Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Poslovni broj: Gž-207/2025-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Ivice Raguž kao predsjednika vijeća, te Krešimira Biljana kao suca izvjestitelja i Marijana Žulj Jakovljević kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po Nikoli Deliću, odvjetniku iz [adresa], protiv tužene Erste&Steiermärkische Bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3 a, podružnica Pula, OIB: 23057039320 zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković i partneri, odvjetnicima iz Zagreba, radi isplate i utvrđenja ništetnosti,, odlučujući o žalbi tužiteljice, protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: P-527/2022-64 od 19. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 02. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: P-527/2022-64 od 19. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđena je ništetnost odredbi ugovora o kreditu u pogledu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule vezane uz CHF dok je odbijen zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa kredita zbog navedenih ništetnih odredbi i tužiteljici je naloženo da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.413,25 eura.

2. Pravodobno podnesenom žalbom tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu te u pogledu troškova parničnog postupka iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. – dalje u tekstu ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu uvažavanje žalbe i preinaku pobijane presude i odluke o troškovima sukladno žalbenim navodima.

2.1. Navodi kako u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljica potražuje sve uplate po osnovi preplaćenih iznosa kredita vršenih i od strane trećih osoba a ne samo onih izvršenih od strane tužiteljice i pogrešno zaključuje da nije moguće utvrditi koje se uplate odnose na tužiteljicu.

2.2. Također navodi kako prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da tužiteljica ne bi imala pravo na izvršene preplate kredita s osnova bračne stečevine za one anuitete koji su uplaćeni od strane korisnika kredita ŽJ.

2.3. napominje da je ukidbenim rješenjem ovoga suda poslovni broj: Gž- 667/2020-3 od 29. srpnja 2022. prvostupanjski sud dobio jasnu uputu da tužiteljica ostvaruje pravo na isplatu razlike preplaćenih iznosa no sadržajno u cijelosti ignorira navedenu uputu i odbija tužbeni zahtjev.

2.4. Za svaku uplatu je precizno naznačeno kada je izvršena što je jasno razvidno iz podataka u spisu tako da sud nije imao prepreke utvrditi koje i kada vršio uplatu.

2.5. U pogledu bračne stečevine tužiteljica navodi kako iz podataka u spisu i njezinog iskaza jasno proizlazi da je brak između nje i sada pokojnog ŽJ razveden nakon 2010. a do proljeća 2010. je on vršio uplate jer su mu iste obustavljane od plaće.

Nakon toga više nije vršio uplate jer je dobio otkaz već pretežito tužiteljica i njezina majka.

U razdoblju kada je predmetni kredit otplaćivan iz plaće bivšeg supruga tužiteljice isti su bili u braku i ta su plaćanja bračna stečevina u jednakim dijelovima. Obzirom na gore navedeno 50% takvih uplata pripada tužiteljici kao bračnom drugu i to ista ne mora posebno dokazivati ili voditi posebnu parnicu jer se radi o neoborivoj zakonskoj presumpciji.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti a niti povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. navedenog zakona jer daje jasne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih tužbeni zahtjev smatra samo dijelom osnovanim a te činjenice nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima u postupku.

6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF kao i zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa kredita zbog navedenih ništetnih odredbi.

7. Tijekom postupka je utvrđeno da je tužiteljica sudužnik po kreditu sklopljenom 15. veljače 2007. broj: 2402006-1031262160/51401652-5103419333 prema kojem je ŽJ odobren kredit u iznosu od 67.820,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tužene na rok otplate od 216 mjeseci i uz početno ugovornu kamatnu stopu od 8,25% godišnje koja je promjenjiva sukladno odluci tužene. Nesporno je da se tijekom otplate kredita mijenjala kamatna stopa i tečaj CHF. Zbog neredovite otplate tužena je otkazala ugovor 07. listopada 2013. i pokrenula ovršni postupak a tužiteljica je nakon pisma namjere 24. svibnja 2018. uplatila iznos od 14.473,07 CHF te dijelom podmirila ukupan dug a nakon navedene uplate tužena je otpisala tužiteljici preostali dug u iznosu od 32.417,00 CHF a tužena prema tužiteljici nema daljnjih potraživanja po ovome kreditu.

8. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 502.c. ZPP-a odnosno utvrđenja sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF utvrđuje ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF te imajući u vidu izvršene uplate kao i provedeno vještačenje odbija tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa kredita zbog navedenih ništetnih odredbi.

8.1. Svoju odluku u bitnom obrazlaže da tužiteljica nije dokazala visinu tužbenog zahtjeva jer nije predložila provođenje dopunskog vještačenja smatrajući da je izvršena preplata koja pripada tužiteljici jasno vidljiva na temelju već provedenog vještačenja. No prvostupanjski sud navodi da postavljenim tužbenim zahtjevom od 14. prosinca 2020. tužiteljica isti nije uskladila sa uputom ovoga suda iz ukidbenog rješenja pri čemu napominje kako tužiteljica u tužbi izričito navodi da su predmet spora izvršene uplate u razdoblju od 01. studenog 2008. do 01. listopada 2013. da bi već navedenim podneskom od 14. prosinca 2020. potraživala uplate izvršene nakon 01. listopada 2013.

8.2. Slijedom toga prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljica za predmetne uplate a prema prometu po računu za navedeni ugovor o kreditu ne ostvaruje pravo na izvršene preplate pri čemu napominje da su u razdoblju od 11. travnja 2011. do 01. listopada 2013. osim tužiteljice uplate po kreditu vršile i treće osobe i to GJ, UJ i TJ odnosno uplate za pojedine mjesece su vršene istog datuma od strane više osoba tako da iz provedenog vještačenja nije moguće utvrditi koje se preplate odnose upravo na tužiteljicu.

9. Činjenična i pravna utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

9.1. Prvenstveno ovaj sud napominje da je ranijim ukidbenim rješenjem poslovni broj: Gž-667/2021-3 dao uputu prvostupanjskom sudu da u ponovljenom postupku utvrdi u kojem točno periodu je tužiteljica kao sudužnik vršila uplate po navedenom kreditu i utvrdi eventualnu preplatu zbog ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

9.2. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je postupio po uputi iz ukidbenog rješenja te je proveden dokaz financijskim vještačenjem.

Navedenim vještačenjem je utvrđeno da je kredit neredovito otplaćivan kao i to da su uplate anuiteta vršene od strane više osoba; da ukupne uplate tužiteljice od 18. kolovoza 2016. do 30. travnja 2018. iznose 1.692,29 CHF; da je na dan sklapanja izvansudske nagodbe dug po kreditu iznosio 46.890,07 CHF a nakon uplate iznosa od 14.473,07 CHF je otpisan daljnji dug u iznosu od 32.417,00 CHF.

9.3. Iz provedenog vještačenja a imajući u vidu postavljeni tužbeni zahtjev odnosno vremenski period za koji tužiteljica traži preplaćene iznose kredita proizlazi da tužiteljica nije dokazala visinu zahtjeva te kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud trebala je predložiti dopunu financijskog vještačenja obzirom na utuženi period i vršene uplate od strane korisnika kredita i drugih osoba.

9.4. Također su neosnovani žalbeni navodi vezani za potraživanje preplaćenih iznosa kredita na ime bračne stečevine.

Naime tužiteljica tvrdi da ostvaruje pravo na ½ preplaćenih iznosa kredita koje je vršio TJ.

Prema odredbi članka 36. stavak 1. i 3. Obiteljskog zakona (NN 103/15., 98/19., 47/20., 49/23., 156/23.- dalje u tekstu OBZ) bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine i bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine ako nisu drugačije ugovorili.

Suprotno tvrdnjama tužiteljice ne radi se o neoborivoj presumpciji da bi izvršene uplate od strane bivšeg supruga tužiteljice automatski predstavljale bračnu stečevinu već je potrebno dokazati da se radi o imovini stečenoj radom za vrijeme trajanja bračne zajednice odnosno da potječe iz te imovine kao i to da nije postojao drugačiji dogovor u pogledu suvlasništva na bračnoj stečevini.

Osim navedenog radi utvrđenja da se u konkretnom slučaju radi o bračnoj stečevini takav zahtjev treba biti upućen prema bivšem bračnom drugu odnosno njegovim nasljednicima pri čemu ovaj sud napominje, a kako to pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud da tužiteljica uopće nije pružila bilo kakve dokaze u pogledu trajanja i prestanka braka odnosno smrti bivšeg bračnog druga kao korisnika kredita.

9.5. Prvostupanjski sud je donio zakonitu odluku i u pogledu troškova parničnog postupka pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 5. i članka 155. ZPP-a imajući u vidu vrijednost predmeta spora, uspjeh stranaka u postupku i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.).

9.6. Slijedom navedenog ovaj sud je sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odbio žalbu tužiteljice i potvrdio prvostupanjsku presudu a ujedno je sukladno odredbi članka 166. stavak 1. navedenog zakona odbio zahtjev tužiteljice za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude jer je ista odbijena kao neosnovana.

Vukovar, 02. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća

Ivica Raguž