Poslovni broj: Usž-2605/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja OG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Nives Bubalo, odvjetnica u odvjetničkom društvu Župić & partneri d.o.o., Pisarnica Split, Split, Trg hrvatske bratske zajednice 8, protiv tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka, Zagreb, Selska cesta 136, OIB: 28454963989, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv dijela rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2250/2024-6 od 24. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2250/2024-6 od 24. veljače 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem Upravnog suda u Splitu poslovni broj: Us I-2250/2024-6 od 24. veljače 2025. obustavljen je upravni spor (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 1.250,00 € sa zakonskom zateznom kamatom (točka II. izreke).

2. Protiv točke II. izreke rješenja prvostupanjskog suda tužitelj je podnio žalbu, pobijajući istu iz svih razloga propisanih Zakonom o upravnim sporovima. U uvodu žalbe navodi kako traži da mu se naknadi i odbijajući dio troškova upravnog spora. Tvrdi kako je prvostupanjski sud propustio odlučiti o dijelu zahtjeva za naknadu troškova upravnog spora. Nadalje, navodi kako rješenje prvostupanjskog suda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer je izreka rješenja nerazumljiva odnosno nepostojeća te da je ista proturječna sama sebi i razlozima navedenim u odluci. S tim u vezi smatra kako obrazloženje pobijanog dijela rješenja ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama pa da se, stoga, rješenje prvostupanjskog suda ne može ispitati. Ukazuje kako se obrazloženim podneskom 20. studenoga 2024. na detaljan način (činjeničnim i pravnim navodima) očitovao na tuženikov odgovor na tužbu od 4. studenoga 2024. i na dostavljeno rješenje tuženika te da je istim podneskom postavio zahtjev za naknadu troškova upravnog spora. U prilog svojim tvrdnjama poziva se na odredbu članka 100. stavka 1. i. 2. Zakona o upravnim sporovima koja izričito propisuje podnesak tužitelja kojim će se isti očitovati na pojedinačnu odluku tuženika koju je tuženik propustio donijeti u zakonom propisanom roku. Iz tog razloga smatra da je trošak sastava podneska od 20. studenoga 2024. opravdan izdatak učinjen tijekom ili u povodu spora, bez kojeg bi upravni spor i dalje trajao. Zaključno, predlaže Sudu usvojiti žalbu te preinačiti pobijanu točku II. izreke rješenja na način da naloži tuženiku da mu naknadi daljnji trošak upravnog spora na ime sastava podneska od 20. studenoga 2024. u iznosu od 1.250,00 € (iako u uvodu žalbe zahtijeva naknadu troškova u iznosu od 2.500,00 €). Potražuje trošak žalbenog postupka sa zakonskim zateznim kamatama.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu, u bitnom, iznosi razloge zbog kojih smatra da podnesak tužitelja od 20. studenoga 2024. ne predstavlja opravdan izdatak.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući točku II. izreke pobijanog rješenja u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud nalazi da ne postoje žalbene osnove zbog koje bi točka II. izreke rješenja bila nezakonita ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

5.1. Najprije valja reći da nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da se rješenje prvostupanjskog suda ne može ispitati. Ovo iz razloga što po ocjeni ovog Suda, iz obrazloženja osporenog rješenja, koje je u korelaciji s izrekom tog rješenja, jasno proizlazi da je prvostupanjski sud odlučio i očitovao se o svim prigovorima i zahtjevima, dajući jasne i valjane razloge te ocjenu svih okolnosti slučaja i činjenica zbog kojih je tužitelju priznat samo trošak sastava tužbe, sve u skladu s odredbom članka 125. ZUS- a.

6. Iz podataka u spisu proizlazi da je točkom I. izreke rješenja prvostupanjskog suda upravni spor obustavljen jer je tuženik u cijelosti postupio po tužbenom zahtjevu te je, nakon podnošenja tužbe, donio rješenje KLASA: UP/I-009-01/24-03/24, URBROJ: 567-04-02/03-24-2, od 8. listopada 2024. kojim je odlučio o predmetnom zahtjevu tužitelja za utvrđivanjem povrede prava na zaštitu osobnih podataka.

7. Prvostupanjski je sud u točki II. izreke pobijanog rješenja naložio tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora za sastav tužbe (sukladno Tbr. 27/1, Tbr. 52/1 i Tbr. 54 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“, broj: 138/23.) u iznosu od 1.250,00 € zajedno sa zateznom kamatom, u roku od 15 dana, pozivom na odredbu članaka 144. stavka 1. i članka 147. stavka 6. ZUS-a. Nadalje, prvostupanjski sud nije priznao kao opravdan izdatak upravnog spora zatraženi trošak za sastav podneska od 4. studenoga 2024. i trošak za sastav podneska od 20. studenoga 2024., smatrajući da isti nisu bili nužni za rješavanje predmetnog upravnog spora.

8. Prema ocjeni ovog Suda, ne mogu se uvažiti prigovori žalbe tužitelja da mu je prvostupanjski sud trebao priznati i troškove sastava naprijed navedenih podnesaka (odbijajući dio troškova upravnog spora).

9. Ovo iz razloga što podnesci tužitelja od 4. studenoga 2024. i 20. studenoga 2024. nisu bili odlučni za donošenje odluke kojom je upravni spor okončan, niti opravdani, budući da bi prvostupanjski sud, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, upravni spor obustavio i bez njih.

9.1. Naime, podneskom od 4. studenoga 2024. u suštini se ponavljaju u tužbi izneseni navodi i požuruje donošenje odluke, dok podnesak od 20. studenoga 2024. u suštini predstavlja obavijest prvostupanjskome sudu da je donesena odluka čije donošenje je traženo postavljenim tužbenim zahtjevom. Slijedom navedenoga, ne radi se po podnescima koji bi bili nužni za vođenje spora te ni na koji način nisu utjecali na ishod ovog upravnog spora.

10. S obzirom na to da tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost dijela pobijanog rješenja koje je doneseno na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu mjerodavnog prava, dok povrede odredaba upravnog spora ovaj Sud nije našao, to je trebalo na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS- a u vezi s odredbom članka 128. stavak 4. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke.

11. Na temelju odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka, jer isti nije uspio sa žalbom (točka II. izreke).

U Zagrebu 2. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković