Poslovni broj: Usž-2169/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća, te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŽŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/II, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 2204/2024-4 od 13. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja ŽŠ iz [adresa] i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2204/2024-4 od 13. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2204/2024-4 od 13. ožujka 2025. odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-23/23-01/179, urbroj: 513-04-24-22 od 22. ožujka 2024. (točka I. izreke presude) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke presude).
2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu u kojoj u bitnom navodi da je tijek zastarnog roka u predmetnoj upravnoj stvari započeo s danom donošenja poreznog rješenja donesenog u prvostupanjskom upravnom postupku, odnosno s danom 10. siječnja 2014., a ne kako je to prvostupanjski sud nezakonito utvrdio s danom 1. siječnja 2021., što u žalbi obrazlaže. Smatra da je za pravo tuženika na naplatu poreza na dohodak za 2013. u cijelosti nastupila zastara, obzirom na protek roka od šest godina propisanog Općim poreznim zakonom. Nadalje, ističe da je tuženik drugostupanjsko rješenje donio izvan člankom 121. Zakona o općem upravnom postupku izričito propisanog prekluzivnog roka od 60 dana računajući od dana pravodobnog podnošenja žalbe protiv prvostupanjskog rješenja. Predlaže da ovaj Sud preinači prvostupanjsku presudu na način da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika od 22. ožujka 2024., kao i zatraženu naknadu troškova spora, odnosno, podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak radi donošenja zakonite odluke.
3. Žalba tužitelja dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim, tuženik u ostavljenom roku nije dostavio sudu odgovor na žalbu tužitelja, iako je istu uredno primio.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24.), ovaj Sud nalazi da se presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj navedenom zakonskom odredbom, iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi.
To stoga, jer je prema podacima u spisu predmeta postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima, a prvostupanjski sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je pravilno zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Naime, iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je porezni dug tužitelja nastao po osnovi poreza na dohodak za 2013., koji je utvrđen poreznim rješenjem 2014., a koje porezno rješenje je postalo izvršno u 2020.
7. Slijedom navedenog, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da su porezna tijela na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenila materijalno pravo, utvrdivši da je zastara prava na naplatu predmetnog poreznog duga počela teći 1. siječnja 2021., to jest istekom godine u kojoj je postalo izvršno porezno rješenje, pa osnovano zaključuje prvostupanjski sud da nije protekao zastarni rok od šest godina od dana kada je zastara počela teći.
8. Prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio i protumačio mjerodavno materijalno pravo, odnosno odredbe članka 108. stavka 1. i 2. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.) te odbio tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika.
9. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud i porezna tijela su točno i potpuno utvrdili činjenično stanje te pravilno primijenili i protumačili mjerodavno materijalno pravo, a prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima te u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama.
10. Činjenica da je rješenje tuženika doneseno nakon proteka roka za donošenje rješenja od 60 dana, nije od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, jer rok za donošenje rješenje nije prekluzivni rok nego instruktivni rok, pa kada je rješenje i doneseno nakon proteka tog roka, isto se ne može ocijeniti nezakonitim.
11. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 2. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Blanša Turić
