Poslovni broj: Usž-1155/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jelene Rajić predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice HŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženog Grada Zagreba, OIB: 61817894937, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice, protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1599/2023-10 od 19. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba te potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1599/2023-10 od 19. prosinca 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje točke II. izreke rješenja tuženika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/579, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 13. ožujka 2023. u odbijajućem dijelu zahtjeva za naknadu troškova postupka (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Tužiteljica u žalbi navodi da joj nije dostavljen spis upravnog predmeta te da nije mogla izvršiti uvid u postupak, a uvidom u raspravni zapisnik od 19. studenoga 2024. je vidljivo da su se, na raspravi, osim samog uvida dokumentacije koju bi tuženik dostavljao u spis, obavljale i druge procesne radnje uslijed čega nije bilo dovoljno vremena izvršiti uvid u spis predmeta. Također ističe kako iz pobijanog upravnog akta ne proizlazi o kojem je to točno pravnom lijeku odnosno o kojem je to prigovoru tužiteljice odlučeno, a iz razloga jer je tužiteljica podnijela prigovor i na temelju Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Sl. gl. Grada Zagreba, br. 25/22., dalje: Odluka/22) i na temelju odredbe članka 122. Zakona o općem upravnom postupku pa ostaje nejasno o kojem je prigovoru riješeno. Tvrdi da je u obrazloženju pobijane presude sud preuzeo pravo preispitivati osporeni akt u dijelu koji tužitelj nije osporavao tužbom, obzirom da je tužbom osporavao samo nedosuđenu visinu troškova. Predlaže žalbu usvojiti te predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu i potražuje trošak sastava žalbe.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima "Narodne novine", broj: 36/24., dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je rješenjem tuženika od 13. ožujka 2023. poništeno rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo branitelje i osobe s invaliditetom KLASA: UP/I-551-06/22-013/370, URBROJ: 251-09-22-1/003-22-02 od 7. studenoga 2022. i predmet je vraćen tom tijelu na ponovno odlučivanje (točka I. izreke). Istim rješenjem je naloženo Gradu Zagrebu, Gradskom uredu za socijalnu zaštitu, zdravstvo branitelje i osobe s invaliditetom, naknaditi tužiteljici trošak u iznosu od 1.171,88 kuna, odnosno 155,54 eura u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti tog rješenje, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadom troškova upravnog postupka odbijen (točka II. izreke).
7. Osporenom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje točke II. navedenog rješenja tuženika koja se odnosi na odbijajući dio zahtjeva za naknadu troškova postupka. Ovo iz razloga jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako u konkretnom slučaju nije postojao razlog da tuženik osporavanim rješenjem uopće odlučuje o troškovima postupka, obzirom da će se postupak nastavno provoditi po službenoj dužnosti te da mu u trenutku donošenja rješenja nisu bili poznati svi troškovi postupka niti mu je bilo poznato hoće li taj postupak za tužiteljicu biti povoljno okončan.
8. Zakonitost prvostupanjske presude tužiteljica osporava navodeći, prije svega, da joj za vrijeme upravnog spora nije ostavljeno dovoljno vremena za izvršiti uvid u spis tuženika.
9. Međutim, suprotno žalbenim navodima tužiteljici je na ročištu pred prvostupanjskim sudom održanim 19. prosinca 2024., a na kojem je zastupana po profesionalnom opunomoćeniku, dopušten uvid u spis tuženika pa kako se radi o podnescima, prigovoru koji je sama tužiteljica dostavila tuženiku, kao i odlukama javnopravnog tijela u odnosu na koje je tužiteljica izjavila prigovor to je razumno očekivati da je sadržaj navedenih akata i podnesaka tužiteljice poznat. Ovdje valja napomenuti da osim što je punomoćnik tužiteljice mogao osobno izvršiti uvid u spis tuženika kako za vrijeme upravnog spora tako i za vrijeme upravnog postupka, tužiteljica je tek na ročištu za raspravu (19. prosinca 2024.) zatražila da joj se omogući razgledavanje spisa, iako je prethodno aktivno sudjelovala u sporu (dostavom očitovanja na odgovor na tužbu tuženika od 7. rujna 2023. i dostavom podneska od 9. veljače 2024.).
10. Prigovor tužiteljice da iz osporavanog rješenja nije razvidno o kojem je prigovoru odlučeno obzirom da je prigovor podnijela temeljem Odluke/22 i temeljem članka 122. Zakona o općem upravnom postupku, pravilno je otklonio prvostupanjski sud pojasnivši da je tužiteljica podnijela jedan prigovor i to tijelu koje je sama (zastupana po profesionalnom opunomoćeniku) smatrala nadležnim za odlučivanje o istom, a koji prigovor je rješenjem tuženika usvojen i poništeno prvostupanjsko rješenje.
11. Zaključno, valja pojasniti da je prvostupanjski sud ispravno zaključio kako u konkretnom slučaju nije postojao razlog da tuženik u trenutku donošenja osporenog rješenja odluči o troškovima postupka koje će se i nastavno provoditi budući da je predmet vraćen na ponovni postupak te troškovi u tom trenutku i nisu bili poznati, a nije bilo niti poznato da li će taj postupak za tužiteljicu biti povoljno okončan. Međutim, iako nije bilo potrebno priznavati troškove postupka sud nije mogao po službenoj dužnosti na štetu podnositelja tužbe poništiti navedenu točku osporenog rješenja kojom je tužiteljici priznato pravo na naknadu troškova postupka zastupanja tužiteljice. Stoga nije točno da je sud preispitivao upravni akt u dijelu koji ni osporen upravnom tužbom budući nije poništio cijelu točku II. izreke rješenja Grada Zagreba, gradonačelnika od 13. ožujka 2023. već je odbio tužbeni zahtjev za poništavanje samo odbijajućeg dijela zahtjeva za trošak točke 2. iako je sasvim vidljivo da tužiteljici nije trebalo priznati troškove postupka.
12. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS- a odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. istog Zakona.
U Zagrebu 2. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
