnim knjigama, o kojoj odlučuje sud u redovnom postupku.
Međutim, ovaj revizijski sud prihvaća zaključak suda drugog stupnja da tužiteljica ne može uspjeti u ovom sporu, dok postoji navedeno pravomoćno upravno rješenje i da je u tom slučaju trebalo odbiti tužbeni zahtjev, ali kako je sud prvog stupnja odbacio tužbu, ovo je za tužiteljicu povoljnije, pa je sud drugog stupnja pravilno potvrdio prvostupanjsko rješenje o odbacivanju tužbe.
Navodi revizije glede pobijanja valjanosti spornog upravnog rješenja ne mogu biti predmet ispitivanja u ovom sporu.“
Stoga je razvidno da nema proturječnosti između pravnog shvaćanja ovog suda iz citirane odluke i pravnog shvaćanja iz pobijane presude.
5. Kako, dakle, nije riječ o pravnom pitanju važnom za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci.
Zagreb, 2. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
