REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-671/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Pomorsko športsko društvo "Zenta", Split, Cvjetna 1, OIB: 46046204116, kojeg zastupa stečajni upravitelj Sandra Markov iz Murtera, protiv tuženika ŽJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mijo Jeličić, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6557/19-2 od 23. studenog 2020., ispravljenih rješenjem istog suda poslovni broj Pž-6557/19-6 od 12. ožujka 2021., kojom je preinačena presuda i rješenje Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-114/17-29 od 10. rujna 2019., u sjednici održanoj 2. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika i ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6557/19-2 od 23. studenog 2020. i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6557/19-2 od 23. studenog 2020., u dijelu pod toč. I.2. izreke, ispravljeni rješenjem istog suda poslovni broj Pž-6557/19-6 od 12. ožujka 2021. te se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja sadržan u uređenom podnesku od 30. studenog 2017.koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos od 28.952,36 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom po stopi od 12% godišnje do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja kamata teče:

- na iznos od 851,54 kn od 1. veljače 2015. pa do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. ožujka 2015. pa do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. travnja 2015. pa do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. svibnja 2015. pa do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. lipnja 2015. pa do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. srpnja 2015. pa do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. kolovoza 2015. pa do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. rujna 2015. pa do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. listopada 2015. pa do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. studenog 2015. pa do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. prosinca 2015. pa do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. siječnja 2016. pa do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. veljače 2016. pa do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. ožujka 2016. pa do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. travnja 2016. pa do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. svibnja 2016. pa do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. lipnja 2016. pa do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. srpnja 2016. pa do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. kolovoza 2016. pa do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. rujna 2016. pa do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. listopada 2016. pa do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. studenog 2016. pa do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. prosinca 2016. pa do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. siječnja 2017. pa do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. veljače 2017. pa do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. ožujka 2017. pa do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. travnja 2017. pa do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. svibnja 2017. pa do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. lipnja 2017. pa do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. srpnja 2017. pa do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. kolovoza 2017. pa do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. rujna 2017. pa do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. listopada 2017. pa do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. studenog 2017. pa do isplate.

1.1. Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:

„I Dopušta se preinaka tužbe tužitelja sukladno sadržaju podneska tužitelja od 30. studenog 2017.

II Nalaže se tužitelju da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 4.062,50 kn, dok se zahtjev tuženika za više traženu naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.687,50 kn odbija kao neosnovan.“

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

„Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-114/2017-29 od 10. rujna 2019. i sudi:

Nalaže se tuženiku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 28.952,36 kn (dvadesetosamtisućadevetstopedesetdvije kune i tridesetšest lipa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim po stopi od 12% godišnje do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče:

- na iznos od 851,54 kn od 1. veljače 2015. do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. ožujka 2015. do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. travnja 2015. do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. svibnja 2015. do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. lipnja 2015. do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. srpnja 2015. do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. kolovoza 2015. do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. listopada 2015. do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. studenog 2015. do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. prosinca 2015. do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. siječnja 2016. do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. veljače 2016. do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. ožujka 2016. do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. travnja 2016. do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. svibnja 2016. do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. lipnja 2016. do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. srpnja 2016. do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. kolovoza 2016. do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. rujna 2016. do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. listopada 2016. do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. studenog 2016. pa do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. prosinca 2016. do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. siječnja 2017. do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. veljače 2017. do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. ožujka 2017. do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. travnja 2017. do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. svibnja 2017. do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. lipnja 2017. do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. srpnja 2017. do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. kolovoza 2017. do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. rujna 2017. do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. listopada 2017. pa do isplate;

- na iznos od 851,54 kn od 1. studenog 2017. do isplate.

2.1. Rješenjem drugostupanjskog suda je odlučeno:

„I. Preinačuje se rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-114/2017- 29 od 10. rujna 2019. u pobijanom dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.062,50 kn i rješava:

1. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 4.062,50 kn (četiritisućešezdesetdvije kune i pedeset lipa), kao neosnovan.

2. Nalaže se tuženiku u roku od osam dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 12.650,00 kn (dvanaesttisućašestopedeset kuna).“

3. Rješenjem ovog suda broj Revd-2229/21-2 od 12. listopada 2021. tuženiku je dopuštena revizija protiv drugostupanjske odluke zbog pravnog pitanja koje glasi:

„Je li korisnik koncesije nakon isteka ugovora o koncesiji na pomorskom dobru ovlašten od trećih osoba naplaćivati bilo kakvu naknadu, a osobito naknadu za korištenje veza na pomorskom dobru?“

4. Protiv drugostupanjske odluke tuženik je zbog prethodno naznačenog pitanja podnio reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se revizija prihvati i drugostupanjska presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

8. Predmet spora je isplata naknade za korištenje veza u sportskoj lučici „Zenta“ za razdoblje u kojem je tužitelju istekla koncesija.

9. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev obrazlažući u bitnom da tužitelj potražuje isplatu utuženog iznosa na temelju Ugovora o davanju na uporabu i korištenje luke-posebne namjene od dana 3. kolovoza 1998., međutim da je tužitelju koncesija istekla 30. lipnja 2014., posljedično čemu je tužitelju prestala osnova za korištenje i posjedovanje predmetne lučice posebne namjene.

10. Drugostupanjski sud je, odlučujući o žalbi tužitelja, pobijanom odlukom preinačio prvostupanjsku presudu i prihvatio tužbeni zahtjev zaključivši u bitnom da je nakon isteka koncesije riječ o svojevrsnom poslovodstvu bez naloga (čl. 1121. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje: ZOO) pa kako je tužitelj nastavio obavljati poslove održavanja i upravljanja lukom i nakon isteka koncesije, a tuženik nastavio koristiti tužiteljeve usluge, tužitelj ima pravo od tužitelja tražiti isplatu naknade za korištenje veza.

10.1. Drugostupanjski sud pobijanu odluku obrazlaže sljedećim:

- da je tužitelj nastavio obavljati poslove održavanja i upravljanja lukom te pružanja usluga koje iz njih proizlaze i nakon isteka koncesije, a tuženik je nastavio koristiti tužiteljeve usluge,

- da je tužitelj nastavio plaćati koncesijsku naknadu u državni proračun,

- da je tužitelj načelno obavljao dopušteni posao (naplata veza), a to je mogao činiti s namjerom da ga obavlja u tuđem interesu, dakle, u interesu Republike Hrvatske koja je zakonom ovlaštena i obvezna upravljati pomorskim dobrom (čl. 3. st. 1. ZPDML-a),

- da je tužitelj taj posao obavljao bez naloga (nije imao koncesiju), međutim, taj njegov posao je bio nužan i koristan, budući da bi u suprotnom nastala šteta kako ne pružanjem usluge tako i izostankom očekivane koristi od naplate veza,

- da bi u slučaju neplaćanja naknade za vez plovila u luci posebne namjene u kojoj kroz određeno razdoblje (utuženi period) nije bilo ovlaštenika koncesije za ubiranje te naknade, zasigurno bi gospodaru posla došlo do propuštanja očite koristi od onih koji vez koriste bez naknade (kao tuženik),

- da se na ovaj način ujedno privremeno osigurao i red na pomorskom dobru i preduvjeti za zakonito korištenje luke,

- da je tužitelj stekao pravo naplatiti naknadu za korištenje njegovih usluga u luci od onih koji su luku, odnosno tužiteljeve usluge, u tom razdoblju pravne neuređenosti nastavili koristiti.

11. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine", 158/03, 100/04, 141/06, 38/09 i 123/11 – dalje: ZPDML) pomorsko dobro je opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom. Pomorskim dobrom upravlja, vodi brigu o zaštiti i odgovara Republika Hrvatska neposredno ili putem jedinica područne (regionalne) samouprave, odnosno jedinica lokalne samouprave u skladu s odredbom ovoga Zakona. Pod upravljanjem pomorskim dobrom podrazumijeva se održavanje, unapređenje, briga o zaštiti pomorskog dobra u općoj upotrebi, te posebna upotreba ili gospodarsko korištenje pomorskog dobra na temelju koncesije ili koncesijskog odobrenja. O dijelu pomorskog dobra u općoj upotrebi koje se nalazi na njenom području, vodi brigu o zaštiti i održava jedinica lokalne samouprave (čl. 10. ZPDML-a). Prava i obveze na temelju koncesije nastaju sklapanjem ugovora o koncesiji (čl. 16. st. 2. ZPDML-a).

12. Shodno citiranim odredbama, a u okolnostima kada je nastupila pretpostavka za prestanak važenja predmetnog ugovora zbog isteka vremena na koje je sklopljen, korisnik koncesije na pomorskom dobru nije ovlašten od trećih osoba naplaćivati naknadu za korištenje veza na pomorskom dobru, što je ujedno i odgovor na postavljeno pravno pitanje.

13. Međutim, drugostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja raspravivši postojanje izvanugovorne obveze tuženika prema pravilima za poslovodstvo bez naloga. Odredba čl. 1121. ZOO-a definira institut poslovodstva bez naloga kao obavljanje tuđeg posla koje ne trpi odgađanje te predstoji šteta ili propuštanje očite koristi za trećeg. Poslovođa bez naloga je dužan što je moguće prije obavijestiti o svom postupku gospodara posla i nastaviti započeti posao, ako mu je to razumno moguće, dok ovaj ne bude mogao preuzeti brigu o njemu. Nakon završenog posla on je dužan položiti račun i ustupiti gospodaru posla sve što je pribavio obavljajući njegov posao (čl. 1122. ZOO-a).

Pretpostavke poslovodstva bez naloga jesu:

- poslovodstvo se treba sastojati u obavljanju nekog dopuštenog posla (fizičkog ili pravnog), ali je moguće i trošenje vlastite imovine u interesu drugog,

- poslovođa bez naloga mora obavljati tuđi posao i s nakanom da se posao obavlja u tuđem, a ne u vlastitom interesu,

- poslovođa radi uvijek bez naloga (ugovorenoga, zakonskoga ili sudskoga),

- gospodaru posla je pomoć poslovođe bez naloga nužna ili korisna.

14. Razmatrajući pobijanu odluku, ovaj sud ocjenjuje da u obrazloženju drugostupanjske presude nisu navedeni razlozi prema kojim činjenicama je utvrđeno postojanje izvanugovorne obveze tuženika prema pravilima za poslovodstvo bez naloga. Time je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a zbog čega je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a, valjalo ukinuti pobijanu presudu kao i odluku o troškovima postupka te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

15. U ponovnom postupku drugostupanjski sud će otkloniti nedostatak na koji je ukazano ovim rješenjem te će ponovno odlučiti o žalbi tužitelja dajući konkretne razloge za eventualno postojanje izvanugovorne obveze tuženika.

16. Odluka o naknadi troškova revizijskog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 2. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Goranka Barać Ručević