- 1 -             

                            Poslovni broj: 24 Gž-1118/2023-2

Poslovni broj: 24 Gž-1118/2023-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Ivani Čačić, kao sucu pojedincu, u ostavinskom predmetu iza pokojnog A. B.1, OIB:..., sina M. B., državljanina Republike Hrvatske, rođenog..., a umrlog..., odlučujući o žalbi nasljednika A. B.2 iz N., s boravištem u Saveznoj Republici Njemačkoj, OIB:... i M. L. iz N., s boravištem u Saveznoj Republici Njemačkoj, OIB:..., zastupanih po punomoćniku Ž. M., odvjetniku u Z., izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj O-1953/2019-14 od 29. kolovoza 2023., 27. studenog 2023.

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba nasljednika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj O-1953/2019-14 od 29. kolovoza 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja taj se sud oglasio apsolutno nenadležnim za provođenje ostavinskog postupka iza pokojnog A. B.1 (točka I. izreke rješenja), ukinute su sve provedene radnje (točka II. izreke rješenja) te je odbačen prijedlog za provođenje ostavinskog postupka pred tim sudom (točka III. izreke rješenja).

2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobijaju nasljednici A. B.2 i M. L. iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019., dalje: ZPP koji se na ovaj postupak primjenjuje u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ br. 80/2022. uz izuzetke iz članka 107. stavka 2. tog Zakona), uz prijedlog da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na postupanje prvostupanjskom sudu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ovaj je drugostupanjski sud na temelju članka 365. stavka 2. i članka 381. ZPP-a u vezi s člankom 175. stavkom 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine, broj“:  48/2003., 163/2003., 35/2005., 127/2013., 33/2015., 14/2019., dalje ZN) ispitao pobijano rješenje u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9.,13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

5. Ispitujući na takav način pobijano rješenje, ocjena je ovog suda da u njegovu donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Utvrđujući da je ostavitelj u trenutku smrti imao hrvatsko državljanstvo i nekretnine na području Republike Hrvatske, prvostupanjski se sud oglasio apsolutno nenadležnim za odlučivanje o nasljeđivanju jer je ostavitelj u trenutku smrti imao uobičajeno boravište u Saveznoj Republici Njemačkoj.

7. Pritom je primijenio članak 4. (odredbu o općoj nadležnosti) Uredbe br. 650/2012 od 4. srpnja 2012. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršavanju odluka i prihvaćanju i izvršavanju javnih isprava u nasljednim stvarima i o uspostavi Europske potvrde o nasljeđivanju (dalje: Uredba o nasljeđivanju) prema kojoj sudovi države članice u kojoj je umrli imao svoje uobičajeno boravište u trenutku smrti imaju nadležnost odlučivati o nasljeđivanju u cijelosti.

8. S obzirom da je riječ o nasljeđivanju koje obuhvaća imovinu koja se nalazi u Republici Hrvatskoj koja je različita od države članice posljednjeg uobičajenog boravišta ostavitelja (SR Njemačka), riječ je o nasljeđivanju s prekograničnim implikacijama koje uključuje više država članica EU. Stoga se međunarodna (apsolutna) nadležnost procjenjuje u skladu s Uredbom o nasljeđivanju, a ne prema pristanku tuženika iz članka 16. stavka 3. ZPP-a kako to pogrešno tvrde nasljednici u žalbi.

9. Pravilno je, stoga, sud prvog stupnja primijenio Uredbu o nasljeđivanju.

10. Radi utvrđivanja uobičajenog boravišta ostavitelja u trenutku smrti, sud prvog  stupnja je u skladu s 23. i 24. uvodnom izjavom Uredbe o nasljeđivanju izvršio ukupnu procjenu životnih okolnosti umrlog tijekom posljednjih godina njegovog života i u trenutku smrti, uzimajući u obzir sve odlučne činjenične elemente, posebno trajanje i stalnost prisutnosti umrlog u dotičnoj državi te uvjete i razloge za tu prisutnost. Na taj je način pravilno utvrđeno da je uobičajeno boravište ostavitelja u trenutku smrti bilo u SR Njemačkoj s kojom je, uzimajući u obzir cilj te Uredbe – da se uobičajeno boravište umrlog ocjenom svih okolnosti predmeta utvrdi u samo jednoj državi članici, pravilno utvrdio da je uobičajeno boravište pokojnog A. B.1 u trenutku smrti bilo u SR Njemačkoj.

11. Pravilno je stoga, sud prvog stupnja primijenio članak 4. Uredbe o nasljeđivanju koji uspostavlja pravilo o općoj nadležnosti prema kojem su za odlučivanje o nasljeđivanju u cijelosti nadležni sudovi države članice u kojoj je umrli imao svoje uobičajeno boravište u trenutku smrti.

12. S obzirom na to da iz rješenja Suda Europske unije od 17. srpnja 2023., Jurtukała, C-55/2023 proizlazi da se članak 10. stavak 1. Uredbe o nasljeđivanju treba tumačiti na način da se pravilo o supsidijarnoj nadležnosti predviđeno tom odredbom primjenjuje samo ako se uobičajeno boravište umrlog u trenutku smrti nalazilo u državi članici koju ne obvezuje ta Uredba ili u trećoj državi članici, a što nije situacija u ovom predmetu u kojem je pokojni A. B.1 ima uobičajeno boravište u SR Njemačkoj, ovaj je drugostupanjski sud u skladu s navedenom odlukom Suda Europske unije preispitao svoje pravno shvaćanje izraženo u rješenju Gž-1055/2022-3 od 19. lipnja 2023. S time u vezi, s obzirom na to da je umrli imao posljednje uobičajeno boravište i nije u skladu s člankom 22. odabrao mjerodavno pravo (druge države članice) za njegovo nasljeđivanje u cijelosti, odredba članka 10. stavka 1. točke (a) Uredbe o nasljeđivanju se u ovom predmetu ne primjenjuje jer se uobičajeno boravište umrlog u trenutku njegove smrti nalazilo u državi članici koju obvezuje ta Uredba.

12.1. Zbog toga je sud prvog stupnja pravilno, na temelju opće odredbe o nadležnosti iz članka 4. Uredbe o nasljeđivanju, pravilno utvrdio da nema nadležnosti hrvatskog suda za provođenje ostavinskog postupka iza ostavitelja pa se je uz pravilnu primjenu članka 16. stavka 3. ZPP-a pravilno oglasio apsolutno nenadležnim, ukinuo sve provedene radnje u postupku i odbacio prijedlog za provođenje ostavinskog postupka.

13. S obzirom na to da ne postoje razlozi na koje se žalitelji pozivaju u žalbi kao ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s člankom 175. stavkom 2. ZN-a, odbijena je žalba nasljednika i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

U Varaždinu 27. studenog 2023.