REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-1504/2025-2

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i Snježane Horvat- Paliska, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja MŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Velimiru Galiću, odvjetniku u Požegi, D. Lermana 6, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi naknade za tjelesno oštećenje, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-168/2024-8 od 18. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-168/2024-8 od 18. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II 141-06/23-01/035390020342, URBROJ: 341-99-05/3-23-4570 od 13. prosinca 2023.

2. Rješenjem tuženika od 13. prosinca 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Požegi, KLASA: UP/I 141-06/23-01/03539020342, URBROJ: 341-17-05/3-23-8002 od 8. rujna 2023. kojim je tužitelju nadalje utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 70 % IV stupanja (točka I. izreke), a od ukupnog postotka tjelesnog oštećenja utvrđeno je nastavno postojanje tjelesnog oštećenja od 30 % koje se odnosi na tjelesno oštećenje donjih ekstremiteta, odnosno tjelesno oštećenje koje ima za posljedicu oštećenje funkcije donjih ekstremiteta (točka II. izreke) i odbijen je zahtjev za ponovno određivanje naknade zbog tjelesnog oštećenja (točka III. izreke).

3. Tužitelj pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog bitne povrede odredaba upravnog spora i pogrešne primjene materijalnog prava, u bitnome ponavljajući navode iz tužbe. Ističe da je došlo do znatnije onesposobljenosti dijela tijela (donjih ekstremiteta) što otežava normalnu aktivnost i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih aktivnosti. Navodi da se zbog ubrzanog pogoršanja i oštećenja funkcije donjih ekstremiteta, koje se naročito pogoršalo u zadnje dvije godine, teško kreće. Isto se moglo utvrditi da je proveden neposredni pregled. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava njezinu osnovanost i predlaže istu odbiti.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.

7. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je zahtjevom tužitelja od 8. svibnja 2023. za ponovno utvrđivanje naknade zbog tjelesnog oštećenja uslijed pogoršanja zdravstvenog stanja.

7.1. U postupku je provedeno vještačenje po ovlaštenom vijeću vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područni ured u Osijeku, Izdvojeno mjesto rada Požega od 11. srpnja 2023. kojim je utvrđeno da kod tužitelja postoji tjelesno oštećenje 30 % nastavno, prema odjeljku IA točki 3 Liste oštećenja organizma koja je sastavni dio Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine", 67/17., 56/18., 16/22; dalje: Uredba); da postoji tjelesno oštećenje 50 % nastavno, prema odjeljku IB, Liste oštećenja organizma koja je sastavni dio Uredbe, a koja su uzrokovana bolešću. Ukupni postotak tjelesnog oštećenja i nadalje iznosi 70 % (IV stupanj), pri čemu tjelesno oštećenje koje se odnosi na donje ekstremitete i nadalje iznosi 30 %.

7.2. U povodu žalbe tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja pribavljen je nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba i invaliditetom Središnjeg ureda od 14. studenog 2023. kojim je potvrđeno utvrđenje iz nalaza i mišljenja od 11. srpnja 2023. Izvršenim uvidom u medicinsku dokumentaciju i žalbene navode, ne nalazi se osnove za promjenom utvrđene ocjene s obzirom na to da se ne može utvrditi novonastali anatomsko- funkcijski deficit koji bi uzrokovao (daljnje) tjelesno oštećenje.

7.3. Na temelju nalaza i mišljenja od 14. studenog 2023. doneseno je rješenje tuženika.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju rezultata medicinskog vještačenja provedenog u upravnom postupku i isprava priloženim tijekom spora te ja na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, članak 61. stavke 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22.; dalje: Zakon).

9. Razlozima navedenim u žalbi tužitelj nije doveo u sumnju zakonitost osporavane presude.

10. Člankom 61. stavkom 1. Zakona propisano je da tjelesno oštećenje postoji kada kod osiguranika nastane gubitak, značajnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinog organa ili dijelova tijela što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba, bez obzira na to uzrokuje li ono ili ne uzrokuje smanjenje ili gubitak radne sposobnosti osiguranika. Stavkom 2. istog članka određeno je da pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja stječe osiguranik kod kojega tjelesno oštećenje od najmanje 30% nastane kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti.

11. Za priznavanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja podnositelj zahtjeva mora kumulativno ispuniti uvjete iz članka 61. stavaka 1. i 2. Zakona, odnosno kod osiguranika mora nastati gubitak, značajnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinog organa ili dijelova tijela što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba, koje uzrokuje tjelesno oštećenje najmanje 30% i posljedica je ozljede na radu ili profesionalne bolesti.

12. Dakle, pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja može se priznati samo ako tjelesno oštećenje od najmanje 30% nastane kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti.

13. Budući da je tijekom upravnog postupka i upravnog spora utvrđeno da tjelesno oštećenje nije posljedica ozljede na radu niti profesionalne bolesti, a što tužitelj nije osporio, pravilno je odbijen tužiteljev zahtjev za priznavanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.

14. Tužitelj je propustio iskoristiti procesna ovlaštenja koja su mu stajala na raspolaganju da bi, eventualno, osporio činjenično stanje utvrđeno u upravnom postupku (primjerice, predlažući sudsko vještačenje). S obzirom na to da tužitelj nije uspio osporiti pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom postupku, ovaj Sud ne nalazi razloge za sumnju u pravilnost činjeničnog stanja u predmetnom postupku, zbog čega ni osporavanu presudu ne može ocijeniti nezakonitom.

15. U odnosu na žalbene navode da je trebao biti pregledan u upravnom postupku ovaj Sud ističe da iz spisa tuženika, nalaza i mišljenja vijeće vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područni ured u Osijeku, Izdvojeno mjesto rada Požega od 11. srpnja 2023. proizlazi da je nalaz i mišljenje izrađen nakon pregleda tužitelja, a sve sukladno članku 20. stavku 3. Uredbe.

16. Sud stoga žalbene navode tužitelja smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

17. Iz pobijane presude vidljive su sve relevantne činjenice i utvrđenja na kojima je upravni sud utemeljio svoje pravno stajalište o neosnovanosti tužbenog zahtjeva te ovaj Sud smatra da u konkretnom slučaju nije počinjena bitna povreda pravila sudskog postupka jer je prvostupanjski sud predmetni upravni spor vodio i pobijanu presudu donio na temelju pravilne primjene odredbi ZUS-a, a nije došlo niti do pogrešne i arbitrarne primjene materijalnog prava s obzirom na to da je upravni sud mjerodavne pravne odredbe pravilno protumačio, a njihovu primjenu dostatno, razumno i argumentirano obrazložio.

18. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

U Zagrebu 2. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić