Poslovni broj: Usž-2758/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja E.ON Distribucija plina d.o.o. (prije: Montcogim – Plinara d.o.o. i Koprivnica plin - distribucija plina d.o.o.), OIB: 85690422241, Sveta Nedelja, Trg Ante Starčevića 3A, zastupan po opunomoćenicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Bradvica Marić Wahl Cesarec Skerlev d.o.o., Zagreb, Miramarska 24/VIII, protiv tuženika Hrvatske energetske regulatorne agencije, OIB: 83764654530 Zagreb, Ulica grada Vukovara 14, zastupanog po zamjeniku predsjednika Upravnog vijeća mr.sc. CN, radi određivanja tarifnih stavki za distribuciju plina, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-538/2023-15 od 17. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-538/2023-15 od 17. svibnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Rijeci točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje odluke Hrvatske energetske regulatorne agencije, klasa: 310-35/21- 01/48, urbroj: 371-04-21-14 od 20. prosinca 2021., a točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika od 20. prosinca 2021. odbijen je iznos tarifnih stavki za distribuciju plina iz zahtjeva za određivanje iznosa tarifnih stavki za distribuciju plina za treće regulacijsko razdoblje 2022. - 2026. energetskog subjekta Koprivnica plin – distribucija plina d.o.o., Koprivnica, od 1. lipnja 2021. prema Metodologiji utvrđivanja iznosa tarifnih stavki za distribuciju plina kako je navedeno u Tablici 1 navedenog rješenja te je određeno da će se iznos tarifnih stavki za distribuciju plina odrediti posebnom odlukom koja će se objaviti u „Narodnim novinama“.

3. Protiv označene presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih žalbenih razloga. U bitnome navodi da upravni sud samo paušalno objašnjava da je obračun na kojem se temelji osporena odluka, odnosno na temelju kojih su revidirani pojedini elementi za izračun tarifnih stavki u skladu s Metodologijom. Ističe da upravni sud ni na koji način ne objašnjava zašto smatra da je obračun izvršen ispravno, odnosno koji su elementi obračuna koje je uzeo u obzir te zašto argumentacija tužitelja o neispravnosti obračuna nije uzeta u obzir. Tužitelj smatra da je sud nekritički prisvojio stav upravnog tijela pa mu je uslijed navedenog postupanja povrijeđeno pravo na obrazloženu odluku, pravo na pristup sudu i pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te se tužitelj u prilog svojih navoda poziva i na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske. Smatra da je upravni sud trebao obrazložiti kako je donesena odluka tuženika vezano za izračun dozvoljenih operativnih troškova poslovanja (OPEX), uštede u prethodnom regulacijskom razdoblju i izračuna WACC-a i premije na tržištu rizika. Navodi da sud nije obrazložio zašto smatra da je tuženik postupio zakonito kada je odredbu članka 10. stavka 9. Metodologije kojom je propisano „ pri utvrđivanju dozvoljenog baznog iznosa OPEX-a u godini T-2, tuženik kao neopravdane troškove može utvrditi i na temelju usporedne analize troškova i učinkovitosti poslovanja operatora distribucijskog sustava u RH i u okruženju“ protumačio suprotno od onoga kako glasi. Smatra da je takvo postupanje tuženika protivno odredbi članka 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21.) jer je tuženik donio Metodologiju pa se njenog sadržaja dužan dosljedno držati. Ističe da je osporena odluka netransparentna i time nezakonita, što je vidljivo iz tvrdnje samog tuženika kako "Kategorije OPEX-a svih operatora distribucijskog sustava u RH predstavljaju interne poslove podatke o OPEX-u svakog pojedinog operatora distribucijskog sustava". Tužitelj ističe da je stav tuženika da zbog navedene osjetljivosti internih podataka nije bilo prihvatljivo u pojedinačnim odlukama za svakog operatora distribucijskog sustava objavljivati navedene podatke iz usporedne analize pa se tužitelj pita kako je moguće provjeriti točnost analize i kako da tužitelj radi izračune kada nema ključne podatke. Nadalje ističe da tuženik ne iskazuje na koji je način obračunao uštede u prethodnom regulacijskom razdoblju, zašto ostvarene uštede tužitelja ni na koji način nisu vidljive i uračunate u tekuće razdoblje, koje su mu uštede priznate i kako su obračunate. Smatra da sud nije zauzeo stav ni u odnosu na izračun WACC-a i premije na tržištu rizika, unatoč tome što je Metodologijom propisana točna formula za navedeni izračun, kojeg se tuženik nije držao. Tužitelj ističe da je u članku 14. točka 6. Metodologije propisano da se premije za tržišni rizik utvrđuje usporednom analizom premija za tržišni rizik, na temelju javno dostupnih podataka iz mjerodavnih međunarodnih studija i baza podataka, odnosno usporednom analizom te tužitelj naglašava da je sud zanemario i studiju koju je pripremilo društvo Deloitte, unatoč tome što je ista podnesena kao dokaz. Zaključno smatra da je sud trebao uzeti u obzir odredbe članka 5. i 6. Zakona o regulaciji energetskih djelatnosti kojima su određene temeljne obveze tuženika, načela i ciljeva energetske djelatnosti te uspostave učinkovitosti tržišta energije i tržišnog natjecanja, a povezano s time i odredbe Zakona o općem upravnom postupku. Tužitelj upućuje i na odredbu članka 11. točka 9. Zakona prema kojoj je jedan od osnovnih poslova tuženika donošenje ili odobravanja cijena, iznos tarifnih stavki i naknada u skladu s Metodologijom te tuženik u odgovoru na tužbu priznaje da nije korigirao dozvoljeni bazni iznos OPEX-a, iako je to morao prema odredbi članka 10. stavka 9. Metodologije. Iz navedenih razloga, predlaže ovom Sudu da preinači prvostupanjsku presudu, usvoji tužbeni zahtjev, odnosno podredno da poništi presudu i predmet vrati na ponovni postupak, uz nadoknadu troškova upravnog spora uvećanih za troškove sastava žalbe.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnome ističe da su navodi tužitelja neosnovani te smatra da osporena presuda ne sadrži nepravilnosti na koje tužitelj upire. Predlaže ovom Sudu da odbije žalbu kao neosnovanu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama propisanih člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda osporava, niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Prvostupanjski sud održao je raspravu i na taj način sukladno odredbi članka 6. ZUS-a omogućio strankama da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora te je izvršio uvid u spis tuženika i sudski spis.

8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj, podnio zahtjev za određivanje iznosa tarifnih stavki za treće regulacijsko razdoblje 2022. - 2026. i dokumentaciju za provođenje redovne revizije dozvoljenih prihoda za prethodne godine drugog regulacijskog razdoblja 2017., 2018., 2019. i 2020. te je od tužitelja zatražena dopuna zahtjeva i dodatna obrazloženja. Određivanje tarifnih stavki za treće regulacijsko razdoblje, prema odredbi članka 50. Metodologije utvrđivanja iznosa tarifnih stavki za distribuciju plina ("Narodne novine", 48/18. – dalje: Metodologija), obuhvaća i redovnu reviziju dozvoljenih prihoda za prethodne godine drugog regulacijskog razdoblja 2017., 2018. 2019. i 2020. te utvrđivanje razlike između revidiranih dozvoljenih prihoda i ostvarenih prihoda u prethodnim godinama navedenog regulacijskog razdoblja koja se raspodjeljuju na godine trećeg regulacijskog razdoblja, što je sve detaljno obrazloženo u osporenoj odluci tuženika. Tuženik je nakon provedenog postupka obrazložio da zahtjev tužitelja nije u cijelosti osnovan, odnosno tuženik je nakon provedene analize izvršio korekciju elemenata za utvrđivanje dozvoljenih prihoda te elemenata za izračun iznosa tarifnih stavki, uz obrazloženje koji iznos tarifnih stavki je tužitelju moguće odobriti.

9. Prvostupanjski je sud nakon uvida u spis tuženika te analizom svih činjeničnih utvrđenja iz provedenog upravnog postupka i upravnog spora te očitovanja stranaka, ocijenio osnovanom osporenu odluku tuženika koja je utemeljenu na provedenim analizama i mjerodavnom pravu.

10. Naime, prvostupanjski sud smatra da je na temelju provedenih analiza tuženik izvršio potrebne korekcije elemenata za utvrđivanje dozvoljenih prihoda te elemenata za izračun iznosa tarifnih stavki, što je sve detaljno opisano u obrazloženju odluke, slijedom čega je prvostupanjski sud zaključio da je način ispitivanja elemenata na osnovu kojih se utvrđuje visina tarifnih stavki detaljno opisan i obrazložen te pojašnjen tijekom upravnog postupka, a iz kojeg je vidljivo da je određene stavke zahtjeva trebalo revidirati. Stoga je prvostupanjski sud imao osnove za zaključak da je obračun na kojem se temelji osporena odluka, odnosno na temelju kojih su revidirani pojedini elementi za izračun tarifnih stavki u skladu s Metodologijom.

11. Prvostupanjski je sud ocjenjujući zakonitost osporene odluke tuženika na temelju dokaza provedenih u upravnom postupku te uvidom u dokumentaciju tuženika i sudskog spisa, pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

12. Žalbeni navodi tužitelja koji se u bitnome svode na ponavljanje navoda iz tužbe, o kojim prigovorima je prvostupanjski sud detaljno raspravljao tijekom upravnog spora, što je vidljivo iz obrazloženja prvostupanjske presude i podataka spisa predmeta, nisu od utjecaja na drukčije rješenje predmetne stvari. Stoga se ocjenjuju neosnovanim navodi tužitelja o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, pogrešnoj primjeni materijalnog prava i povredama pravila sudskog postupka.

13. Nadalje, time što je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog tužitelja, nije povrijedio odredbu članka 33. ZUS-a, jer prema stavku 3. navedene odredbe proizlazi da stranke mogu predlagati činjenice koje treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima.

14. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovoga Suda, osporena presuda se temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene ni povrede pravila sudskog postupka. Suprotno navodima tužitelja, prvostupanjski je sud nakon analize ukupnosti odlučnih činjenica i mjerodavnog prava, dostatno obrazložio razloge zbog kojih se tužbeni zahtjev tužitelja nije mogao ocijeniti osnovanim. Budući da je odgovoreno na sve bitne prigovore tužitelja, odnosno prvostupanjski je sud dostatno obrazložio meritum predmetne stvari, ocjenjuje se da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda osporava.

15. S obzirom da se žalbeni navodi ne nalaze pravno odlučnim, to je trebalo na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

16. S obzirom da tužitelj nije uspio u upravnom sporu nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka temeljem odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a.

U Zagrebu 2. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Marković