Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-9832/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Sanje Gospočić, kao predsjednice vijeća, te Mladena Genca i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe TRAST OTPREMNIŠTVO d.o.o. Novaki i okrivljenika ĐP, kao odgovorne osobe, zbog prekršaja iz čl.64. st.1. toč.2. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije (Narodne novine, broj : 40/16.), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe TRAST OTPREMNIŠTVO d.o.o. Novaki i okrivljenika ĐP, kao odgovorne osobe, putem braniteljice Martine Tončić Bota, odvjetnice iz Zagreba, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju VI Vijeća za prekršaje, Carinske uprave, Ministarstva financija Republike Hrvatske, Područnog carinskog ureda Split, od 30. siječnja 2024., KLASA : 413-01/22-26/318, URBROJ : 513-02-8002/25-24-10, na sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
-
- I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene pravne osobe TRAST OTPREMNIŠTVO d.o.o. Novaki i okrivljenika ĐP, kao odgovorne osobe i potvrđuje pobijano rješenje.
-
II. Ako okrivljena pravna osoba TRAST OTPREMNIŠTVO d.o.o. Novaki i okrivljenik ĐP, kao odgovorna osoba plate dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od 8 dana po primitku ove presude, novčane kazne smatrat će se plaćenim u cijelosti.
III. Okrivljenici su dužni platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka ovoga Suda u iznosu od 40,00 (četrdeset) eura, svaki, u roku od 8 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljenici su proglašeni krivim i kažnjeni: pravna osoba TRAST OTPREMNIŠTVO d.o.o. Novaki novčanom kaznom u iznosu od 500,00 eura, a okrivljenik ĐP, kao odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 300,00 eura, zbog prekršaja iz čl.64. st.1. toč.2. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, pobliže opisanog u izreci pobijanog rješenja.
2. Istim su rješenjem okrivljenici obvezani na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura, svaki.
3. Protiv prvostupanjskog rješenja o prekršaju okrivljenici su putem braniteljice pravodobno podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni te u bitnome navode kako nije bilo osnove za pokretanjem prekršajnog postupka jer je razlika carine plaćena odmah u cijelosti pa nije nastupila nikakva šteta za proračun. Radi se o beznačajnom prekršaju i trebalo ih je osloboditi od kazni.
4. Žalitelji predlažu da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Razmatrajući predmet i ispitujući prvostupanjsko rješenje u smislu odredbe čl.202. st.1. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj : 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike je utvrdio da nisu na štetu okrivljenika počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl.195. st.1. t.6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Žalitelji neosnovano poriču odgovornost za počinjeni prekršaj jer je Vijeće za prekršaje Područnog carinskog ureda Split, Carinske uprave, temeljem provedenog prekršajnog postupka tijekom kojeg je pročitana pisana obrana okrivljenika te izvršen uvid i pročitana materijalna dokumentacija spisa, cijeneći provedene dokaze po slobodnom uvjerenju, sukladno odredbi čl.88. st.2. Prekršajnog zakona, izvelo pravilne zaključke i počinitelje utvrdilo odgovornima za počinjenje djela prekršaja iz čl.64. st.1. toč.2. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, na način opisan u izreci pobijanog rješenja.
8. Ovaj Sud smatra da je tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u prvom stupnju, u provedenom prekršajnom postupku u potpunosti i pravilno utvrdilo činjenično stanje, provelo sve dokaze temeljem kojih se pojedine činjenice imaju smatrati dokazanim, da je shodno tome pravilo primijenilo materijalno pravo i u obrazloženju pobijanog rješenja za odluku o krivnji okrivljenika dalo valjane i dostatne razloge, koje u cijelosti prihvaća ovaj Sud, dok žalbeni navodi, u kojima se u bitnom ponavlja obrana iznijeta u prvostupanjskom postupku u pisanoj formi, ne ukazuje na postojanje posebnih okolnosti koji bi mogle dovesti do drugačije ocjene izvedenih dokaza, drugačije utvrđenje činjeničnog stanja i primjenu materijalnog prava.
9. U svezi žalbenih navoda da se radi o beznačajnom prekršaju, žaliteljima treba istaknuti da se odredbom čl.24.a Prekršajnog zakona propisuju uvjeti kada se smatra da nema prekršaja iako su ostvarena njegova bitna obilježja. Iz navedene odredbe proizlazi da je za zaključak o egzistiranju beznačajnosti nekog djela kojim se ostvaruju bitna obilježja prekršaja nužno kumulativno ostvarenje dva elementa, i to beznačajnost mora proizlaziti iz neznatnosti stupnja ugrožavanja ili povrede ne samo zaštićenog dobra nego i vrijednosti koje se općenito štite prekršajnim pravom, ali i iz odsustva potrebe za kažnjavanjem počinitelja. Prva sastavnica beznačajnosti djela objektivne je naravi i za njeno postojanje relevantna je ocjena same težine počinjenog djela, pri čemu je potrebno uzeti u obzir sve okolnosti pojedinog slučaja. Kod druge sastavnice preteže subjektivni elementi koje treba tražiti u osobi počinitelja, a to mogu biti i upravo one okolnosti koje bi inače bile značajne za određivanje vrste i mjere kazne (čl. 36. st. 2. Prekršajnog zakona): stupanj krivnje počinitelja, pobude iz kojih je počinio radnju, njegovo ranije ponašanje (prvenstveno neosuđivanost), njegovo ponašanje nakon počinjenja prekršaja (koje uključuje i stav prema počinjenom djelu, dakle i njegovo priznanje, izraženo kajanje, posebno eventualnu naknadu pričinjene štete i slično) te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja. Iz dikcije ove odredbe proizlazi da obje te sastavnice moraju biti kumulativno ispunjene da bi se radilo o beznačajnosti nekog djela.
10. Stoga, u odnosu na prvi element, gdje je potrebno uzeti u obzir sve konkretne okolnosti pojedinačnog slučaja, ovaj Sud nalazi, imajući u vidu da se prekršenim pravnim normama štiti pravilno ekonomsko funkcioniranje države i štiti državni proračun pa stoga protivno postupanje zakonskim normama u ovom konkretnom slučaju kad se radi o podnošenju carinske deklaracije s netočnim podatkom, prema ocjeni ovog Suda nikako ne predstavlja beznačajni prekršaj, a kojim se štiti objekt zaštite od posebnog državnog interesa, a time se ujedno osigurava pravilno funkcioniranje javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti u Republici Hrvatskoj kao elementarnih i temeljnih vrednota države, čije bi kršenje moglo ugroziti odnosno povrijediti pravilno i zakonito funkcioniranje društva.
11. Također, nema povrede zakona na štetu žalitelja ni u dijelu izrečene novčane kazne. Vidljivo je kako su novčane kazne pravilno odmjerene unutar zakonom propisanih okvira, uz dužno uvažavanje svih odlučnih okolnosti prema odredbi čl.36. Prekršajnog zakona, koje je tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u prvom stupnju pravilno utvrdilo. Novčane kazne se smatraju razmjernima težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika i ne nalaze se dodatni razlozi za preinakom na blaže novčane kazne zbog postojanja pravilno utvrđenih otežavajućih okolnosti dosadašnje kažnjavanosti za isto djelo po pravilno navedenim pravomoćnim odlukama.
12. Stoga bez obzira na žalbene navode, ovaj Sud nije našao uvjeta za preinačenje odluke o kazni daljnjim ublažavanjem novčanih kazni niti donošenjem odluke o oslobođenju od kazne, smatrajući da upravo izrečene novčane kazne predstavljaju primjerenu društvenu osudu za počinjeni prekršaj te ovaj Sud ocjenjuje da će se istima postići kako opća tako i posebna svrha kažnjavanja te utjecati na okrivljenike da ubuduće ne čine takva ili slična protupravna djela.
13. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi čl.152. st.3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljenici u roku od 8 dana od primitka ove presude plate dvije trećine novčane kazne izrečene pobijanim prvostupanjskim rješenjem, novčane kazne smatrat će se plaćenim u cijelosti.
15. Odluka o troškovima prekršajnog postupka pravilna je i na zakonu utemeljena.
16. Kako je ovaj Sud donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, to su temeljem odredbe čl.138. st.2. toč.3c. Prekršajnog zakona, okrivljenici dužni naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka ovoga Suda u iznosu od 40,00 eura, svaki, u roku od 8 dana od primitka ove presude. Visina troškova je odmjerena sukladno odredbi čl.139. st.5. Prekršajnog zakona, obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka te imovno stanje okrivljenika pa je određena u gotovo minimalno propisanom iznosu.
17. Zbog izloženih razloga, temeljeno na čl.205. Prekršajnog zakona, presuđeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 2. srpnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Sanja Radeljak, v.r.
Sanja Gospočić, v.r.
Presuda se dostavlja Vijeću za carinske prekršaje, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, Ministarstva financija RH u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, braniteljicu i ovlaštenog tužitelja.
