Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-2790/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Ivici Veseliću, u pravnoj stvari tužiteljice AŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Nikoli Pleša, odvjetniku u Zagrebu, protiv I. tužene LŽ iz [adresa], II. tužene KŽ, [adresa], III. tuženika UŽ iz [adresa], IV. tužene JŽ iz [adresa], V. tuženog TŽ iz [adresa], VI. tuženog OŽ iz [adresa], VII. tuženog CŽ iz [adresa], VIII. tužene IŽ iz [adresa] 43a, III. i V. do VIII. tuženici zastupani po privremenom zastupniku DŽ, odvjetniku u [adresa] i IX. tužene ČŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja i izdavanja tabularne isprave, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2208/2023-17 od 11. prosinca 2024., dana 2. srpnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2208/2023-17 od 11. prosinca 2024.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odbačena je tužba tužiteljice u odnosu na V. tuženika TŽ iz [adresa] kao nedopuštena, podnesena 17. listopada 2006. godine.
2. Protiv rješenja suda prvog stupnja žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ovom višem sudu osporeno rješenje ukinuti i predmet vratiti na ponovo odlučivanje prvostupanjskom sudu.
3. Žalba je neosnovana.
4. U pobijanom rješenju, kao ni u postupku koji mu je prethodio, sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 12/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) na koje ovaj sud na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, u svezi čl. 381. ZPP.
5. Sud prvog stupnja je u pobijanom rješenju pravilno zaključio, što niti tužiteljica u žalbi ne čini prijepornim, da je V. tuženik TŽ iz [adresa] umro **.**.2006. prije podnošenja predmetne tužbe, koja je predana sudu 17. listopada 2006. godine, slijedom čega u trenutku podnošenja tužbe nije imao stranačku sposobnost, a što je prema shvaćanju suda prvog stupnja neotklonjivi nedostatak (čl. 83. st. 5. ZPP-a).
5.1. Žaliteljica osporava pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje pobijanog rješenja, smatrajući da u smislu čl. 83. st. 5. ZPP-a nije bilo mjesta odbacivanju tužbe prije negoli sud pokuša otkloniti nedostatak stranačke sposobnosti.
5.2. Prema nalaženju ovoga suda, takvo stajalište i tumačenje žaliteljice je pogrešno. U tom smislu valja ukazati na sljedeće odredbe ZPP-a, a koje glase:
- čl. 77. st. 1. - Stranka u postupku može biti svaka fizička i pravna osoba,
- čl. 82. - U tijeku cijelog postupka sud će, po službenoj dužnosti, paziti može li osoba koja se pojavljuje kao stranka biti stranka u postupku i je li parnično sposobna, zastupa li parnično nesposobnu stranku njezin zakonski zastupnik i ima li zakonski zastupnik posebno ovlaštenje kad je ono potrebno,
- čl. 83. st. 1. - Kad sud utvrdi da osoba koja se pojavljuje kao stranka ne može biti stranka u postupku, a taj se nedostatak može otkloniti, pozvat će tužitelja da izvrši potrebne ispravke u tužbi ili će poduzeti druge mjere da bi se postupak mogao nastaviti s osobom koja može biti stranka u postupku.
- čl. 83. st. 5. - Ako se navedeni nedostaci ne mogu otkloniti ili ako određeni rok bezuspješno protekne, sud će rješenjem ukinuti radnje provedene u postupku ako su zahvaćene tim nedostacima i odbaciti tužbu ako su nedostaci takve prirode da sprečavaju daljnje vođenje parnice.
5.3. Iz navedenih zakonskih odredaba jasno slijedi da sud može odbaciti tužbu ako su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke:
- ako osoba koja se pojavljuje kao stranka ne može biti stranka u postupku,
- ako se radi o neotklonjivom nedostatku stranačke sposobnosti ili ako se radi o otklonjivom nedostatku u svezi s kojim je sud poduzeo mjere i pozvao tužitelja radi otklanjanja nedostatka, ali taj nedostatak nije otklonjen.
5.4. Peto tuženik je umro prije podnošenja tužbe pa nije mogao biti stranka u postupku prema odredbi čl. 77. st. 1. ZPP-a.
5.5. Slijedom svega rečenog, a kako nije prijeporno da je peto tuženik umro prije podnošenja tužbe, pravilno je prvostupanjski sud primjenom čl. 83. st. 5. ZPP-a odbacio tužbu zbog nedostatka stranačke sposobnosti jer je nesumnjivo riječ o neotklonjivom nedostatku.
6. Žaliteljici koja u žalbi navodi da sud prvog stupnja "pretjerano formalistički tumači odredbu čl. 83. ZPP-a" pa da je time "počinjena povreda prava na pravično suđenje iz čl. 29. st. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u aspektu prava na pristup sudu" valja ukazati na praksu Europskog suda za ljudska prava (Jahnke i Lenoble protiv Francuske, odluka br. 40490/98 od 29. 8. 2000.) i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III- 2461/2015 od 14. 5. 2020. u kojim odlukama se govori o "pretjeranom formalizmu u tumačenju postupovnih odredbi, a taj pretjerani formalizam može biti u suprotnosti sa „zahtjevom osiguranja praktičnog i učinkovitog prava na pristupa sudu, pa može dovesti do povrede prava pojedinca na učinkovitu sudsku zaštitu. Ocjena da li se u konkretnom slučaju radilo o pretjeranom formalizmu ovisi o tome je li stranka u najvećoj mogućoj mjeri svoje zahtjeve iznijela jasno, nedvosmisleno i u razumno strukturiranom obliku."
7. Međutim, nije pretjerani formalizam ako sud pravilno tumači odredbe zakona. Tužiteljica je u tužbi kao peto tuženika navela osobu koja je u tom trenutku već bila umrla. Valja istaknuti da mora postojati ravnoteža između pretjeranog formalizma i arbitrarnosti u postupanju, a postojanje jasnih procesnih pravila i zahtjev za poštivanjem propisane forme predstavlja branu koja sprečava sudove da postupaju proizvoljno. Pravna sigurnost i ravnopravnost stranaka u postupku bi bila potpuno narušena kada bi sudovi proizvoljno tumačili jasna procesna pravila. Kako to ovdje nije slučaj, razlozi izneseni u žalbi ukazuju se neosnovanima.
8. Europski sud za ljudska prava je u svojoj sudskoj praksi isticao da članak 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koje se primjenjuju na temelju Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj: 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst - 14/02., 1/06.) ne jamči pristup sudu bezuvjetno.
8.1. Prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, žalbeni navodi tužiteljice su potpuno proizvoljno i ničim utemeljeni te postupanjem suda prvog stupnja nije došlo do povrede prava odredbe članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
8.2. Pače, ovaj parnični postupak je dokaz da je tužiteljici omogućen pristup sudu i na raspravljanje u sudskom kontradiktornom postupku, a pravo na pravično i pošteno suđenje ne isključuje mogućnost da tužba tužiteljice bude odbačena. Pravo na pošteno suđenje prema odredbi članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih sadrži u sebi upravo zadatak suda da u sudskom postupku, primjenjujući unaprijed utvrđena procesna pravila jednako postupa prema svima. Tužba je odbačena zbog neotklonjivog nedostatka stranačke sposobnosti jer peto tuženik u vrijeme podnošenja tužbe nije mogao biti stranka u postupku.
9. Cjelokupan sadržaj žalbe tužiteljice svodi se na osporavanje pravnog pristupa prvostupanjskog suda te osporavanje načina na koji je prvostupanjski sud primijenio jasne odredbe procesnog prava.
10. Slijedom navedenog i primjenom odredbe čl. 380. t. 2 ZPP ovaj sud je odlučio kao u izreci.
U Zagrebu 2. srpnja 2025.
Sudac:
Ivica Veselić