REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2095/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Bojan Doneski, odvjetnik u Garešnici protiv tuženika: 1. KTC d.d. Križevci, N. Tesle 18, OIB 95970838122 i 2. OL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marina Lacković, odvjetnica u Daruvaru, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije izjavljenog protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-288/2023-2 od 21. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, poslovni broj Pn-27/2022-27 od 16. veljače 2023., na sjednici održanoj 2. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog da mu se dopusti podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-288/2023-2 od 21. siječnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, poslovni broj Pn-27/2022-27 od 16. veljače 2023. U prijedlogu je primarno označio tri pravna pitanja za koja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i za ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Pitanja glase:
"1. Čini li sud bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku kada nakon zaključenja prethodnog postupka stranka – poslodavac predloži dokaz saslušanjem kao svjedoka – radnika, prihvaćajući dokazni prijedlog temeljem čl. 299. st. 2. Zakona o parničnom postupku?
2. Je li počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku kada sud propusti tužitelju dostaviti podneske tuženika kojim se predlaže izvođenje određenih dokaza?
3. Je li po drugostupanjskom sudu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ako drugostupanjska presuda nema nikakvih razloga o žalbenim tvrdnjama o počinjenju bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a"
1.2. Kao razlog važnosti prvog postavljenog pitanja tužitelj ukazuje na pravno shvaćanje iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-579/2024-2 od 23. travnja 2024., za drugo i treće pitanje iz odluke Rev-1/2023 od 19. lipnja 2023.
1.3. Tužitelj smatra da bi Vrhovni sud Republike Hrvatske trebao dopustiti podnošenje revizije radi predloženih pitanja koja su važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, te ujedno ističe da mu je donošenjem pobijane presude povrijeđeno ustavno pravo na pošteno suđenje čl. 29. Ustava Republike Hrvatske te pravo na dostojanstvo čast i ugled čl. 35. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav).
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije 1. i 2. tuženici nisu odgovorili.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i st. 2. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 153/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da niti jedno postavljeno pitanje u prijedlogu nije važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao i da tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je tijekom postupka koji je prethodio revizijskom povrijeđeno temeljno pravo na pravično suđenje odnosno pravo na dostojanstvo, čast i ugled.
4. U odnosu na postavljena pitanja valja reći da ta pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP, a posebice za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, jer se radi o pitanjima postojanja ili nepostojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka u ovom konkretnom slučaju. U situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda ili o kojem postoji različita praksa nižestupanjskih sudova (kao što je upravo u ovom predmetu slučaj) ne radi se važnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Pri tom se napominje da je u prvom pitanju tužitelj apostrofirao da je prvotuženik (poslodavac) predložio izvođenje dokaza saslušanjem svoje radnice, dok iz priloga uz prijedlog proizlazi da se radi o prijedlogu drugotuženice koji je iznesen na ročištu u prisutnosti punomoćnika tužitelja, dok su podaci za dostavu poziva svjedoku dostavljeni naknadno sudu.
5. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari u vezi postavljenih pitanja nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja pod točkom I.
6. Razmatrajući iznesene navode u prijedlogu u vezi povrede temeljnog prava na pravično suđenje (da bi tužitelj bio onemogućen raspravljati pred sudom), uz već navedeno u vezi postavljenih pitanja, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno da iznese odlučne činjenice te predloži dokaze za istaknuti zahtjev, kao i da ulaže prigovore i izjavljuje žalbu i na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku, dok je pravo izbora i ocjene izvedenih dokaza pridržano za sud (čl. 8., čl. 220. i 229. ZPP). U svojoj su odluci kako prvostupanjski, tako i drugostupanjski sud, iznijeli dostatne, relevantne i uvjerljive razloge o činjenicama odlučnim za ishod spora te posljedično razloge o neosnovanosti zahtjeva tužitelja, i te se odluke ne može smatrati neobrazloženima ili arbitrarnima. Zbog navedenog, ništa ne upućuje na zaključak da je tužitelju u postupku povrijeđeno prava na pravično suđenje ili pravo za zaštitu dostojanstva časti i ugleda jer sama činjenica da je njegov zahtjev za naknadu štete odbijen ne znači istovremeno povredu tih prava.
7. Dakle, kako tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno temeljno pravo na pravično suđenje, prijedlog za dopuštenje revizije je u tom dijelu odbačen na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP (točka II. izreke).
Zagreb, 2. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
