REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Roberta Završkog kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. LD, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 20. prosinca 2024., broj Pp-611/2024, u sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. LD kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. LD je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 70,00 EUR (sedamdeset eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Šibeniku od 20. prosinca 2024., broj Pp-611/2024, proglašen je krivim okr. LD da je, na način činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude, počinio prekršaj iz članka 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena novčana kazna 300,00 eura, u koju novčanu kaznu se uračunava vrijeme uhićenja 19. veljače 2024. kao 39,82 eura, pa je preostalu novčanu kaznu okrivljenik dužan platiti u roku 30 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog dijela izrečene novčane kazne. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka 40,00 eura.

1.1. Istom presudom, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja mjera traje do prestanka razloga zbog kojeg je određena, ali ne može trajati manje od šest mjeseci.

2. Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnio okrivljenik po branitelju, iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenika oslobodi od optužbe, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t.11 Prekršajnog zakona, okrivljenik ističe kako nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama - da je obrazloženje suda o ocjeni dokaza manjkavo tj. o razlozima zašto neke dokaze prihvaća, a druge ne prihvaća, kao i da nije navedeno da se radi o izravnoj namjeri, a samo tada se radi o prekršaju. Nadalje da je nejasno iz kojeg razloga mu je izrečena predmetna zaštitna mjera.

5.1. Suprotno takvim žalbenim prigovorima, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, vrlo decidirano, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika. Također, svi dani razlozi o ocjeni dokaza su dostatni i jasni (t. 12., 13., 14. i 15. obrazloženja) Također, prvostupanjski sud je dao razloge o odlučnim činjenicama u vezi izrečene zaštitne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana (t. 18. obrazloženja) te su i ti dani razlozi dostatni i jasni.

5.2. Nadalje, kod tvrdnji da prekršajnog djela nema bez izravne namjere, okrivljenik, prije svega, zanemaruje odredbu čl. 25. Prekršajnog zakona, koja jasno propisuje, između ostalog, da je kriv za prekršaj onaj počinitelj koji je postupao iz nehaja, dok se namjera, kao oblik krivnje, samo iznimno može propisati propisom o prekršaju. Dakle, za postojanje krivnje dovoljan je nehaj, kako je to propisano odredbom čl. 25. st. 1. Prekršajnog zakona, dok se namjera utvrđuje kada je propisom o prekršaju propisana prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje, a o čemu se ne radi kod prekršaja koji su predmet ovog prekršajnog postupka. Stoga se ne može se prihvatiti osnovanom ni žalbena tvrdnja da je bitna povreda odredaba prekršajnog postupka ostvarena time što obrazloženje presude ne sadrži razloge glede postojanja oblika krivnje. Naime, s obzirom da u činjeničnim opisima prekršaja za koja je okrivljenik proglašen krivim nije opisan ni jedan od oblika krivnje iz čl. 28. Prekršajnog zakona, prvostupanjski sud bi, upravo time da je u obrazloženju pobijane presude obrazlagao oblik krivnje, počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona. Ovakav stav jasno proizlazi iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Kzz-5/2022 od 8. veljače 2022.

5.3 Stoga nije osnovana žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona.

6. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik navodi da se na temelju dokaznog postupka ne može zaključiti da je okrivljenik kriv za prekršaj, da je ispitana svjedokinja GD lažno svjedočila, da je ona nevjerodostojan svjedok, a da je motiv tomu postupak skrbi o zajedničkom djetetu, da ga svjedoci RD i VD nisu teretili za prekršaj, da je ispitana svjedokinja ZD lažno svjedočila i da je ona nevjerodostojan svjedok te da su on i žrtva nasilja pomirili. Nadalje se dostavlja Ugovor o pozajmici od 22. prosinca 2023. kao dokaz da su se okrivljenik i žrtva pomirili i da ona tako ne može biti žrtva nasilja.

6.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.

6.2. Po ocjeni ovog suda, bezuspješan je pokušaj okrivljenika da obezvrijedi iskaze žrtve nasilja GD te svjedokinje ZD budući da su one iskazivale okolnosno i međusobno sukladno te u čijim iskazima nema ni jedne konkretne okolnosti koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost istih, niti u istima ima bilo kakve proturječnosti i nedosljednosti, a pogotovo ne u vezi s odlučnim činjenicama.

6.3. Dostavljeni dokaz - Ugovor o pozajmici od 22. prosinca 2023., a u vezi navoda kako ispitana svjedokinja GD nije vjerodostojan svjedok tj. da nije žrtva nasija u obitelji, ne može se s uspjehom isticati u žalbenom postupku. Sukladno odredbi čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona nove činjenice i novi dokazi u žalbi mogu se iznositi samo ako nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao, a koji uvjet u ovom konkretnom predmetu očigledno nije ostvaren, pri čemu treba istaknuti da je predmetni ugovor potpisan prije počinjena samog prekršaja.

6.4. U odnosu na iskaze svjedoka RD i MD, treba navesti sljedeće. Naime, iz iskaza navedenih svjedoka ne proizlazi da su svjedoci nužno svjedočili telefonskom razgovoru koji je predmet ovog postupka. Sam okrivljenik je u obrani naveo da se inkriminiranog dana više puta čuo sa žrtvom nasilja. Prekršaj je počinjen u 18.30 sati, svjedok ŠD je naveo da su se oni „vratili oko 16, 17 sati", a oboje svjedoka u svojim iskazima su naveli da je tema telefonskog razgovora bila njihovo dijete i tko ga čuva, dok je, s druge strane okrivljenik naveo da je tema razgovora bila vraćanje njegovih stvari iz kuće.

6.5. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

7. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

7.1. Za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim, zakonom je propisana novčana kazna od najmanje 300,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana. Dakle, okrivljeniku je izrečena, prije svega, blaža vrsta kazne, a osim toga i novčana kazna u visini zakonom propisanog minimuma novčane kazne. Ovaj sud prihvaća sva utvrđenja prvostupanjskog suda o okolnostima koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu na prekršajnopravnu sankciju, i one su, po mišljenju ovog suda, u dostatnoj mjeri vrednovane u korist okrivljenika, pa njihova preocjena nije potrebna. Stoga u konkretnom slučaju nema osnove za ublažavanje izrečene novčane kazne.

7.2. Ovaj sud smatra da je zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana osnovano izrečena, sve s ciljem sprječavanja daljnjeg nasilničkog ponašanja i postizanja pozitivnih promjena u ponašanju okrivljenika. Pritom je potrebno napomenuti da će tijelo nadležno za provedbu izvršenja zaštitne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana, uzimajući u obzir sve relevantne parametre, odlučiti o svrsishodnosti provedbe izrečene zaštitne mjere.

8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 70,00 eura, dakle bliže minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

9. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 2. srpnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja, žrtvu nasilja i tužitelja.