Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj:Ppž-8613/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Sanje Gospočić, kao predsjednice vijeća, te Mladena Genca i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika RR, zbog prekršaja iz čl.192. st.2. u svezi st.1. toč.1. i čl.193. st.2. u svezi st.1. toč.2. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj : 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20.), odlučujući o žalbi okrivljenika RR, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, od 4. srpnja 2022., Klasa : 413-01/22-26/1105, URBROJ : 513-02-7002/11-22-6, na sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. U povodu žalbe okrivljenika RR, a po službenoj dužnosti preinačuje se pobijano rješenje o prekršaju u odnosu na prekršaj iz toč.2.) na način da se temeljem čl.182. toč.1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) okrivljenik PR
oslobađa od optužbe :
što nije dana 25.1.2022. u poslovnom prostoru poreznog obveznika „gef“, izdvojeni pogon br.2., Đakovo, g, pekarsko trgovačkog obrta „[obrt]“, iskazao promet potpuno, točno, pravodobno i uredno putem naplatnog uređaja odnosno za iskazanu isporuku dobara i usluga preko naplatnog uređaja brojanjem novca u blagajni utvrđen je manjak gotovine u iznosu od 101,95 kuna, odnosno netočno vodi evidencije ili je za iskazane isporuke dobara i usluga preko naplatnog uređaja utvrđen manjak gotovine (čl.62. st.4. i 5.),
dakle, ako netočno vodi evidencije ili je za iskazane isporuke dobara i usluga preko naplatnog uređaja utvrđen manjak gotovine, čime je postupio protivno odredbi čl.62. st.4. Općeg poreznog zakona i počinio prekršaj iz čl.193. st.2. u svezi st.1. toč.2. Općeg poreznog zakona.
- II. Prihvaćanjem žalbe, a u povodu žalbe i po službenoj dužnosti, preinačava se pobijano rješenje o prekršaju u odnosu na toč.1.) izreke u pravnoj oznaci i odluci o kazni na način da je okrivljenik PR djelom činjenično opisanim u izreci pobijanog rješenja o prekršaju počinio prekršaj iz čl.192. st.2. u svezi st.1. toč.1. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj : 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22.), te mu se primjenom čl.37. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj : 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) izriče novčana kazna u iznosu od 420,00 (četiristodvadeset) eura, koju je dužan platiti u roku od 180 dana od dana primitka ove presude.
- III. Ako okrivljenik PR plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od 180 dana od primitka ove presude, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.
IV. Okrivljenik je dužan platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka ovoga Suda u iznosu od 30,00 (trideset) eura, u roku od 180 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem o prekršaju okrivljenik PR je proglašen krivim i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 23.100,00 kuna, zbog prekršaja iz čl.192. st.5. u svezi st.1. toč.2. i čl.193. st.1. toč.2. Općeg poreznog zakona, pobliže opisanih u izreci prvostupanjskog rješenja o prekršaju.
2. Za pojedine prekršaje okrivljeniku su utvrđene novčane kazne u iznosima od po 21.000,00 kuna i 2.100,00 kuna.
3. Istim je rješenjem okrivljenik obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kuna.
4. Protiv predmetnog rješenja okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o kazni te u bitnome traži smanjenje kazne.
5. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
6. Žalba je bespredmetna u odnosu na toč.2), a osnovana u odnosu na toč.1.).
7. Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje o prekršaju u smislu odredbe čl. 202. st.1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je po službenoj dužnosti utvrdio kako je u provedenom postupku povrijeđena odredba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika sukladno odredbi čl.196. toč.1. Prekršajnog zakona, budući djelo za koje se protiv okrivljenika vodi postupak, na način kako je to činjenično opisano izrekom pobijanog rješenja u toč.2.), po propisu nije prekršaj.
8. Naime, pod toč.2.) izreke pobijanog rješenja okrivljenik je proglašen krivim što nije dana 25.1.2022. u poslovnom prostoru poreznog obveznika „gt]“, izdvojeni pogon br.2., Đakovo, 43t, pekarsko trgovačkog obrta „[obrt]“, iskazao promet potpuno, točno, pravodobno i uredno putem naplatnog uređaja odnosno za iskazanu isporuku dobara i usluga preko naplatnog uređaja brojanjem novca u blagajni utvrđen je manjak gotovine u iznosu od 101,95 kuna, odnosno netočno vodi evidencije ili je za iskazane isporuke dobara i usluga preko naplatnog uređaja utvrđen manjak gotovine (čl.62. st.4. i 5.),
dakle, ako netočno vodi evidencije ili je za iskazane isporuke dobara i usluga preko naplatnog uređaja utvrđen manjak gotovine, čime je postupio protivno odredbi čl.62. st.4. Općeg poreznog zakona i počinio prekršaj iz čl.193. st.2. u svezi st.1. toč.2. Općeg poreznog zakona.
9. Prekršaj iz čl.193. st.2. u svezi st.1. toč.2. Općeg poreznog zakona čini fizička osoba obrtnik i fizička osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost ako netočno vodi evidencije ili je za iskazane isporuke dobara i usluga preko naplatnog uređaja utvrđen manjak gotovine te je takvo postupanje suprotno materijalnoj odredbi čl.62. st.4. i st.5. istoga Zakona.
10. Međutim, kako izreka pobijanog rješenja sadrži tek zakonski opis djela sadržan u citiranoj odredbi uz neodređeno navođenje da je utvrđen manjak gotovine u iznosu od 101,95 kn, pri čemu je konkretizirano samo vrijeme počinjenja inkriminiranog djela (koje valja napomenuti nije bitno obilježje istog, ali ipak mora biti u dovoljnoj mjeri određeno, kako bi se mogao utvrditi početak tijeka zastare prekršajnog progona, pravilno primijeniti materijalno prekršajno pravo i sl.), te pravnu kvalifikaciju tog prekršaja, kojim ovaj Sud, valja naglasiti nije vezan, činjenični opis tog prekršaja kojim je međutim vezan, ne sadrži sva bitna zakonska obilježja tog djela. Ovo stoga, što u istom nedostaje konkretiziranje točnog iznosa koji je naplaćen gotovinom, kao što je izostalo i detaljnije navođenje isporuke dobara i usluga koje je iskazano preko naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući način ili nije iskazano potpuno i/ili točno i/ili pravodobno i/ili uredno, niti su na bilo koji način vidljivi iznosi gotovine zatečene u blagajni, pologa ostvarenog prometa, stanja evidentiranog prometa preko naplatnog uređaja te posljedično tome, mogući manjak novca u blagajni.
11. Dakle, imajući u vidu činjenični opis sadržan u izreci pobijanog rješenja, zaključak je ovoga Suda kako je okrivljenik proglašen krivim za djelo koje nije po propisu prekršaj, pa je postupljeno na njegovu štetu, čime je počinjena ranije navedena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava, na koju ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
12. Imajući u vidu izneseno, kako iz izreke pobijanog rješenja ne proizlaze zakonska obilježja prekršaja iz čl.193. st.2. u svezi st.1. toč.2. Općeg poreznog zakona, trebalo je povodom žalbe, a po službenoj dužnosti, po pravilnoj primjeni zakona, na temelju čl.207. Prekršajnog zakona rješenje o prekršaju preinačiti i okrivljenika zbog prekršaja za koji se optužuje pod toč.2.), temeljem čl.182. toč.1. Prekršajnog zakona, osloboditi optužbe.
13. U daljnjem razmatranju predmeta, ispitujući pobijano rješenje o prekršaju u smislu odredbe čl.202. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj : 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) u odnosu na djelo opisano pod točkom 1) izreke tog rješenja, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao da je tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u prvom stupnju povrijedilo materijalno pravo na štetu okrivljenika, pogrešno pravno označivši djelo okrivljenika i to stoga što se činjeničnim opisom djela okrivljeniku ne stavlja na teret da je ponovio prekršaj iz čl.192. st.1. toč.2. Općeg poreznog zakona, niti se u činjeničnom opisu djela navodi odluka kojom je do sada okrivljenik pravomoćno proglašen krivim za prekršaj iz čl.192. st.1. toč.2. Općeg poreznog zakona. Slijedom istaknutog činjenični opis djela iz izreke pobijanog rješenja nije podvediv pod zakonski opis prekršaja iz čl.192. st.5. u svezi st.1. toč.2. Općeg poreznog zakona. Ispitujući dalje pobijano rješenje o prekršaju, ovaj Sud nalazi da nije nastupila zastara prekršajnog progona, te da nisu počinjene apsolutno bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz čl.195. st.1. toč.6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
14. Obzirom da pravna oznaka djela ne obvezuje sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom Zakona, ovaj drugostupanjski sud je preinačio pobijano rješenje o prekršaju u pravnoj oznaci djela, kako je to navedeno u toč.II. izreke ove presude. Naime, iz izreke pobijanog rješenja o prekršaju razvidno je da na navedenom prodajnom mjestu gdje okrivljenik obavlja djelatnost pekarsko trgovačkog obrta nije izdan račun za prodaju pizza komad, a naplatio je u gotovini u iznosu od 6,00 kuna, čime je ostvareno bitno obilježje prekršaja iz čl.192. st.2. u svezi st.1. toč.1. Općeg poreznog zakona, dok prema činjeničnom opisu nisu razvidna bitna obilježja prekršaja iz čl.192. st.1. toč.2. i st.2. Općeg poreznog zakona. Ovo stoga, što u istom nedostaje detaljnije navođenje isporuke dobara i usluga koje nije iskazano preko naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući način, a naplaćenih u gotovini nisi su na bili koji način vidljivi iznosi gotovine zatečene u blagajni, pologa novca, stanja evidentiranog prometa preko naplatnog uređaja te posljedično tome neevidentirani iznos novca koji predstavlja višak.
15. Slijedom navedenog, pobijanim rješenjem o prekršaju je glede inkriminiranog prekršaja primijenjen propis koji se ne može primijeniti, pa je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijano rješenje o prekršaju u pravnoj oznaci djela kako je to navedeno u toč.II. izreke ove drugostupanjske presude.
16. Razmatrajući odluku o kazni u smislu navoda prigovora, ovaj Sud nalazi da je tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u prvom stupnju, paušalno odmjerilo kaznu bez posebnog isticanja okolnosti sukladno odredbi čl.36. Prekršajnog zakona, pa je zbog toga izreklo previsoku novčanu kaznu, što se osnovano ističe u prigovoru.
17. Imajući u vidu da okrivljenik navodima žalbe ne osporava počinjenje prekršaja koji mu je stavljen na teret, te kako u spisu predmeta nema podataka iz kojih bi bilo razvidno da je ranije pravomoćno prekršajno kažnjavan zbog počinjenja istih ili istovrsnih prekršaja, te uvažavajući protek vremena od počinjenja prekršaja, ovaj Sud smatra kako se radi o takvim olakotnim okolnostima koje opravdavaju izricanje blaže novčane kazne od one koja je okrivljeniku odmjerena osporavanim rješenjem o prekršaju, uz primjenu odredbe čl.37. Prekršajnog zakona, instituta ublažavanja, dakle u iznosu ispod zakonom propisanog minimuma. Stoga je ovaj Sud, uvažavajući navedene okolnosti, ali i sukladno odredbi čl.3. st.2. Prekršajnog zakona (načelo primjene blažeg propisa) po službenoj dužnosti, uzimajući u obzir Zakon o izmjenama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj 114/22.) koji je 1. siječnja 2023. stupio na snagu i koji sada za to djelo propisuje novčanu kaznu u iznosu od 1.320,00 do 39.810,00 eura, dakle, računajući prema fiksnom tečaju konverzije 7.534,50 ista je sada propisana u nešto blažem iznosu nego ranije, ovaj je Sud stoga preinačio odluku o kazni, primjenom odredbe čl.37. Prekršajnog zakona, instituta ublažavanja, dakle novčanom kaznom ispod zakonom propisanog minimuma, smatrajući da će se i ovako izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja, te da će se ubuduće kloniti počinjenja ovakvih i sličnih prekršaja.
18. Ovaj Sud smatra da je tako izrečena kazna primjerena prekršajnim sankcijama, te da će se njenim izricanjem ostvariti kako opća tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija.
19. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi čl.152. st.3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljenik u roku od 180 dana, od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati u cjelini plaćenom.
20. Odluka o troškovima postupka također je utemeljena na zakonu.
21. Kako je ovaj Sud donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, to je temeljem odredbe čl.138. st.2. t.3c. Prekršajnog zakona, okrivljenik dužan naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka ovoga Suda u iznosu od 30,00 eura, u roku od 180 dana od primitka ove presude. Visina troškova je odmjerena sukladno odredbi čl.139. st.3. Prekršajnog zakona, obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka te imovno stanje okrivljenika.
22. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u toč.II. izreke ove presude.
U Zagrebu, 2. srpnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća :
, v.r.
Sanja Gospočić, v.r.
Presuda se dostavlja Vijeću za prekršaje, Područnog carinskog ureda Osijek, Carinske uprave Ministarstva financija Republike Hrvatske u 4 otpravka : za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.
