Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljene. IV fizičke osobe-obrtnika, zastupana po branitelju Aleksandru Vlaisavljević, odvjetniku iz Zagreba, zbog prekršaja iz čl. 88. st. 1. Zakona o strancima ("Narodne novine" broj: 133/20), kažnjiv po čl. 247. st. 7. u svezi st. 2. toč. 1. istog članka Zakona, čl. 112. st. 1. toč. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 1818, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21), kažnjiv po čl. 172. st. 2. toč. 5. istog Zakona, čl. 4. Zakona o minimalnoj plaći ("Narodne novine" broj: 118/18, 120/21), kažnjiv po čl. 10. st. 3. istog Zakona i čl. 93. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19), kažnjiv po čl. 229. st. 2. u svezi st. 1. toč. 34. istog članka Zakona, odlučujući o žalbi okrivljenice, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, od 31. ožujka 2025., broj: Pp-3413/2023, na sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenice IV, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljenica je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljena IV proglašena je krivom i primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona kažnjena ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1300,00 eura, za djela prekršaja iz čl. 247. st. 7. u svezi st. 2. toč. 1. Zakona o strancima, čl. 172. st. 2. toč. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju, čl. 10. st. 3. Zakona o minimalnoj plaći, dok je za djelo prekršaja iz čl. 229. st. 2. u svezi st. 1. toč. 34. Zakona o radu primjenom čl. 38. st. 2. t. 2. Prekršajnog zakona oslobođena od kazne, činjenično opisana pod točkama I.) I., II., III. i IV. Izreke.

2. Istom presudom okrivljenica je temeljem čl. 139. st. 6. u vezi čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona oslobođena paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka.

3. Protiv navedene presude okrivljenica je pravodobno po branitelju podnijela žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja navodeći da je izjava radnice EV neistinita, da je ista ukrala pečat od okrivljenice i koristila ga naplaćujući klijentima usluge čišćenja. Okrivljena je zaposlila radnicu pomagala joj izvaditi radnu dozvolu, čak je i živjela neko vrijeme kod okrivljene koja kad je saznala što je radnica radila posvađale su se i ista ju je prijavila kako bi joj se osvetila. Navodi EV o početku rada su neistiniti jer ju je okrivljena prvi put dovela na rad čišćenja 26. ožujka 2022. Navodi pod točkom III. su također neistiniti. EV je bila plaćena po satu i koliko je sati radila toliku je plaću dobila. Istoj je preminuo otac te je otišla u Srbiju na tjedan dana a nakon čega zbog osobnih razloga nije bila u mogućnosti puno raditi te joj je plaća bila manja. Sud nije proveo dokaz saslušanjem EV niti suočenje iste i okrivljenice već je uzeo neprijepornim navode EV koje je iznijela inspektorici rada IVG. Sud je bio dužan neposredno ispitati EV i nakon unakrsnog ispitivanja utvrditi može li i u kojoj mjeri istoj pokloniti vjeru te je ovako utvrđeno činjenično stanje manjkavo i nepotpuno. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljene povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljena pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

6. Prvenstveno, ističe se da okrivljenica tijekom prvostupanjskog postupka iznoseći svoju obranu nije predlagala dokaze, uslijed čega se predlaganje ispitivanja svjedokinje EV tek sada u žalbi, u smislu odredbe čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, ukazuje zakašnjelim. Naime, u smislu navedene zakonske odredbe, u žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao, što nije u ovoj situaciji.

7. Naime, nasuprot tvrdnjma žalbe kojom okrivljenica osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i proglasio okrivljenicu krivom za počinjene prekršaje. Prvostupanjski je sud u postupku ispitao svjedokinju inspektoricu rada IVG, izveo materijalne dokaze ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen 7. ožujka 2022. između radnice EV i poslodavca [obrt], obrt [obrt] vl. IV, dozvolu za boravak i rad na ime EV koja vrijedi od 15. ožujka 2022. do 14. lipnja 2022., obrazac eM-1P- prijava o početku osiguranja na mirovinsko osiguranje od 26. ožujka 2022. za radnicu EV, te ocjenom izvedenih dokaza donio pravilnu odluku o krivnji okrivljenice za prekršaje iz članka čl. 247. st. 7. u svezi st. 2. toč. 1. Zakona o strancima, čl. 172. st. 2. toč. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju, čl. 10. st. 3. Zakona o minimalnoj plaći i čl. 229. st. 2. u svezi st. 1. toč. 34. Zakona o radu.

8. Prvostupanjski je sud na osnovu personalnih i materijalnih dokaza koji su izvedeni u postupku pravilno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo. Razloge prvostupanjske odluke u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pa kako okrivljenica nije navela nikakve nove, niti uvjerljive razloge u smislu čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, kojima bi potkrijepila svoje osporavanje odgovornosti za prekršaje koji joj se pobijanom presudom stavljaju na teret, nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda.

9. Obrazloženje pobijane presude prvostupanjskog suda u skladu je s odredbama Prekršajnog zakona, Zakona o strancima, Zakona o mirovinskom osiguranju, Zakona o minimalnoj plaći, Zakona o radu i praksom Visokog prekršajnog suda. Slijedom navedenog, kako ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge koje je iznio prvostupanjski sud u svojoj odluci u t. 13-19, na njih upućuje žalitelje, radi nepotrebnog ponavljanja.

10. Iz navedenih razloga, ocjenjujući pravilnom odluku prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđeno činjenično stanje, ovaj drugostupanjski sud smatra neosnovanom žalbu zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Razmatrajući odluku o kazni ovaj sud je mišljenja da je za počinjene prekršaje izrečena ukupna novčana kazna u zakonom propisanim granicama, primjereno svim okolnostima predmetnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne u smislu odredbe članka 36. Prekršajnog zakona i nije prestrogo odmjerena. To stoga jer prvostupanjski sud već pravilno cijeneći sve okolnosti na strani okrivljenice kaznu za svaki prekršaj utvrdio uz primjenu instituta ublažavanja u značajnoj mjeri ispod posebnim zakonom minimalno propisanog iznosa za predmetna djela. Stoga tako izrečenu ukupnu novčanu kaznu okrivljenoj i ovaj sud smatra razmjernom prirodi i težini počinjenih prekršaja te stupnju odgovornosti okrivljenice, u svemu pogodnom da se ostvari svrha kažnjavanja i utječe na počinitelja i ostale da ubuduće ne čine ovakve ili slične prekršaje, odnosno da se postigne svrha specijalne i generalne prevencije. Isto tako razloge navedene u odnosu na oslobođenje od kazne za prekršaj pod točkom 4. prihvatio je i ovaj sud držeći da su se ispunili uvjeti iz čl. 38. st. 2. t. 2. Prekršajnog zakona i da je prvostupanjski sud pravilno primjenio ovu odredbu.

12. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezana okrivljenica na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

13. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu okrivljenice odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu potvrditi.

U Zagrebu 2. srpnja 2025.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.