Poslovni broj: Usž-2056/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i Snježane Horvat-Paliska, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja UJ, državljanina Ruske Federacije, smještenog u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite, Hotel Porin, Zagreb, Sarajevska 41, zastupanog po opunomoćeniku Milanu Baniću, odvjetniku iz Zagreba, Ilica 60/1, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, odlučujući o žalbi tužitelja protiv točke I. presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3392/2024-6 od 11. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i u pobijanom dijelu potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3392/2024-6 od 11. veljače 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastav žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: KLASA: UP/I-216-03/23-06/10188, URBROJ: 511-01-212-24-15 od 4. srpnja 2024. (točka I. izreke). Tužitelju je odobrena besplatna pravna pomoć u predmetnom upravnom sporu (točka II. izreke), a tuženiku je naloženo pružatelju pravne pomoći, odvjetniku Milanu Baniću, isplatiti 1.250,00 eura u roku 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć (točka III. izreke).

2. Rješenjem tuženika od 4. srpnja 2024. odbijen je zahtjev tužitelja, rođenog **.**.1998. u mjestu ABC Ruska Federacija, državljanina Ruske Federacije, za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj te je odlučeno da je tužitelj dužan u roku 8 dana od dana izvršnosti tog rješenja napustiti Europski gospodarski prostor (dalje: EGP) pod prijetnjom prisilnog udaljenja.

3. Tužitelj pobija zakonitost točke I. prvostupanjske presude zbog svih žalbenih razloga. Pobijana presuda u tom dijelu nije pravilno obrazložena zbog čega se ne može ispitati. Izreka presude je nerazumljiva, proturječna sebi i razlozima presude. Razlozi o odlučnim činjenicama nisu u obrazloženju navedeni, a oni koji su navedeni nejasni su i proturječni sebi i sadržaju isprava i zapisnika koji su priloženi spisu.

3.1. Tužitelj navodi da je U, međunarodnu zaštitu je zatražio zbog straha od prisilne mobilizacije u rat u Ukrajini. Zbog navedenog straha narušeno mu je zdravlje, pati od napada panike, nesanice, depresije, gubi pamćenje, smršavio je 15 kg. Rusiju je napustio zbog uručenja poziva, vratiti se ne može zbog straha što bi mu se kao dezerteru moglo dogoditi, a što bi ugrozilo njegov život jer bi bio suočen s proganjanjem, kažnjavanjem ili prisilnim slanjem u rat. Tužitelj navodi da su tražitelji međunarodne zašite čečenskog podrijetla nakon vraćanja u zemlju nestali, te bili zatvarani i kažnjavani. Netočno je da se njemu to ne bi dogodilo zato što je apolitičan.

3.2. Neosnovano sud odbija njegov zahtjev s obrazloženjem da je nedosljedan u izjavama vezano za sadržaj poziva i način kako je poziv zaprimio. Ističe da manje razlike u iskazu ne utječu na vjerodostojnost iskaza, posljedica su proteka vremena i stresa. Tužitelj smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Poziva se na praksu Europskog suda za ljudska prava prema kojoj izbjeglice često daju nesuglasne iskaze zbog traume, straha i nepoznavanja pravnih procedura.

3.3. Tužitelj navodi da poziv za mobilizaciju iz Rusije znači da je u stvarnom riziku. Ne može biti vraćen u Rusiju jer bi time Hrvatska prekršila načelo zabrane vraćanja (non-refoulement).

3.4. Sud je propustio primijeniti kriterije vrednovanja osnovanog straha propisane Priručnikom Ureda visokog povjereništva UNHCR-a o postupku i uvjetima za utvrđivanje statusa izbjeglice. Prema navedenom Priručniku strah podnositelja zahtjeva trebalo bi se smatrati osnovanim ukoliko on može u razumnoj mjeri pokazati da bi njegov daljnji boravak, ili povratak u zemlju podrijetla, zbog razloga navedenih u definiciji, bio nepodnošljiv. Ovi se zaključci ne moraju nužno zasnivati na osobnom iskustvu podnositelja zahtjeva. Ono što se dogodilo njegovim prijateljima i rođacima i drugim članovim iste rasne ili društvene skupine može biti dovoljan znak da je njegov strah osnovan. Strah se ne odnosi samo na osobe koje su stvarno bile proganjane, već i na one koje žele izbjeći situacije u kojima postoji opasnost od proganjanja.

3.5. Predlaže Sudu poništiti točku I. prvostupanjske presude i rješenje tuženika, usvojiti tužbeni zahtjev, podredno vratiti predmet na ponovni postupak. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu 937,50 eura.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu pobija njenu osnovanost iz razloga navedenih u obrazloženju svog rješenja od 4. srpnja 2024. i razloga danih u obrazloženju pobijane presude. Predlaže žalbu odbiti.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS) Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.

7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku i sporu, prvostupanjski sud je utvrdio da je osporeno rješenje doneseno u pravilno provedenom upravnom postupku, na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Radilo se o članku 20. i članku 21. stavcima 1. i 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, 70/15., 127/17., 32/23.; dalje Zakon).

8. Pobijano rješenje tuženika od 4. srpnja 2024. doneseno je u ponovljenom postupku, u izvršenju presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-5084/23 od 12. veljače 2024., kojom je poništeno ranije rješenja tuženika o odbijanju međunarodne zaštite tužitelju.

9. Uvidom u spis suda i tuženika utvrđeno da je tužitelj u Republici Hrvatskoj izrazio namjeru za međunarodnu zaštitu, da je u upravnom postupku saslušan kod tuženika o čemu je sačinjen zapisnik koji je tužitelj bez primjedbe potpisao. Postupak kod tuženika vođen je uz sudjelovanje službenog prevoditelja za ruski jezik, za koji je jezik tužitelj izjavio da ga govori i razumije.

10. Tijekom upravnog postupka i spora tužitelj je tvrdio da bi snosio posljedice povratkom u Rusku Federaciju zbog dezerterstva. Pravilno tuženik i prvostupanjski sud navedeno nisu smatrali razlogom odobravanja azila (članak 20. Zakona) ni supsidijarne zaštite (članak 21. Zakona) tužitelju. Prvostupanjski sud je obrazložio da je tužitelj legalno napustio zemlju porijekla u studenom 2022., nakon prestanka djelomične mobilizacije. Tužitelj je različito iskazivao u odnosu na okolnosti koje se odnose na primitak i sadržaj poziva. U ponovljenom upravnom postupku utvrđeno je da se nije radilo o pozivu za mobilizaciju, to je bio poziv izdan za provođenje mjera u vezi služenja vojnog roka kojemu je nedostajao potpis službene osobe. Osim toga, tužitelj od napuštanja Ruske Federacije nije provjeravao je li mu poziv za mobilizaciju uopće uručen na portalu Gostuslugi kojemu je imao pristup. Stoga tužitelj neosnovano ističe da bi njegov odlazak vlasti matične zemlje smatrale dezertiranjem.

11. Tužiteljevi su navodi osnovano cijenjeni kao nedosljedni i nevjerodostojni za zaključak o postojanju zapreka za povratak u zemlju podrijetla. Tužitelj, na kojemu je teret dokaza, tijekom postupka nije uložio istinski napor da dokaže osnovanost svojeg zahtjeva za međunarodnom zaštitom. Navode žalbe da bi prvostupanjska presuda bila neobrazložena ovaj sud smatra paušalnima, tu kojem bi dijelu presuda bila neobrazložena ili bi joj izreka bila nerazumljiva.

12. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz izvedenih dokaza u upravnom i sudskom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezulatat arbitrarnog postupanja. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 119. stavka 5. ZUS-a.

13. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda (točka I. izreke).

14. Sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, s obzirom na to da je žalba tužitelja odbijena, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka II. izreke). Prema članku 6. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite („Narodne novine“, 140/15. i 155/22.; dalje Pravilnik) pravna pomoć u smislu članka 1. stavka 1. Pravilnika obuhvaća pomoć u sastavljanju tužbe (točka 1.) i zastupanje u prvostupanjskom upravnom sporu (točka 2.), to tužitelj ni po toj osnovi ne ostvaruje pravo na besplatnu pravnu pomoć u drugostupanjskom upravnom sporu.

U Zagrebu 2. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić