REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2598/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Pajalića predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Alanu Hraniloviću, odvjetniku u Zagrebu, Trg Mažuranića 4 protiv tužene Klinička bolnica Dubrava, OIB 32206148371, Avenija Gojka Šuška 6, Zagreb, zastupane po punomoćniku Tončiju Ravliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ravlić & partneri d.o.o. Zagreb, Gundulićeva ulica 13, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž- 240/2024-2 od 5. ožujka 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-33/2022-44 od 19. siječnja 2024., na sjednici održanoj 2. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.
II. U odnosu na povredu temeljnih prava, prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-240/2024-2 od 5. ožujka 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-33/2022-44 od 19. siječnja 2024. postavljajući slijedeća pravna pitanja:
„1) Ako drugostupanjski sud propusti navesti žalbene navode od odlučnog značaja, premda su isti detaljno istaknuti, a potom ih propusti i ocijeniti i obrazložiti razloge njihova (ne)prihvaćanja, je li ostvarena apsolutna bitna povreda iz čl. 354. st. t. 11. Zakona o parničnom postupku zbog koje se presuda ne može ni ispitati? 2) Jesu li sudovi dužni u presudi navesti utvrđenja i razloge o odlučnim činjenicama odnosno odlučnim žalbenim navodima, odnosno može li prvostupanjski sud usvojiti tužbeni zahtjev, a drugostupanjski sud odbiti žalbu i potvrditi presudu, bez očitovanja na konkretne (žalbene) navode stranke koji su odlučnog značaja za zakonitu i pravilnu odluku, odnosno čini li sud u tom slučaju apsolutnu bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, zbog čega presudu nije moguće ispitati?
3) Je li osnovan zaključak o postojanju pravno relevantne uzročno-posljedična veze između izostanka mentora pri izvođenju rutinskog medicinskog zahvata od strane liječnika na specijalizaciji, ako je riječ o rutinskom zahvatu koji prema svojoj naravi ne zahtijeva nadzor, a isti je nesporno mogao izvesti i liječnik bez specijalizacije, sukladno važećim pravilima struke?
4) Je li sud, sukladno obvezi obrazlaganja presude i očitovanja na (žalbene) navode stranaka, dužan sučeliti zaključke iz nalaza i mišljenja vještaka s argumentiranim prigovorima stranke koji ukazuju na pogrešnu ocjenu ili nelogičnost tog nalaza – osobito kada se prigovor temelji na neposrednim i vizualno provjerljivim dokazima, kao što su fotografije iz spisa – te obrazloženo ocijeniti zašto unatoč prigovoru prihvaća zaključak vještaka (u konkretnom slučaju o stupnju „naruženja“)? 5) Prekoračuje li sud ovlasti i načelo nepristranosti ako samoinicijativno traži i utvrđuje propuste u liječenju koji nisu bili predmet tvrdnji i dokazivanja tužitelja, te temelji odluku na tim okolnostima?“,
pozivajući se na čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) navodeći da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda, odnosno da u pogledu postavljenih pravnih pitanja nema prakse revizijskog suda. U odnosu na razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP navodi da mu je pobijanom drugostupanjskom presudom povrijeđeno pravo na pošteno suđenje sadržajno se pozivajući na povredu temeljnih prava zajamčenih čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav) te čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, i 13/2017.; dalje: Konvencija)
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Polazeći od odredbe članka 385.a ZPP, ovaj sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
3.1. Postavljenim pravnim pitanjima tuženik upućuje na procesne okolnosti koje nisu ostvarene u konkretnom predmetu.
3.2. Stoga i odluke na koje se u smislu razloga važnosti u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva (čl. 387. st. 3. ZPP) ne koincidiraju u odnosu na okolnosti konkretnog slučaja.
3.3. Naime, sud drugog stupnja je detaljno odgovorio na sve žalbene navode tuženika pa tako i one koji se odnose na ocjenu postojanja uzročno-posljedične veze, a pritom je iznio pravno shvaćanje u pogledu osporavanja odgovornosti od strane tuženika u odnosu na navode o pogrešno ispunjenoj uputnici kao i da navodi majke tužiteljice da treba postupiti po uputnici ne isključuju niti umanjuju odgovornost tužene, a da je liječnik prilikom poduzimanja zahvata trebao postupati s pažnjom dobrog stručnjaka prema čl. 10. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO), dakle pobijana odluka ne temelji se isključivo na ocjeni da odgovornost tuženika proizlazi is same činjenice da prethodno zahvatu nije konzultiran mentor specijalizanta koji je obavio zahvat, već na detaljnoj ocjeni svih okolnosti koje su se u konkretnom slučaju ostvarile. Također su iznijeti detaljni razlozi u odnosu na ocjenu naruženja tužiteljice, kao i drugih kriterija temeljem kojih je tužiteljici dosuđena pravična novčana naknada neimovinske štete u smislu čl. 1100. ZOO.
4. Na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
4.1. U odnosu na navode tuženika da je do došlo povrede prava na pravično suđenje u smislu čl. 6. Konvencije, valja odgovoriti da ove odredbe sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
4.2. U svojim odlukama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tuženika, dok je pobijanom presudom sud drugog stupnja detaljno odgovorio i na sve žalbene navode tuženika koji su od odlučnog značaja. Nižestupanjske odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.
5. Stoga je prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP odbijen, dok je u odnosu na povrede temeljnih prava temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP odbačen.
Zagreb, 2. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Željko Pajalić
