REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2587/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Željka Pajalića, člana vijeća i suca izvjestitelja, mr.sc. Igora Periše člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Gordana Vidmar, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vidmar i partneri u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnica Iris Šanjug, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1225/2023-3 od 19. ožujka 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3794/2021-34 od 29. rujna 2023., u sjednici održanoj 2. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1225/2023-3 od 19. ožujka 2025.

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik je predložio prijedlog odbaciti kao nedopušten ili odbiti kao neosnovan.

3.Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da pitanja koja je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3.1. Naime, postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu budući da u pogledu tih pitanja pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovoga suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019., Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. i dr., a nije riječ o pitanjima u pogledu kojih bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu (tako i ovaj sud u odluci broj Revd 4030/2022 od 8. ožujka 2023., Revd-5607/2021 od 15. veljače 2022. i dr.). Pri tome, u odnosu na pitanja koja se odnosi na pravilnost utvrđenja informiranosti tužitelja o pravnim i ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule te na pravilnost činjenične presumpcije o donošenju jednostranih odluka o promjeni kamatne stope od strane tuženika, a bez da je izveden po tuženiku predložen dokaz saslušanjem predloženih svjedoka, valja istaknuti da iz prvostupanjske odluke proizlazi da je tuženik odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem dvoje svjedoka dok je treći svjedok saslušan, a odbijen je prijedlog za saslušanje javnog bilježnika s obrazloženjem da se njegovim saslušanjem ne može utvrditi obaviještenost potrošača prije sklapanja ugovora o kreditu i da on za to nema zakonske ovlasti. Nadalje, glede pitanja koja se odnose bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a treba reći da predlagatelj u navedenim pitanjima polazi od suprotnih utvrđenja od onih utvrđenih u konkretnom predmetu dok u odnosu na pitanje vezano za dokazni prijedlog za usmenim saslušanjem vještaka, valja reći da su sudovi isti odbili obrazlažući da su isti prigovori tuženika bili pravne prirode, odnosno da tuženik nije prigovarao samom obračunu, već primijenjenoj metodi.

4. Nadalje, tuženik u prijedlogu tvrdi da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'' broj 56/90, 135/97, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje u tekstu Ustav RH) i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine- Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99-pročišćeni tekst, 8/99-ispravak, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: Konvencija). Međutim, nižestupanjske odluke su obrazložene i ne mogu se po ocjeni ovoga suda smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima, slijedom čega tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili zbog pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

5. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. i čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod točkom I. i II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 2. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina