Poslovni broj: Usž-3125/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po opunomoćeniku, odvjetniku Gordanu Vuletiću u Zajedničkom odvjetničkom uredu Gordan Vuletić i Iva Kužnar, Zagreb, Adama Mandrovića 22, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi zastare prava na naplatu poreznog duga, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 Us I-3230/2023-5 od 9. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 Us I-3230/2023-5 od 9. svibnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Splitu odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-23/22-01/212, urbroj: 513-04-23-2 od 28. kolovoza 2023. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, klasa: UP/I-416-02/2019-06/277, urbroj: 513-07-01/2022-02 od 28. rujna 2022.
2. Osporenim rješenjem tuženika od 28. kolovoza 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog poreznog rješenja od 28. rujna 2022. kojim je, točkom I. izreke djelomično uvažen zahtjev tužitelja, a točkom II. izreke utvrđeno da je nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga za 2014., 2015. i 2016., dok je točkom III. izreke odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga koji na dan 1. siječnja 2022. iznosi ukupno 377.523,57 kn.
3. Protiv označene presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnome ističe da je prvostupanjski sud neosnovano odbio tužbeni zahtjev, ne uzimajući u obzir navode tužitelja te ne uzimajući u obzir činjenicu kako tuženik nije postupio sukladno članku 189. stavku 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, 115/16. do 42/20.- dalje OPZ), odnosno tuženik nije ispitao zakonitost osporenog poreznog akta u cijelosti, već je potvrdio nezakonito rješenje uz proturječno obrazloženje, čime je povrijedio odredbu članka 117. stavka 1. točke 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09.,110/21.- dalje ZUP). Tužitelj ističe kako je promašeno pozivanje suda na prekid zastare zbog podnošenja tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji sudu, budući da se ne radi o postupku naplate i time je neosnovano pozivanje na odredbu članka 198. stavka 6. OPZ-a. Postupak radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji nije postupak u kojem se utvrđuje porez, kamate i dr., već postupak u kojem pobijana radnja u slučaju prihvaćanja tužbenog zahtjeva gubi učinak prema trećoj osobi, i to u mjeri dovoljnoj da tužitelj naplati svoje dospjelo potraživanje, dakle, ne radi se o postupku utvrđivanja poreza i kamata ili naplate poreza, kamata i troškova ovrhe pa se stoga ne mogu primjenjivati odredbe OPZ-a, o prekidu zastare. Tužitelj smatra da je povrijeđeno i načelo utvrđivanja materijalne istine propisano člankom 8. ZUP-a, zbog čega tužitelj smatra kako osporena presuda nije pravilna i na zakonu osnovana i u kojoj je obrazloženje u potpunosti izostalo. Tužitelj navodi da sud nije razmotrio način donošenja osporenog rješenja, jer su u ovosudnom predmetu prije donošenja rješenja, prvostupanjsko tijelo i tuženik, postupili protivno odredbi članka 6. OPZ-a, sukladno kojem su dužni utvrditi sve činjenice koje su bitne za donošenje pravne i zakonite odluke. Tužitelj iz navedenih razloga predlaže ovom Sudu da poništi predmetnu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanih člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda osporava niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 7. siječnja 2019. podnio zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga koji je prvostupanjsko tijelo točkom III. izreke rješenja odbilo. Prvostupanjski je sud uvidom u rješenja poreznih tijela i dokumentaciju koja prileži spisu utvrdio da je za porezne obveze utvrđene u razdoblju od 2012. do 2015. zastara prava na naplatu tekla do 29. studenoga 2016., kada je zbog pokretanja postupka pred sudom, nastupio zastoj zastare koji postupak još nije završen, zbog čega nije nastupila zastara prava na naplatu porezne obveze.
8. Prvostupanjski je sud nadalje obrazložio da je tužitelj, kako bi onemogućio plaćanje poreznog duga, ugovorima o darovanju, darovao nekretnine koje su bile u njegovom vlasništvu svom sinu. Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko upravni odjel u ime Republike Hrvatske dana 29. studenoga 2016. Općinskom građanskom sudu u Zagrebu podnijelo je tužbu protiv tužitelja kao dužnika i njegovog sina radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji vezano za zaključenje navedenih darovnih ugovora jer je zaključenjem navedenih ugovora o darovanju tužitelj izvršio raspolaganje predmetnih nekretnina na štetu tužitelja- Republike Hrvatske, s obzirom da isti nema druge imovine iz koje bi se moglo naplatiti potraživanje tužitelja, sve s ciljem izbjegavanja plaćanja poreznog duga. Pri tome se pozvao i na istovjetno stajalište izraženo u presudi, poslovni broj: Usž- 1320/21 od 8. rujna 2021.
9. Dakle, navedena tužba je zaprimljena 29. studenoga 2016. na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu i od tada nastupa zastoj zastare, a kako postupak još uvijek nije završen, to su porezna tijela i prvostupanjski sud ispravno zaključili da do dana nastupanja zastoja zastare nije protekao rok od šest godina od dana kada je zastara počela teći, sukladno odredbi članka 108. stavka 1. OPZ-a. Zbog navedenog je utvrđeno da nije nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga, budući nije protekao rok od šest godina od kada je zastara počela teći.
10. Tužitelj i u žalbi ističe da postupak radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji nije postupak u kojem se utvrđuje porez ili naplata poreza. Međutim, kako je odredbom članka 108. stavka 6. OPZ-a, koje odredbe se primjenjuju sukladno odredbi članka 197. stavka 2. istog Zakona, kako to i pravilno navodi prvostupanjski sud propisano da ako se radi utvrđivanja i naplate poreza, kamata i troškova ovrhe vodi postupak pred sudom, a u konkretnom se slučaju vodi postupak radi onemogućavanja naplate poreznog duga od tužitelja kao dužnika, proizlazi da za vrijeme trajanja i tog postupka zastare ne teče.
11. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjska presuda temelji se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede pravila postupka, budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe ZUS-a, i u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama.
12. Slijedom svega navedenog proizlazi da se navodi žalbe ne nalaze osnovanim i od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari, zbog čega je trebalo temeljem članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 2. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
