Poslovni broj: Usž-1577/2025-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća, te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice KP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, OIB: 55154913324, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane naknade za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1830/2023-11 od 4. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice KP iz [adresa] i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1830/2023-11 od 4. veljače 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1830/2023-11 od 4. veljače 2025. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, klasa: UP/II-551-06/23-014/401, urbroj: 251-02-01/001-23- 2 od 10. ožujka 2023., kojim je u točci I. izreke poništeno rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, klasa: UP/I-551-06/22-013/1668, urbroj: 251-09-22-1/003-22-02 od 30. studenoga 2022. i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje, dok je točkom II. izreke naloženo da se tužiteljici naknadi trošak upravnog postupka u iznosu od 1.171,88 kuna, odnosno 155,54 eura u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti rješenja, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška odbijen.
2. Tužiteljica u žalbi podnosi zahtjev za izuzeće sudaca Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, koji su sudjelovali u postupcima radi ocjene zakonitosti odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja, i to ŽP, KPŠ, ŽPŠ, ČPŠ, Blanše Turić i Inge Vezmar Barlek. Ističe da je sud počinio povrede pravila sudskog postupka, jer suprotno odredbi članka 89. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima, između ročišta održanog 28. siječnja 2025. i 4. veljače 2025. nije proteklo 15 dana, čime je počinjena procesna povreda, što pobijanu presudu čini nezakonitom. Također navodi da nije dostavljen spis predmeta te da nije mogla izvršiti uvid, odnosno nikada joj nije dostavljen na očitovanje "spis predmeta", što prvostupanjsku presudu čini nezakonitom. Činjenica jest da se očitovala na "odgovor na tužbu", ali onemogućeno joj je očitovanje na svu dokumentaciju priloženu odgovoru na tužbu, a slijedom čega su i povrijeđena njezina procesna prava. Nadalje, ističe kako iz pobijanog upravnog akta ne proizlazi o kojem je to točno pravnom lijeku, odnosno o kojem je to prigovoru tužiteljice odlučeno, a iz razloga jer je tužiteljica podnijela prigovor i na temelju odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja na temelju odredbe članka 122. Zakona o općem upravnom postupku, pa ostaje nejasno o kojem je prigovoru riješeno. S obzirom da iz obrazloženja pobijane presude ne proizlazi ocjena suda o kojem je točno prigovoru tuženik odlučio pobijanom odlukom, odnosno nije razvidno o kojem prigovoru je upravno tijelo odlučivalo, smatra da isto predstavlja apsolutno bitnu povredu odredaba postupka iz članka 355. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku. Ističe da svojom tužbom nije osporavala pobijani upravni akt u osnovi troškova upravnog postupka te dosuđenom iznosu, već isključivo u odnosu na nedosuđenu visinu troškova. Smatra da prvostupanjski sud propušta u cijelosti ocijeniti valjano konkretne prigovore i navode iznesene u tužbi i u tijeku spora, već se tek neobrazloženo i paušalno poziva na utvrđenja iz objektivnog upravnog spora. Predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu te predmet vrati na ponovno postupanje prvostupanjskom sudu te naloži tuženiku da joj nadoknadi troškove žalbenog postupka.
3. Žalba tužiteljice dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio sudu odgovor na žalbu tužiteljice, iako je istu uredno primio.
4. Žalba nije osnovana.
5. U odnosu na zahtjev tužiteljice za izuzeće u žalbi poimenice navedenih sutkinja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, treba reći da je rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: 29 Su-338/2025-17 od 4. lipnja 2025. taj zahtjev odbijen, a rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Su-IV- 159/2025-2 od 17. lipnja 2025. odbijen zahtjev za izuzeće predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Inge Vezmar Barlek.
6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), ovaj Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.
7. Naime, iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je tužiteljica u ovom upravnom sporu podnijela tužbu protiv rješenja tuženika od 10. ožujka 2023., kojom je zatražila poništenje rješenja tuženika u točki II. koja se odnosi na troškove upravnog postupka, i to u dijelu u kojem je njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog postupka odbijen.
8. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud pravilno upućuje na pravno shvaćanje ovoga Suda izraženo u presudi, poslovni broj: Usž-2064/2024-2 od 5. rujna 2024. u pogledu troškova upravnog postupka te osnovano smatra da je osporavano rješenje tuženika doneseno u skladu sa zakonskim ovlaštenjima tuženika i činjeničnom stanju potpuno i pravilno utvrđenom u upravnom postupku.
9. Naime, s obzirom da je u konkretnom slučaju poništeno rješenje tijela prvog stupnja i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje, ispravno je zaključeno kako u konkretnom slučaju nije postojao razlog da tuženik u trenutku donošenja osporenog rješenja odluči o troškovima postupka koji će se i nastavno provoditi, budući da je predmet vraćen na ponovni postupak te troškovi u tom trenutku i nisu bili poznati, a nije bilo niti poznato hoće li taj postupak za tužiteljicu biti povoljno okončan. Međutim, iako nije bilo potrebno priznavati troškove postupka, prvostupanjski sud nije mogao po službenoj dužnosti na štetu tužiteljice poništiti navedenu točku osporenog rješenja kojom je tužiteljici priznato pravo na naknadu troškova za zastupanje tužiteljice.
10. Što se pozivanja tužiteljice na Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine", 53/91., 91/92., 122/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08. – ispravak 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22.) treba istaknuti da se žalbeni postupak pred Visokim upravnim sudom vodi prema pravilima Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS) te pozivanje tužiteljice na Zakon o parničnom postupku nije osnovano, a žalbeni razlozi propisani su u odredbi članka 126. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.
11. Žalbeni navodi tužiteljice ne predstavljaju pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe, a napominje se i da je riječ o prigovorima koje je tužiteljica isticala i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud očitovanja, a s kojim zaključcima se slaže i ovaj Sud.
12. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučiti kao u točci I. izreke presude, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke presude), utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. istog Zakona.
U Zagrebu 2. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Blanša Turić
