REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2409/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Pajalića predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. Končar – Distributivni i specijalni transformatori d.d., OIB 49214559889, Zagreb, Josipa Mokrovića 8 i 2. Končar-Elektroindustrija d.d., OIB 45050126417, Zagreb, Fallerovo šetalište 22, protiv tuženika Grad Zagreb, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui, Zagreb, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1744/2024-2 od 23. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku poslovni broj P-230/2024-26 od 10. rujna 2024., na sjednici održanoj 2. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1744/2024-2 od 23. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku poslovni broj P-230/2024-26 od 10. rujna 2024. postavljajući slijedeća pravna pitanja:
„1) Imaju li tužitelji pravni interes zahtijevati naknadu za oduzetu imovinu pred parničnim sudom ukoliko su već pokrenuli i vode postupke radi isplate naknade za izvlaštenu imovinu u odnosu na istu nekretninu zahtijevajući isti iznos nakade te je li parnični sud obzirom na usporedno vođenje upravnog postupka o istoj stvari u odnosu na istu nekretninu zahtijevajući isti iznos naknade nadležan za vođenje navedenog parničnog postupka?
2) Mogu li tužitelji istodobno voditi parnični postupak radi naknade oduzete imovine i upravni postupak radi naknade za izvlaštenu imovinu u odnosu na istu nekretninu, zahtijevajući isti iznos naknade?
3) Može li treća osoba steći pravo vlasništva na nekretnini koja u tom trenutku predstavlja javno dobro u općoj uporabi pozivajući se na načelo povjerenja u potpunost i istinitost zemljišne knjige?
4) Može li sud, ukoliko tužitelji nisu osporili valjanost javnih isprava, utvrđivati činjenično stanje suprotno presumpciji istinitosti koja proizlazi iz javnih isprava?
5) Da li tijek zastare u odnosu na zahtjev za naknadu za oduzeto zemljište počinje teći od dana kada se nekretnina počela koristiti kao prometnica, odnosno za nekretnine koje su po svojoj naravi već korištene kao prometnice s danom stupanja na snagu Zakona o cestama?
6) Mogu li tužitelji visinu tužbenog zahtjeva u vidu tržišne vrijednosti nekretnine dokazivati dostavom ugovora o kupoprodaji ukoliko tuženik takvu visinu osporava obzirom da kupoprodajna i tržišna cijena nisu ekvivalentne?“,
pozivajući se na čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) navodeći da se radi o pravnim pitanjima u pogledu kojih pobijana odluka odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda a praksa viših sudova nije jedinstvena, odnosno da se radi o pitanjima o kojima nema prakse revizijskog suda.
2. Odgovorom na prijedlog tužitelji osporavaju navode tuženika iz prijedloga i predlažu da se prijedlog tuženika ne prihvati.
3. Polazeći od odredbe čl. 385.a ZPP, ovaj sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
3.1. Postavljenim pravnim pitanjima tuženik upućuje na procesne okolnosti i činjenice koje nisu ostvarene u konkretnom predmetu.
3.2. Stoga i odluke na koje se u smislu razloga važnosti u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva (čl. 387. st. 3. ZPP) ne koincidiraju u odnosu na okolnosti konkretnog slučaja.
3.3. Naime, prema činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova na kojim temelje primjenu relevantnih odredbi materijalnog prava u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora koji je bio osnova za stjecanje prava vlasništva tužitelja ova nekretnina se koristila kao dio gospodarskog dvorišta na kojem su se parkirali zaposlenici, a ne kao cesta, pa stoga postavljena pravna pitanja polaze od drugačijih činjeničnih navoda od onih na kojima sud temelji svoju odluku. Nadalje, u pobijanoj odluci su iznijeti razlozi u pogledu utvrđivanja naknade za vrijednost nekretnine prema iznosu plaćene kupoprodajne cijene kao njene tržišne vrijednosti s obzirom da je ugovor o kupoprodaji sklopljen svega godinu dana prije nego je vlasništvo te nekretnine prenijeto na tuženika.
4. Slijedom navedenog, temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja je odbijen.
Zagreb, 2. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća
Željko Pajalić
