REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1833/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. ŠI, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. AI, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i 3. FI, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Mario Šarušić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Grada Novi Vinodolski, OIB 40046437733, Novi Vinodolski, Trg Vinodolskog zakona 1, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Vukić, odvjetnik u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4614/2024-2 od 11. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-153/2023- 232 od 19. srpnja 2024., u sjednici održanoj 2. srpnja 2025.
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanje za koje smatraju da je pravno pitanje važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), a smatraju da im reviziju treba dopustiti i na temelju st. 2. toga članka zato što su im, prema njihovu mišljenju, povrijeđena temeljna ljudska prava, i to pravo na pravično suđenje i pravo vlasništva, zajamčena Ustavom Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14, dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori br. 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017, dalje: Konvencija).
2. Tuženik nije odgovorio na taj prijedlog.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije djelomično je neosnovan, a djelomično nedopušten.
4. Tužitelj je u prijedlogu naznačio pitanje: „Je li sud vezan tužbenim zahtjevom isključivo glede sadržaja petita ili je vezan i samom osnovom tužbenog zahtjeva koji onda prihvaća ili ne prihvaća?“
5. Čl. 385.a st. 1. ZPP propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju dopustiti, uz ostale propisane pretpostavke, ako se u povodu revizije može očekivati odluka o pravnome pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tome sporu razmatrali. Nižestupanjski sudovi nisu u predmetnim presudama izrazili pravno shvaćanje u vezi s naznačenim pravnim pitanjem, dakle, nisu ni razmatrali to je li sud, osim „glede sadržaja petita“, vezan i „samom osnovom tužbenog zahtjeva.“ Već zato u prijedlogu naznačeno pitanje nije važno pravno pitanje u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP. Tužitelji naznačenim pitanjem, kako to proizlazi iz ostatka sadržaja prijedloga u kojemu obrazlažu zašto je pitanje postavljeno, zapravo ukazuju na to da je, navodno, u postupku odlučeno o nečemu što nije bila osnova tužbenoga zahtjeva, jer tvrde da su nižestupanjski sudovi „izašli izvan okvira tužbenog zahtjeva“. Ovdje se, dakle, radi o njihovu pozivanju na navodno počinjenu bitnu povredu odredaba parničnoga postupka u vezi s vezanošću suda za osnovu tužbenoga zahtjeva. Kako se, dakle, ne radi o pitanju koje su nižestupanjski sudovi razmatrali, tvrdnje iz prijedloga o navodno počinjenoj bitnoj povredi mogu se razmatrati jedino u okviru pozivanja tužitelja u prijedlogu za donošenje revizije na određene povrede temeljnih ljudskih prava zbog osobito teških povreda odredaba parničnoga postupka.
6. Iz onoga što su uz prijedlog tužitelji dostavili, a to su samo nižestupanjske presude, ne proizlazi da je u postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnoga postupka na koju se pozivaju. Iz nižestupanjskih odluka proizlazi da su sudovi odlučili u granicama zahtjeva stavljenih u postupku i uvažavajući činjeničnu osnovu kojom sami tužitelji obrazlažu svoje viđenje osnovanosti tužbenoga zahtjeva, za koji, međutim, sudovi smatraju da djelomično nije osnovan. Odluku o djelomičnoj neosnovanosti tužbenoga zahtjeva i neosnovanosti žalbe tužitelja s tim u vezi, drugostupanjski je sud obrazložio jasno i neproturječno, uzevši u obzir odlučne žalbene navode koji su istaknuti kako je to navedeno u obrazloženju drugostupanjske presude. Tužitelji uz prijedlog osim nižestupanjskih presuda nisu priložili neke druge dijelove spisa, a napose žalbu, što su trebali prema čl. 387. st. 3. ZPP, čime bi ukazali na suprotno. Tako tužitelji nisu učinili vjerojatnim da su im u postupku povrijeđena temeljna ljudska prava na što se u prijedlogu pozivaju.
7. Zato je, što se naznačenih pravnih pitanja tiče, na temelju čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke, a što se tiče povrede temeljnih ljudskih prava, na temelju čl. 389.a st. 4. toga Zakona, kao u točki II. izreke.
Zagreb, 2. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća
mr. sc. Dražen Jakovina
