Poslovni broj: Usž-665/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Željke Zrilić Ježek i Blanše Turić, članica vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Piterija d.o.o. Srijedska, Srijedska 33, OIB: 554999939082 i ZŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenica Maja Gorupić, odvjetnica u Zagrebu, Radnička cesta 37b, protiv tuženika Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 89755384389, radi registracije žiga, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-148/2024-8 od 23. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-148/2024-8 od 23. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-148/2024-8 od 23. prosinca 2024. u toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, klasa: UP/I-384-04/22-010/0242, urbroj: 59-03/2-23-009/ICO od 30. studenoga 2023. U točki II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev za registraciju žiga broj Z20220242A, podnositelja prijave tužitelja za verbalni žig "Duvanjska pita".

3. Protiv navedene presude tužitelji su podnijeli žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih u članku 126. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS). Tužitelji ističu da su dokazali vrlo bitne činjenice u pogledu razlikovanog karaktera prijavljenog žiga i to, prije svega, da je drugotužitelj kao osnivač prvotužitelja, koji u svom restoranu nudi više vrsta pita, što i sam naziv društva govori, a kojima je dao imena po svom izboru prilikom otvaranja restorana koji posluje još od 2002. godine. "Duvanjska pita" kao naziv za pitu (ne burek), kojoj se nadjev sastoji od specifično rezanog svinjskog buta na način da je meso mekše te krumpira, prvi put je upotrijebljen u travnju 2002. godine kada je tužitelj ZŠ otvorio restoran. Ističu da receptura "Duvanjske pite" nije jednaka recepturi Duvanjskog bureka, već se radi o specifičnoj recepturi koju koristi samo podnositelj. Izgled pite nije jednak kao izgled bureka niti se ista peče ispod peke kao burek, a što se može vidjeti uvidom u web stranice tužitelja, gdje se nalazi meni i fotografije jela. Navodi kako je tužitelj ZŠ prilikom otvaranja restorana davao svojim pitama imena po gradovima ili drugim prikladnim nazivima iz njegovog osobnog života, kao na primjer "Ogulinska pita", mesna pita naziva "Z", zatim vegetarijanska pita naziva "Šumska pita", dok je piti od svinjskog buta i krumpira dao naziv po svom rodnom mjestu – Duvno te je istu nazvao "Duvanjska pita". Tužitelji naglašavaju kako za žig "Z", "Ogulinska pita" i "Šumska pita" nisu nađeni razlozi za odbijanje prema članku 9. Zakona o žigu te je za njih utvrđeno da je udovoljeno uvjetima iz članka 39. Zakona o žigu. Nitko osim tužitelja ne koristi nadjev specifične recepture – specifični dio svinjskog buta i krumpira niti je istoj dao ime "Duvanjska pita". Stoga ista zasigurno ima razlikovni karakter, jer u svijesti prosječnog potrošača ne može napraviti zabunu. S obzirom da su tužitelji jedini koji u svojoj piteriji nude pitu naziva "Duvanjska pita", a koja nije Duvanjski burek, a što su dokazali, time je nesporno stečena i razlikovnost na području Republike Hrvatske. Slijedom navedenog, ističu kako je prvostupanjski sud počinio povredu postupka te nije ocijenio sve dokaze i činjenice, niti proveo sve dokazne prijedloge te je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenice na način da je samo određene činjenice uzeo kao relevantne te uzima u obzir samo određene činjenice, a ne njihovu ukupnost, posebice okolnost da svi proizvodi od vučenog tijesta ne mogu biti isti, pa je slijedom navedenog došlo do pogrešne primjene Zakona o žigu, stoga predlaže Visokom upravnom sudu da usvoji žalbu tužitelja te meritorno riješi stvar na način da usvoji tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno da usvoji žalbu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

4. Tuženik u odnosu na istaknutu žalbu u bitnom ponavlja do sada iznesene navode tijekom upravnog spora kao i navode obrazloženja osporenog rješenja te posebno naglašava da u pogledu stečene razlikovnosti uporabom uređene člankom 9. stavkom 2. Zakona o žigu, prvostupanjski sud ispravno zaključuje da tužitelji nisu potkrijepili svoje navode o stečenoj razlikovnosti prijavljenog znaka "Duvanjska pita" u odnosu na odbijene proizvode i usluge konkretnim dokazima o percepciji koje potrošači imaju o tom znaku, osobito uzimajući u obzir da djelatnost obavljaju samo na području Zagreba, dok su za utvrđivanje stečene razlikovnosti znaka relevantni dokazi i podaci koji se odnose na percepciju potrošača s cjelokupnog teritorija Republike Hrvatske. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama propisanim člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 126. ZUS-a. Naime, prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud, sukladno odredbi članka 49. ZUS-a, presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluke javnopravnog tijela kao i tijekom spora, jer je održao raspravu 17. prosinca 2024., čime je strankama u smislu članka 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 114. stavka 3. ZUS-a, te je s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno našao da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju pravilno protumačio i primijenio mjerodavno postupovno i materijalno pravo, postupak proveo sukladno zakonu te svoju odluku dostatno i razumno obrazložio, pri tome prihvaćajući razloge koje je iznio i tuženik u pobijanom rješenju.

9. Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je tuženik osporenim aktom od 30. studenoga 2023. odbio zahtjev za registraciju žiga broj Z20220242A za verbalni žig "Duvanjska pita" na temelju odredbe članka 9. stavka 1. Zakona o žigu ("Narodne novine", broj: 14/19.) uz obrazloženje da tužitelji nisu dostavili relevantne i dostatne dokaze kojima bi mogli dokazati stečenu razlikovnost verbalnog znaka "Duvanjska pita" odnosno nikakvim daljnjim konkretnim dokazima nisu potvrdili odnosno ukazali na kontinuitet upotrebe, teritorijalnu rasprostranjenost, intenzitet korištenja i druge čimbenike bitne pri dokazivanju stečene razlikovnosti znaka, osobito uzimajući u obzir da podnositelji svoju djelatnost obavljaju lokalizirano, samo na području Zagreba u Republici Hrvatskoj.

10. Odredbom članka 9. stavka 1. točke 2. i 3. Zakona o žigu propisano je da se neće registrirati žigovi koji nemaju nikakav razlikovni karakter i žigovi koji se sastoje isključivo od oznaka ili podataka koji u trgovini mogu služiti za označavanje vrste, kakvoće, količine, namjene, vrijednosti, zemljopisnog podrijetla ili vremena proizvodnje proizvoda ili pružanja usluga, ili za označavanje drugih karakteristika proizvoda i usluga.

11. Prema ocjeni ovoga Suda, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako tužitelji nisu dostavili relevantne i dostatne dokaze kojima bi mogli dokazati stečenu razlikovnost verbalnog znaka "Duvanjska pita". Sama činjenica da se proizvod nalazi na jelovniku tužiteljevog restorana u Zagrebu duži niz godina, ne znači da je predmetni znak stekao razlikovnost uporabom, a niti su tužitelji potkrijepili svoje navode konkretnim dokazima o percepciji koju potrošači imaju o tom nazivu, osobito što djelatnost obavljaju samo na području Zagreba, dok su za utvrđivanje stečene razlikovnosti znaka relevantni podaci koji se odnose na cjelokupni teritorij Republike Hrvatske i percepciju znaka od strane hrvatskih potrošača. Pored navedenog, tužitelji nisu dokazali stečenu razlikovnost na teritoriju Republike Hrvatske za znak kako je prijavljen u dijelu koji se odnosi na proizvode i usluge Međunarodne klasifikacije proizvoda i usluga iz razreda 30 – kulinarski začini, soli, začini, arome i začinski umaci, začinske mješavine, tijesto sa slanim nadjevom, brašno za tijesto, tijesto svježe pite, mesne pite (gotove), pite koje sadrže meso, pita od svinjetine, zamrznuto tijesto punjeno mesom i povrćem, zamrznuto tijesto punjeno mesom iz razreda 43 – barske i restoranske usluge, oblikovanje hrane, opskrba hrane i pića u pekarama, opskrba hrane i pića u restoranima i barovima, priprema hrane, pružanje hrane i pića, usluge restorana, usluge restorana s mogućnošću iznošenja hrane, poglavito stoga što pojam burek spada u kategoriju pita od vučenog tijesta te postoji očita i opća percepcija bureka kao pite, odnosno radi se o jelima sastavljenim od istih ključnih sastojaka, što i sami tužitelji u tijeku postupka potvrđuju zaključujući da bi tradicionalno jelo naziva Duvanjski burek pripadalo u neku vrstu šireg pojma jela koje bi nazvali "pitama".

12. Kako tužitelji razlozima navedenim u žalbi nisu doveli u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu 2. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Marković