Poslovni broj: Usž-3568/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednik vijeća, Blanše Turić i Željka Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Ustanove za zdravstvenu njegu Zlata Katić, Požega, Matije Gupca 7, OIB: 51118563635, kojeg zastupa opunomoćenica Martina Alagić, odvjetnica u Vukovaru, J. J. Strossmayera 14c, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi inspekcijskog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-604/2022-14 od 19. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-604/2022-14 od 19. ožujka 2024.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Osijeku točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-02/21- 01/288, urbroj: 513-04-22-2 od 25. ožujka 2022., a točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika od 25. ožujka 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Požega, klasa: UP/I-471-02/21-01/8, urbroj: 513-07-11-21-11 od 24. travnja 2021., kojim je tužitelju za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2019. utvrđen manje obračunati porez i prirez porezu na dohodak od nesamostalnog rada i obvezni doprinos "iz" i "na" plaću te su mu obračunate kamate zbog nepravodobno plaćenog poreza, prireza i doprinosa u iznosima pobliže označenim tim rješenjem te mu je ujedno naložena uplata utvrđenih poreznih obveza, kao i provođenje odgovarajućeg knjiženja u poslovnim knjigama koje se odnose na povećanje osnovice.
3. Protiv označene presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnome ističe da je pogrešan zaključak suda da tužitelj ne posjeduje valjanu dokumentaciju (putni nalog ili evidenciju korištenja automobila) pa da se time isplate SH u iznosi od 193.280,00 kn ne mogu smatrati neoporezivom naknadom za korištenje privatnog automobila u službene svrhe, već predstavljaju primitak koji poslodavac isplaćuje radniku vezano uz radni odnos. Navodi da je SH zaposlenica i vlasnica automobila koji u svakodnevnom radu koriste djelatnice ustanove – tužitelja u poslovne svrhe jer je neophodan za njihov terenski rad te je svako korištenje evidentirano i opravdano, što nije sporno niti za tužitelja niti za tuženika. Smatra kako je za tuženika sporna jedino formalna opravdanost evidencija korištenja automobila, budući da putni nalozi glase na imena zaposlenica ustanove, a ne na zaposlenicu SH, koja je automobile dala na korištenje i kojoj su naknade isplaćene. Pri tome ističe da zaposlenice koje su automobile koristile nisu osobno snosile nikakav trošak oko upotrebe automobila, već je troškove snosila isključivo SH. Tužitelj navodi da je postupio na jedini logičan način i svu je evidenciju vodio prema stvarnim korištenjima, a naknade je isplatio osobi koja je podmirila sav trošak u vezi upotrebe automobila. Smatra da sve činjenice govore u prilog tome da ne postoji šteta za državni proračun, jer sam eventualni formalni nedostatak evidencije korištenja automobila (što isti ne glase na SH) ne smije biti razlog da se poreznom obvezniku nameću porezne obveze na predmetne naknade kao da je nastala šteta za državni proračun. Navodi da se prema članku 11. stavak 1. Općeg poreznog zakona činjenice utvrđuju prema gospodarskoj biti, što znači da u poreznom postupku zaključak treba donijeti na temelju onoga što je suština, a ne na temelju forme, o čemu govori i dugogodišnja praksa Europskog suda. Tužitelj iz navedenih razloga predlaže ovom Sudu da usvoji žalbu, poništi osporenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanim člankom 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda osporava, niti razlozi ne koje sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Prvostupanjski sud održao je raspravu i na taj način sukladno odredbi članka 6. ZUS-a, omogućio strankama da se izjasni o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora te je izvršio uvid u spis tuženika i sudski spis.
8. Iz podataka spisa tuženika proizlazi da je prvostupanjsko porezno tijelo kod tužitelja obavilo porezni nadzor o čemu je sastavljen zapisnik od 23. ožujka 2021. Prvostupanjski je sud uvidom u spis tuženika utvrdio da je tužitelj naknadu za korištenje privatnog automobila u službene svrhe tijekom 2019. obračunavao za svoje radnike, ali im naknadu nije isplatio, nego je to učinio isključivo zaposlenici SH na mjesečnoj razini isplatama iz blagajne u ukupnom iznosu od 83.640,00 kn i prijebojem potraživanja za dane pozajmice istoj zaposlenici u ukupnom iznosu od 109.642,00 kn.
9. Prvostupanjski je sud prihvatio činjenična utvrđenja iz provedenog postupka poreznog nadzora da tužitelj za sporno razdoblje ne posjeduje dokumentaciju o korištenju osobnog automobila u službene svrhe za radnicu SH, odnosno putne naloge koji glase na njeno ime i koji sadrže obračun naknade za korištenje osobnog automobila u poslovne svrhe, odnosno da ne posjeduje dokumentaciju temeljem koje ima pravo na isplatu naknade za korištenje osobnog automobila u poslovne svrhe za SH.
10. Stoga je pozivom na mjerodavne odredbe Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, 115/16.,106/18., 121/19. - dalje Zakon) i Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“, 10/17., 128/17.,106/18., 1/19., 80/19. - dalje Pravilnik) zaključio da se bez dokaza, odnosno putnog naloga s obračunom naknade ne može raditi o naknadi za korištenje privatnog automobila u poslovne svrhe. Pri tome prvostupanjski sud pravilno upućuje i na odredbu članka 8. stavka 2. Pravilnika prema kojoj se izdaci za službena putovanja obračunavaju, a to znači isplaćuju na temelju podataka iz urednog i vjerodostojnog putnog naloga, a koje naloge tužitelj ne posjeduje. Slijedom navedenog u provedenom postupku, pravilno je zaključeno da se isplate zaposlenici tužitelja smatraju primicima oporezivim porezom i prirezom na dohodak od nesamostalnog rada na koji se primitak (plaću) obračunavaju propisani doprinosi, na način kako je to pobliže određeno u prvostupanjskom poreznom rješenju.
10. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda temelji se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede pravila postupka, budući da je prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama i s kojim razlozima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud.
12. Slijedom navedenog, trebalo je temeljem članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 2. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
