Poslovni broj: Usž-2107/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Boris Marković, predsjednik vijeća, Željke Zrilić Ježek i Blanše Turić, članovi vijeća uz sudsku savjetnicu Tajanu Šimunović, zapisničarku, u upravnom sporu tužiteljice RŽ iz [adresa], koju zastupa opunomoćenica Morana Rabar, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Rabar & Visković, Zagreb, Jurišićeva 18, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi primitka u hrvatsko državljanstvo, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3376/2023-8 od 18. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3376/2023-8 od 18. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. poništava se rješenje tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, klasa: UP/II-224-02/20-01/3825, urbroj: 511-01-203-23-21 od 18. travnja 2023, a točkom II. nalaže se tuženiku da u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti presude donese odluku o zahtjevu tužiteljice te da u ponovljenom postupku postupi u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedba izraženim u obrazloženju presude.
2. Naznačenim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužiteljice za primitak u hrvatsko državljanstvo.
3. Tuženik podnosi žalbu na navedenu presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe kako je utvrđivanje činjenice pripadnosti hrvatskom narodu posebnost odredbe članka 16. stavak 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu te se poziva i na Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-2826/2006 od 24. ožujka 2009., kojom je potvrđeno pravno shvaćanje da je stvarni dokaz pripadnosti nekom narodu deklariranje te pripadnosti u pravnom prometu, osobito navođenje te pripadnosti u pojedinim ispravama. To pravno shvaćanje potvrđeno je i sudskom praksom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske te nadležnih upravnih sudova u Republici Hrvatskoj. Ističe da su u obrazloženju rješenja o odbitku navedene utvrđene relevantne činjenice, razlozi koji su bili odlučujući pri ocjeni dokaza te razlozi zbog kojih je zahtjev odbijen. U ponovljenom postupku oca tužiteljice JŽ, postupajući po presudi Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3378/2023-7 od 21. studenog 2024., tuženik je od Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" u Zagrebu, zatražio provjeru vjerodostojnosti preslika prijava rođenja djece JŽ iz 1995. i 1996., posebice podataka upisanih u rubriku narodnost za JŽ. Izvršenim vještačenjem navedenih isprava vještak je u svom nalazu i mišljenju od 29. siječnja 2025. utvrdio da je prilikom izrade spornih preslika prijava rođenja djece najvjerojatnije izvršena interpolacija riječi "R i J" u rubrici narodnost, i to na način da je izvršeno spajanje dijelova rukopisa iz preostalih rubrika predmetnih dokumenata (osim slova "H"). Stoga je dano mišljenje da je u spornim prijavama rođenja djece najvjerojatnije izvršena interpolacija (umetanje) podataka "R i A" u rubrikama broj 6 "narodnost", prema nalazu vještaka. Dakle, uz činjenicu da stranka nije dokazala osobno deklariranje pripadnosti hrvatskom narodu, iz navedenog proizlazi da su dokazi o pripadnosti hrvatskom narodu roditelja stranke nevjerodostojni. Ističe da Upravni sud u Zagrebu pogrešno utvrđuje da je tužiteljičino izjašnjavanje o pripadnosti hrvatskom narodu u tijeku upravnog postupka dokazano na temelju dostavljenih isprava tužiteljice, ali je tuženik pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, odnosno da tuženik stečeno uvjerenje kod ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno nije opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima vezano uz činjeničnu i pravnu osnovu zahtjeva stranke. Sukladno navedenom, predlaže da Visoki upravni sud Republike Hrvatske poništi presudu Upravnog suda u Zagrebu i odbije tužbu tužiteljice.
4. Tužiteljica, iako uredno pozvana, nije dostavila odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS) Sud nalazi da pobijanom presudom nije povrijeđen zakon na štetu tuženika.
7. Člankom 16. stavak 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu ("Narodne novine", 53/91. do 102/19. – dalje: Zakona) propisano je da se pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu, navođenjem te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, zaštitom prava i promicanjem interesa hrvatskog naroda i aktivnim sudjelovanjem u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu.
8. Iz osporenog rješenja proizlazi kako tuženik u izvršenju ranije presude ocjenjuje da priloženi izvadak iz matice rođenih od **.**.2020. s podatkom o hrvatskoj nacionalnosti jest novoformirani dokaz pribavljen isključivo u svrhu stjecanja hrvatskog državljanstva i za čiji nastanak je stranka imala neposredan interes, pa se stoga ne može smatrati dokazom o pripadnosti hrvatskom narodu u smislu članka 16. stavak 2. Zakona. Također, tuženik nije kao relevantan dokaz prihvatio neovjerenu presliku uvjerenja Zavoda za zapošljavanje, jer nije dostavljena preslika takve prijave, zbog čega se dopis, čiji sadržaj nije potkrijepljen materijalnim dokazom o upisu podataka narodnosti, ne može smatrati dokazom nacionalnog izjašnjavanja.
9. Nadalje u svezi potvrda Karate kluba "Sinđelić" i Rafting kluba "Kanjon", tuženik smatra kako istima nije dokazano jesu li i na temelju kojih službenih evidencija navedenih klubova takvi podaci upisani u potvrde, odnosno je li tužiteljica prilikom učlanjenja u klubove uz ostale osobne podatke navela i podatak o svojoj narodnosti.
10. U odnosu na uvjerenje o članstvu HKD "Napredak", Podružnica Banja Luka od 2019., tuženik smatra kako navedeni dokaz nije odlučan za primitak tužiteljice u hrvatsko državljanstvo po privilegiranim uvjetima naturalizacije, obzirom na sve naprijed navedene i ocijenjene dokaze, jer nije vidljivo na koji način tužiteljica aktivno sudjeluje u radu društva i kako doprinosi očuvanju hrvatskog nacionalnog identiteta u inozemstvu.
11. Prvostupanjskom presudom zauzet je stav kako je Zavod za zapošljavanje dopisom od 25. siječnja 2023. potvrdio istinitost izjave tužiteljice, stoga se ne može prihvatiti obrazloženje tuženika da se radi o dopisu čiji sadržaj nije potkrijepljen materijalnim dokazom o upisu podataka o narodnosti. Nadalje, ističe kako u nedostatku dokaza o drugačijem nacionalnom izjašnjavanju, javnopravno tijelo treba uzeti da navedena isprava dokazuje tužiteljičino ranije izražavanje pripadnosti hrvatskom narodu u pravnom prometu, a također se osporenim rješenjem ne navodi koje bi to dokaze stranka trebala dostaviti, pored već dostavljenih, a koje bi tuženik u konkretnom slučaju smatrao relevantnim.
12. Pripadnost određenom narodu prije svega je subjektivna kategorija koja se izražava osjećajima pojedinca pripadnosti tom narodu, odnosno prihvaćanjem njegove kulture, običaja, pisama i slično te pripadnost određenom narodu treba iskazati određenim ponašanjem osobe koja se u pravnom prometu deklarira kao pripadnik hrvatskog naroda, osobito navođenjem hrvatske nacionalnosti u pojedinim ispravama i koja se pripadnost izražava kroz način života podnositelja zahtjeva.
13. Prema ocjeni ovog Suda, osnovano prvostupanjski sud u osporenoj presudi navodi da dokaze javnopravno tijelo prosuđuje po slobodnom uvjerenju, ali je dužno stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičkim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu, što je u konkretnom slučaju izostalo.
14. Imajući u vidu dostavljene dokaze, pravilno prvostupanjski sud ističe kako je tuženik dužan ponovno ocijeniti dostavljene isprave, posebno i sve dokaze zajedno, u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama izraženim u presudi.
15. Novodostavljeni dokaz, na koji se tuženik poziva u žalbi, u vidu nalaza i mišljenja vještaka od 29. siječnja 2025., nije od utjecaja na zakonitost donesene presude, već eventualno može imati utjecaja na ocjenu dokaza u novom postupku, u izvršavanju naznačene presude, u kojem će tuženik novim rješenjem odlučiti o zahtjevu tužiteljice nakon što utvrdi sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito rješavanje ove upravne stvari te nakon što ocijeni sve dokaze priložene u spisu predmeta.
16. Sukladno navedenom, obzirom da se navodi žalbe ne mogu ocijeniti osnovanim i od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari, na temelju odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 2. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
