Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž R-61/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Tanje Novak- Premec kao predsjednice vijeća, Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KI (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri iz Rijeke protiv tuženih Učeničkog doma Lovran (OIB: 20778874359) iz Lovrana, 43. istarske divizije 3 i Primorsko-goranske županije (OIB: 23420472134) iz Rijeke, Adamićeva 10, oba zastupana po punomoćniku Alenu Biliću, odvjetniku iz Rijeke, radi utvrđenja nedopuštenosti odluka, vraćanja na rad i isplate, povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj Pr-500/2023-14 od 6. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 2. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I/Prihvaća se žalba tužiteljice, ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci broj Pr- 500/2023-14 od 6. veljače 2025. i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II/O troškovima žalbenog postupka odlučit će sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u toč. I/izreke odbijen je tužbeni zahtjev radi utvrđenja da Obavijest o prestanku ugovora o radu Klasa:112-07/23-01/4, Ur.broj: 2156-3-02-23-1 od 20.02.2023. i Odluka tuženika Učeničkog doma Lovran Klasa: 114-01/2301/1, Ur.broj: 2156-3-02-23-4 od 27.03.2023. nisu dopuštene, da radni odnos tužiteljice kod navedenog tuženika nije prestao i radi vraćanja na rad na ranije radno mjesto odgajatelja ili na drugo odgovarajuće radno mjesto sukladno stažu i struci tužiteljice. Odbijen je i tužbeni zahtjev radi solidarne isplate tužiteljici obustavljenog dijela plaće za vrijeme udaljenja iz službe u iznosu od 67.262,00 Eur sa zateznom kamatom. Toč.II. izreke tužiteljica je obvezana naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 6.971,25 Eur sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Pravovremenom žalbom tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i – kako navodi – "zbog pogrešne odluke o troškovima postupka", s prijedlogom ovom sudu da pobijanu presudu preinači, podredno ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Naime, prvostupanjski sud je, polazeći od nespornih činjenica i činjenica utvrđenih analizom opširnog dokaznog postupka utvrdio:

- da je tužiteljica imenovana ravnateljicom tuženika Učeničkog doma Lovran (dalje: prvotuženika) nakon provedenog javnog natječaja rješenjem Klasa: 003-06/04-03/07 Ur.br.: 2156-23-08-UD/02-04-2 od 25.03.2005. i počela obnašati dužnost s danom 29.03.2005. na mandatno vrijeme od četiri godine, sukladno odredbama tada važećeg Zakona o srednjem školstvu (dalje: ZSŠ – "Narodne novine" broj 19/92, 26/93, 27/93, 29/94, 50/95, 59/01, 114/01, 69/03 - službeni pročišćeni tekst i 81/05);

- da je tužiteljica istog dana kada je počela obnašati dužnost ravnateljice - 29.03.2005. sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme Klasa: 112-07/01-01/01 Ur.br.: 2156- 23-08-UD/01-05-1 za radno mjesto ravnatelja i da je čl.9. istog konstatirano da sklapanjem istog prestaje važiti njezin dotadašnji ugovor o radu od 2. srpnja 2001.;

- da je tužiteljica razriješena dužnosti ravnateljice Odlukom Klasa:003-06/09-05, Urbr:2156-23-08/UD/01-09-1 od 30. siječnja 2009. zbog činjenice što je protiv nje pokrenut istražni postupak te je istog dana Odlukom Klasa:003-06/09-05, Urbr: 2156- 23-08/UD/01-09-01 i udaljena od obavljanja poslova u Domu do obustave kaznenog postupka ili pravomoćnosti kaznene presude uz pravo na naknadu plaće temeljem odredbe čl. 106.stav.4. tada važećeg Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi – dalje: Zakon o odgoju i obrazovanju – "Narodne novine" broj 87/08, 86/09);

-da je pravomoćnim rješenjem istog prvostupanjskog suda broj K-91/2011-123 od 13. prosinca 2022. obustavljen kazneni postupak pokrenut protiv tužiteljice;

-da je tužiteljica dana 19. siječnja 2023. uputila prvotuženiku zahtjev radi vraćanja na rad i isplate obustavljenog dijela plaće;

-da je prvotuženik potom tužiteljici dostavio Obavijest od 20.2.2023. da joj je ugovor o radu prestao prestankom mandata – 29. ožujka 2009.;

-da je tužiteljica potom podnijela zahtjev za zaštitu prava kojeg je prvotuženik odbio dana 27. ožujka 2023.

5.1. Prosuđujući iznesena činjenična utvrđenja pozivom na čl. 159. stav. 1. i stav.3. Zakona o odgoju i obrazovanju kojom je propisano da će osobe koje su se na dan stupanja na snagu tog zakona (na dan 2.8.2008.) zatekle na dužnosti ravnatelja, nastaviti obnašati tu dužnost do isteka mandata, te da prestankom mandata prestaje i ugovor o radu ravnatelja, to je prvostupanjski sud zaključio da je tužiteljičin ugovor o radu od 29.3.2005. prestao istekom mandata na koji je ista imenovana ravnateljicom, dakle – 29. ožujka 2009. po sili zakona, slijedom čega da Obavijest prvotuženika (Klasa: 112-07/23-01/4 Ur.broj: 2156-3-02-23-1) od 20.02.2023. ima samo deklaratorni značaj jer se istom tek konstatira činjenica da je ugovor o radu tužiteljice prestao temeljem zakona i to istekom mandata na koji je tužiteljica imenovana kao ravnateljica te da je sa tim danom, sukladno odredbi čl.159.stav.3. Zakona o odgoju i obrazovanju prestao i njezin ugovor o radu sklopljen za radno mjesto ravnateljice.

5.2. Obzirom na prednje prvostupanjski sud nije našao osnovanim niti njezin zahtjev za vraćanje na rad, a niti zahtjev za isplatu joj obustavljenog dijela plaće za vrijeme udaljenja s rada u visini razlike od dvije trećine prosječne mjesečne plaće koju je ostvarila u tri mjeseca prije udaljenja i koja joj je isplaćivana tijekom 14 godina trajanja kaznenog postupka i pune plaće koju bi primila da nije bila udaljena obzirom da joj je radni odnos prestao po sili Zakona još 29. ožujka 2009.

6. Pledirajući u žalbi na ostvarenju žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP

– „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) tužiteljica smatra da je pobijana presuda nerazumljiva, jer u njoj nema razloga o odlučnoj činjenici na koji način i kojom odlukom je prestao njezin radni odnos, a da je stajalište prvostupanjskog suda da joj ne pripada pravo na naknadu do pune plaće proturječan sadržaju odluke prvotuženika od 30.1.2009. kojom je udaljena od obavljanja poslova ravnateljice do obustave kaznenog postupka ili pravomoćnosti kaznene presude uz pravo na naknadu plaće.

7. No razmatrajući pobijanu presudu iz aspekta prethodno istaknutog žalbenog razloga, ocjena je ovoga suda da isti nije ostvaren jer pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se navodno ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv – ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja.

8. Nastavno tužiteljica opširno razrađuje svoje shvaćanje da njezin ugovor o radu koji je sklopljen na neodređeno vrijeme nije raskinut/otkazan te u tom kontekstu citira i odredbe Zakona o radu kojima je propisan prestanak ugovora o radu te istovjetne odredbe Statuta prvotuženika.

9. Odgovarajući na žalbene navode od odlučnog značaja u okviru ovlasti iz odredbe čl.375.stav.1 ZPP-a valja ponajprije navesti da je i u vrijeme sklapanja tužiteljičinog ugovora o radu (29.ožujka 2005.) i u vrijeme njezinog razrješenja od dužnosti ravnateljice (30. siječnja 2009.), a i u vrijeme koje prvostupanjski sud određuje trenutkom prestanka njezinog ugovora o radu (29. ožujka 2009.) na snazi bio Zakon o radu (dalje: ZR/95 – "Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 30/04, 137/04 - službeni pročišćeni tekst i 68/05).

9.1. Prema odredbi čl. 103.stav.1. ZR/95 ugovor o radu prestaje 1. smrću radnika, 2. istekom vremena na koje je skopljen ugovor o radu na određeno vrijeme, 3. kada radnik navrši 65 godina života i 20 godina staža osiguranja, ako se poslodavac i radnik drukčije ne dogovore, 4. dostavom pravomoćnog rješenja o mirovini zbog opće nesposobnosti za rad, 5. sporazumom radnika i poslodavca, 6. otkazom i 7. odlukom nadležnog suda.

9.2. U konkretnom slučaju nije sporno da ugovor o radu na neodređeno vrijeme kojeg su sklopili tužiteljica i prvotuženik dana 29. ožujka 2005. nije prestao ni na jedan od prethodno navedenih načina propisanih ZR/95 slijedom čega valja zaključiti da je isti još uvijek na snazi – neovisno od odredbe čl. 159.stav.1. i 3. Zakona o odgoju i obrazovanju jer ugovor o radu može prestati isključivo na jedan od načina propisanih ZR-om. Na opstojnost tužiteljičinog ugovora o radu bi upućivala i činjenica što je tužiteljici od 30. siječnja 2009. do (za pretpostaviti je, jer u spisu o tome nema pobližih podataka) pravomoćnosti rješenja o obustavi kaznenog postupka broj K-91/2011-33 od 13. prosinca 2022., dakle nepunih 14 godina isplaćivana naknada plaće u visini 2/3 prosječne plaće koju je ostvarila u tri mjeseca prije udaljenja s dužnosti ravnateljice prvotuženika. Tome valja nadodati, da prema odredbi čl.106.stav.4. Zakona o odgoju i obrazovanju koji je bio na snazi u vrijeme donošenja Odluke o udaljenju tužiteljice od obavljanja svih poslova kod prvotuženika, pravo na naknadu plaće pretpostavlja radni odnos jer je cit. odredbom propisano da ako ustanova kao poslodavac sazna da je protiv osobe u radnom odnosu u školskoj ustanovi pokrenut i vodi se kazneni postupak za neko od kaznenih djela (....) da će udaljiti tu osobu od obavljanja poslova do obustave kaznenog postupka, odnosno najduže do pravomoćnosti sudske presude, uz pravo na naknadu plaće u visini dvije trećine prosječne mjesečne plaće koju je osoba ostvarila u tri mjeseca prije udaljenja od obavljanja poslova.

10. Obzirom da je prvostupanjski sud, zbog pogrešnog pravnog pristupa nepotpuno utvrdio činjenično stanje, valjalo je prihvaćanjem žalbe tužiteljice ukinuti prvostupanjski presudu pozivom na odredbu čl.370. ZPP-a i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

10.1. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će utvrditi da li je tužiteljica (odnosno do kada je bila) u radnom odnosu kod prvotuženika na temelju ugovora o radu od 29. ožujka 2005. te će u tu svrhu obvezati tuženika na dostavu podataka od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, utvrditi će na osnovu čega i u kojem vremenu je primala naknadu plaće u visini 2/3 prosječne plaće koju je ostvarila u tri mjeseca prije udaljenja s dužnosti ravnateljice prvotuženika, a utvrdit će i pravni domašaj prvotuženikove Obavijesti o prestanku ugovora o radu (Klasa: 112-07/23-01/4 Ur.broj: 2156-3-02-23-1) od 20.02.2023. po radno-pravni status tužiteljice (da li je povodom nje izvršena odjava nadležnim službama). Na osnovu iz toga proizašlih utvrđenja odlučit će o tužbenom zahtjevu tužiteljice pri čemu će imati u vidu da je u slučaju utvrđenja nedopuštenosti otkaza/prestanka ugovora obveza poslodavca vratiti radnika na rad pa i na druge odgovarajuće poslove (koji odgovaraju radnikovim stručnim kvalifikacijama) slijedom čega za odluku o vraćanju na rad nije odlučno da li uopće postoji mogućnost na strani radnika da se vrati na svoje ranije radno mjesto, kao što je to i u predmetnoj situaciji slučaj (istovjetno i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-307/2020-2 od 4. srpnja 2023., Revr-936/2017-2 d 27. kolovoza 2024.).

10.2. Novom odlukom o glavnoj stvari, prvostupanjski sud će odlučiti i o svim troškovima postupka pa i troškovima predmetnog žalbenog postupka (sukladno odredbi čl.166.stav.3. i 4. ZPP-a).

U Varaždinu, 2. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec