Poslovni broj: Usž-181/2025-5
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljica 1. ĐG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ŠG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], etažnih vlasnica zgrade u [adresa], koje zastupa opunomoćenica Ivana Zaninović Semenov, odvjetnica u Zagrebu, Bauerova 9/IV, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 49, OIB: 26635293339, uz sudjelovanje zainteresirane osobe EG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužiteljica protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-2029/2022-32 od 16. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l- 2029/2022-32 od 16. listopada 2024.
II. Poništava se rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II- 942-01/22-01/85, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-22-02 od 3. lipnja 2022. u dijelu kojim je ostavljeno na snazi djelomično rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove, Odjela za upravno-pravne poslove, Drugog odsjeka, KLASA: UP/I-942-01/97-06/675, URBROJ: 251-18- 02/301-01-22 od 10. travnja 2001. u dijelu točke I. izreke koji glasi: „garaža (sa dva garažna mjesta – svako 15,00 m2) ukupno 30,00 m[2] “.
III. Poništava se točka I. izreke djelomičnog rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove, Odjela za upravno-pravne poslove, Drugog odsjeka, KLASA: UP/I-942-01/97-06/675, URBROJ: 251-18- 02/301-01-22 od 10. travnja 2001. u dijelu koji glasi: „garaža (sa dva garažna mjesta – svako 15,00 m[2] ) ukupno 30,00 m “, i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom javnopravnom tijelu na ponovni postupak.
IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljicama naknadi trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 4.468,75 € (slovima: četiritisućečetiristošezdesetosam eura i sedamdesetpet centi) u roku od 30 dana od dostave ove presude.
V. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadom troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Točkom I. izreke presude prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/22-01/85, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-22-02 od 3. lipnja 2022. Točkom II. izreke presude prvostupanjskog suda odbijen je zahtjev tužiteljica za naknadu troška upravnog spora, dok je točkom III. izreke te presude naloženo tužiteljicama, solidarno, naknaditi zainteresiranoj osobi trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 € u roku od 15 dana.
1.1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II-942-01/22-01/85, URBROJ: 514-04-02-01- 01/07-22-02 od 3. lipnja 2022., donesenom u izvršenju presude Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-4220/2019-23 od 2. ožujka 2022., ostavljeno je na snazi djelomično rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove, Odjela za upravno-pravne poslove, Drugog odsjeka, KLASA: UP/I-942-01/97-06/675, URBROJ: 251-18-02/301-01-22 od 10. travnja 2001.
1.2. Djelomičnim su rješenjem upravnog tijela prvog stupnja od 10. travnja 2001. pravnim prednicima zainteresirane osobe, KG i JG, vraćeni u vlasništvo poslovni prostor u zgradi u [adresa], površine 67,48
2,
m[2] , površine 126,79 m i površine 34,57 m te garaža s dva garažna mjesta ukupne površine 30 m[2] . Predmetom povrata u navedenom su rješenju i odgovarajući suvlasnički dijelovi nekretnine, zgrade u [adresa] (poslovni prostori) detaljno opisani u tom rješenju, Đorđićeva 23 i [adresa] (ugaona zgrada), kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
2. Protiv presude prvostupanjskog suda tužiteljice su podnijele žalbu iz svih razloga propisanih Zakonom o upravnim sporovima (članak 126. stavak 1., „Narodne novine“ broj: 36/24., dalje: ZUS). U žalbi, u bitnom, ističu da je presuda prvostupanjskog suda suprotna ranijoj presudi Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-4220/2019-23 od 2. ožujka 2022. u kojoj je dana uputa da tuženik, u ponovnom postupku, treba dodatno obrazložiti svoje rješenje i po potrebi provesti novo vještačenje kako bi se utvrdilo što je ranijim vlasnicima bilo oduzeto, odnosno što može biti predmet povrata. Naglašavaju da je u toj ranijoj presudi Upravni sud u Zagrebu zaključio da nije nesporno utvrđeno da su garaže, koje se djelomičnim rješenjem upravnog tijela prvog stupnja vraćaju, postojale u trenutku nacionalizacije predmetne nekretnine na adresi [adresa]. Tvrde da je pobijana presuda u proturječnosti s dokumentacijom u spisu jer da u dvorištu predmetne nekretnine postoje samo dvije prave zidane garaže, kao jedine garaže koje su bile nacionalizirane pravnim prednicima zainteresirane osobe, ali koje su istima bile vraćene te kojima su raniji vlasnici raspolagali. Navode da ne postoje još dvije garaže, odnosno da ne postoji ukupno četiri garaža, a da predmetni objekt, koji se djelomičnim rješenjem vraća, ne predstavlja niti jednu pravu garažu. Isto tako smatraju da prvostupanjski sud ne obrazlaže zašto garaže koje se vraćaju ne bi predstavljale pripadak nekog posebnog dijela ili zajedničke dijelove zgrade. Naglašavaju da su na mjestu sadašnje (polu)zidane nadstrešnice (garaže koje se vraćaju) bile ostave, u puno drugačijim gabaritima i obliku nego sadašnji objekt, koje su srušene te na čijem je mjestu napravljen potpuno novi objekt. Tvrde da se tuženik u svoj rješenju pogrešno poziva na načelo superficies solo cedit, koje bi trebalo ići u prilog upravo njima budući da u postupku povrata pravnim prednicima nije u naturi vraćeno cijelo zemljište. Predlažu Sudu usvojiti žalbu, poništiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, a podredno vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuju trošak sastava žalbe, uz povišenje tarifne stavke za zastupanje više osoba.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je osnovana.
5. Iz spisa predmeta proizlazi:
- da je u rješenju Komisije za nacionalizaciju pri NOO Medveščak Grada Zagreba, BROJ: Kn-1884 od 27. siječnja 1960. navedeno da se nacionalizirana nekretnina na adresi [adresa] k. č. br. [katastarska čestica], sastoji od, između ostalog, samo dvije garaže;
- da iz zemljišne knjige proizlazi da su na temelju rješenja Komisije za nacionalizaciju NOO Medveščak, BROJ: Kn-1888/59 od 15. rujna 1960. i 29. lipnja 1961. dvije nacionalizirane garaže vraćene ranijim vlasnicima koji su tim garažama raspolagali na temelju kupoprodajnih ugovora od 15. rujna 1961. i 4. siječnja 1962.;
- da su djelomičnim rješenjem upravnog tijela prvog stupnja KLASA: UP/I-942-01/97- 06/675, URBROJ: 251-18-02/301-01-22 od 10. travnja 2001., pravnim prednicima zainteresirane osobe, AG i JG, u odnosu na zgradu u [adresa], vraćeni u vlasništvo, poslovni prostor u zgradi površine 67,48 m[2] , površine 126,79 m i površine 34,57 m , te sporna garaža s dva garažna mjesta ukupne površine 30 m[2] (dalje: dva sporna garažna mjesta);
- da je presudom Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Us-6343/2008-54 od 21. srpnja 2011. poništeno ranije rješenje tuženika od 15. travnja 2008. te je tuženiku naloženo provesti obnovu postupka, omogućiti tužiteljima sudjelovanje, te u tom cilju utvrditi sve činjenice koje se odnose na pitanje predmeta povrata garaže s dva garažna mjesta;
- da prema nalazu i mišljenju građevinskog vještaka HG dipl.ing.arh. zaprimljenog kod upravnog tijela prvog stupnja 27. travnja 2018. proizlazi da su dva sporna garažna mjesta postojala i u vrijeme nacionalizacije;
- da je rješenje tuženika KLASA: UP/II-942-01/22-01/85, URBROJ: 514-04-02-01- 01/07-22-02 od 3. lipnja 2022. doneseno u ponovnom postupku u izvršenju presude Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-4220/2019-23 od 2. ožujka 2022., kojom presudom je određeno da tuženik mora navesti i obrazložiti relevantne okolnosti za ostavljanje na snazi prvostupanjskog djelomičnog rješenja upravnog tijela prvog stupnja od 10. travnja 2001., te, po potrebi provesti novo vještačenje, budući da je nejasno što je konkretno oduzeto pravnim prednicima zainteresirane osobe i koliko je garaža postojalo na predmetnoj čestici.
6. U ponovnom je postupku, u izvršenju presude Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-4220/2019-23 od 2. ožujka 2022., tuženik bez provođenja novog vještačenja ostavio na snazi djelomično rješenje upravnog tijela prvog stupnja od 15. travnja 2008., a u obrazloženju se, između ostalog, pozvao na nalaz i mišljenje građevinskog vještaka PG zaprimljenog kod upravnog tijela prvog stupnja 27. travnja 2018., na načela naknade iz članka 49. stavka 1. Zakona o naknadi za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj: 92/96., 92/99., 39/99., 42/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02. i 98/19.) te na načelo pravnog jedinstva nekretnine.
7. Navedeni je zaključak prihvatio prvostupanjski sud.
8. Međutim, Sud ocjenjuje da tuženik u ponovnom postupku nije u potpunosti postupio po uputi iz presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 4220/2019-23 od 2. ožujka 2022., jer nije razjasnio koliko je garaža postojalo na predmetnoj čestici.
8.1. S obzirom na navedeno, imajući u vidu da su rješenjem Komisije za nacionalizaciju NOO Medveščak, BROJ: Kn-1884 od 27. siječnja 1960. nacionalizirane samo dvije garaže koje su potom vraćene ranijim vlasnicima (rješenja Komisije za nacionalizaciju NOO Medveščak, BROJ: Kn-1888/59 od 15. rujna 1960. i 29. lipnja 1961.) koji su njima raspolagali (kupoprodajni ugovori od 15. rujna 1961. i 4. siječnja 1962.), a da se tuženik u pobijanom rješenju poziva na naprijed navedeno mišljenje građevinskog vještaka HG prema kojem su dva sporna garažna mjesta postojala i u vrijeme nacionalizacije (što prvostupanjski sud ocjenjuje osnovanim) te da tužiteljice u žalbi navode da na predmetnoj nekretnini ne postoje četiri garaže, ostaje nejasan i sporan identitet garaža (kao predmeta povrata), odnosno predstavlja li vraćanje dvaju spornih garažnih mjesta zapravo vraćanje dviju garaža koje su bile vraćene ranijim vlasnicima i kojima su isti raspolagali.
9. Stoga, upravno tijelo prvog stupnja u ponovnom postupku prije svega treba upotpuniti činjenično stanje i otkloniti sumnju da vraćanje dvaju spornih garažnih mjesta na temelju djelomičnog rješenja upravnog tijela prvog stupnja, KLASA: UP/I- 942-01/97-06/675, URBROJ: 251-18-02/301-01-22 od 10. travnja 2001. ne predstavlja vraćanje dviju nacionaliziranih garaža koje su bile izuzete od nacionalizacije i kojima su raniji vlasnici raspolagali.
10. Iz navedenog razloga, Sud je odlučio kao u izreci time da će prvostupanjsko tijelo upotpuniti činjenično stanje u dijelu u kojem ukazuje ovaj Sud.
11. Budući da su tužiteljice uspjele u ovom upravnom sporu (članak 147. stavak 1. ZUS-a), valjalo im je priznati opravdan trošak i to sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 € (Tbr. 27/1 i Tbr. 54 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“, broj 138/23., dalje: Tarifa), pristupa ročištu u iznosu od 1.000,00 € (Tbr. 27/2 Tarife)., te trošak sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 € (Tbr. 27/3 Tarife) ili ukupno 3.250,00 € što uvećano za 10% (Tbr. 40/1 Tarife) za zastupanje više osoba (325,00 €) i 25% PDV-a na odvjetničku uslugu od 893,75 € sveukupno iznosi 4.468,75 €. Tužiteljicama nije priznat trošak sastava podneska od 12. travnja 2023. jer Sud ocjenjuje da se ne radi o opravdanom izdatku (članak 144. stavak 1. ZUS-a).
12. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 135. stavka 3. ZUS-a, s obzirom da zbog prirode stvari ovaj Sud ne može sam riješiti upravnu stvar, odlučeno je kao pod točkama I., II. i III. izreke, dok se odluka o trošku pod točkama IIII. i V. izreke temelji na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a.
U Zagrebu 2. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Marina Kosović Marković
