REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5439/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AB, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici u Odvjetničkom društvu Korljan & partneri d.o.o., odvjetnici u Zadru, protiv tuženika Centar za restrukturiranje i prodaju iz Zagreba, Ivana Lučića 6, OIB 38083028711, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-659/2024-5 od 18. lipnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4715/2020-128 od 8. prosinca 2023., u sjednici održanoj 2. srpnja 2025.
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u odnosu na pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u odnosu na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), a smatra da mu reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što mu je, prema njegovom mišljenju, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 14. stavkom 2 i člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14, dalje: Ustav) i člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori br. 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017, dalje: Konvencija).
2. Tužitelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio tri pitanja koja smatra pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
„1. Sklapajući ugovor o ustupu osnovnih ugovora o prodaji dionica, stječe li stjecatelj sva prava i obveze od ustupitelja, odnosno stupa li stjecatelj u cjelokupnu pravnu poziciju ustupitelja?
2. Mijenja li se identitet obveznopravnog odnosa koji postoji između vjerovnika i dužnika sklapanjem ugovora o cesiji?
3. Ukoliko se ugovorom regulira otplata duga po preuzetim osnovnim ugovorima tvz. stjecateljski ugovor, predstavlja li takav ugovor u pravom smislu riječi ugovor o prijenosu dionica?“
3. Tuženik nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Prijedlog za dopuštenje je djelomično neosnovan, a djelomično nedopušten.
5. Polazeći od odredbe članka 387. ZPP i članka 385.a stavka 1. ZPP vijeće je ocijenilo da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava u sudskoj praksi.
6. Ovaj sud ocjenjuje da prvo i drugo pitanje naznačeno u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP-a jer ne bi dovela do drugačije odluke u sporu.
7. U odnosu na treće naznačeno pitanje revizijski sud je ocijenio da je ono po svom sadržaju potpuno neodređeno s obzirom na predmet spora o kojem je ovdje riječ pa tako ni to pitanje nije važno u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP-a.
8. Slijedom navedenog, nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP-a pa je ovaj sud na temelju odredbe članka 389.b stavka 1. ZPP-a riješio kao pod točkom I. izreke.
9. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu članka 385.a stavka 2. ZPP-a koji tužitelj podnosi zbog povrede prava na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. Ustava RH i povrede prava na jednakost svih pred zakonom iz članka 14. stavka 2. Ustava, valja reći da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu nekom osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo na zakonito i pravično suđenje te pravo na obrazloženu odluku kao i pravo na jednakost svih pred zakonom. Nižestupanjske odluke su obrazložene, sadrže dostatne i relevantne razloge i ne mogu se po ocjeni ovoga suda smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima, pa slijedom navedenog nije učinjeno vjerojatnim da bi zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Isto tako reviziji sud ističe da u pobijanoj odluci, pogrešnom primjenom materijalnog prava od strane drugostupanjskog suda nije došlo do povrede prava na jednakost svih pred zakonom iz članka 14. stavka 2. Ustava, a kako to navodi tužitelj u prijedlogu.
10. U opisanim okolnostima tužitelj nije dokazao da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje pa je zato njegov prijedlog temeljen na citiranoj odredbi članka 385.a stavka 2. ZPP-a valjalo riješiti na temelju odredbe članka 389.a stavka 3. ZPP kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 2. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
