Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj:Ppž-6942/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika LF, zbog prekršaja iz članka 108. stavka 1. točke 15. i stavka 5. Zakona o zdravlju životinja (NN 152/22), članka 158. stavka 1. točke 1. Zakona o veterinarstvu (NN 82/13, 148/13, 115/18, 52/21, 83/22), te članka 86. stavka 1. točke 9. i stavka 3., članka 88. stavka 1. točke 7. i stavka 3. Zakona o zaštiti životinja (NN 102/17, 32/19), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama od 3. kolovoza 2023., broj: 17. Pp-1483/2022, na sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e :
I. U povodu žalbe okrivljenika LF, a po službenoj dužnosti, preinačuje se točka 1. izreke prvostupanjska presuda, te se izriče:
Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07,39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) okrivljenik ŠF
OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE
1. da
točno neutvrđenog dana 2021. kao posjednik psa, ne bi osigurao označavanje injektibilnim transponderom svoga psa tipa Labrador, ženskog spola, pšenične boje, starijeg od tri mjeseca, što je bio dužan učiniti najkasnije 90 dana od dana njegovog štenjenja,
čime bi počinio prekršaj iz članka 108. stavka 1. točke 15. i stavka 5. Zakona o zdravlju životinja.
II. Uslijed odluke iz točke I., žalba okrivljenika LF, je bespredmetna u navedenom dijelu.
III. U povodu žalbe okrivljenika LF, a po službenoj dužnosti, preinačuju se točka 2. izreke prvostupanjske presude u pravnoj oznaci i odluci o kazni tako da se djelo okrivljenika pravno označava kao prekršaj iz članka 106. stavka 1. točke 1. i stavka 6. Zakona o zdravlju životinja (NN 152/22), te se na temelju navedenog pravnog propisa okrivljeniku izriče novčana kazna u iznosu od 300,00 eura (tristo eura), koju je dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, te ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom ovom presudom, računajući od dana primitka presude, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.
IV. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika LF te se potvrđuje prvostupanjska presuda u pobijanom a nepreinačenom dijelu.
V. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07,39/13,157/13,110/15,70/1,118/18,114/22), okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura), u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1.300,00 eura, zbog prekršaja iz članka 108. stavka 1. točke 15. i stavka 5. Zakona o zdravlju životinja, članka 158. stavka 1. točke 1. Zakona o veterinarstvu, činjenično opisanih u točki I. izreke pobijane presude, te je okrivljenik oslobođen od optužbe, zbog prekršaja iz članka 86. stavka 1. točke 9. i stavka 3., članka 88. stavka 1. točke 7. i stavka 3. Zakona o zaštiti životinja, činjenično opisanih u točki V. izreke pobijane presude.
2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 15,00 eura, te trošak svjedoka u iznosu od 11,00 eura.
3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnom da ne zna od kuda su dokazi da je on vlasnik ili posjednik psa kada se ne vodi u evidenciji vlasnika psa u Ministarstvu poljoprivrede. Isto tako svjedok, vlasnik pekare koja se nalazi neposredno uz njegovu kuću također ne navodi da je on vlasnik psa ili da je viđao psa svakodnevno u njegovom dvorištu. Također nema niti jednog drugog dokaza ili svjedoka kojim bi se potvrdilo da je predmetni pas bio u njegovom vlasništvu li da je svakodnevno bio viđen u njegovom dvorištu. Isto tako jedna fotografija od prije dvije godine iz Našičkog parka nije dokaz da je pas njegov. Nadalje veterinarski inspektor navodi da je psa zatekao izvan kuće odnosno dvorišta, znači ne u dvorištu već izvan što također nije dokaz da je pas u njegovom vlasništvu. Također navodi da dvorište nije ograđeno te zbog toga ni ne posjeduje psa, osim dvije mace. Zbog neograđenog dvorišta i blizine pekare dolaze psi raznih pasmina i rasa u njegovo dvorište i u dvorište pekare jer je njihov ulaz u dvorište konstantno otvoren tako da se često mogu vidjeti psi lutalice u susjedstvu. U vezi točke 2. da nije cijepio psa, ističe da ne zna zašto bi cijepio tuđeg psa odnosno bilo kojeg psa koji se zatekne u dvorištu jer nema azil da udomljava tuđe pse i vodi ih na čipiranje i cijepljenje.
4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
5. Žalba je bespredmetna za djelo pod točkom 1. izreke pobijane presude, te je neosnovana za djelo pod točkom 2.
6. Odlučujući o žalbi, te ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu žalbenih navoda, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao da su prvostupanjskom odlukom u točki 1. izreke na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava, a na koju povredu ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Naime, okrivljenik je u točki 1. izreke pobijane presude proglašen krivim i kažnjen zbog prekršaja iz članka 108. stavka 1. točke 15. i stavka 5. Zakona o zdravlju životinja, odnosno da točno neutvrđenog dana 2021. kao posjednik psa, ne bi osigurao označavanje injektibilnim transponderom svoga psa tipa Labrador, ženskog spola, pšenične boje, starijeg od tri mjeseca, što je bio dužan učiniti najkasnije 90 dana od dana njegovog štenjenja.
8. Odredbom članka 108. stavka 1. točke 15. i stavka 5. Zakona o zdravlju životinja propisano je kažnjavanje fizičke osobe držatelja kućnog ljubimca ako ne osigura da je pas označen injektibilnim transponderom u skladu s člankom 70. Delegirane uredbe (EU) 2019/2035 prije premještanja ili najkasnije 90 dana od dana štenjenja u skladu s člankom 66. stavkom 1. ovoga Zakona.
9. Imajući u vidu činjenični opisa navedenog djela sadržan u točki 1. izreke pobijane presude, ocjena je ovog suda kako u istom nije navedeno kada je pas oštenjen, a od kada se računa rok od 90 dana za ispunjenje obveze označavanja psa injektibilnim transponderom, a vrijeme počinjenja prekršaja, s obzirom da se radi o propisanom roku, zakonsko je obilježje djela u konkretnom slučaju, a navedene nedostatke u činjeničnom opisu izreke sadrži i optužni akt.
10. Slijedom navedenoga, kako iz izreke prvostupanjske presude ne proizlaze sva zakonska obilježja prekršaja iz članka 108. stavka 1. točke 15. i stavka 5. Zakona o zdravlju životinja, to je ovaj sud, u povodu žalbe okrivljenika, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio prvostupanjsku presudu na način da je okrivljenik za djelo pod točkom 1. izreke, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobođen od optužbe.
11. Nadalje, odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom za djelo pod točkom 2. izreke da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski sud u Đakovu, Stalna služba u Našicama točno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo.
12. Naime, prvostupanjski sud je na temelju iskaza svjedokinje TF, te uvida u priloženu dokumentaciju, osnovano zaključio da su se u ponašanju okrivljenice stekla sva bitna obilježja prekršaja iz članka 158. stavka 1. točke 1. Zakona o veterinarstvu.
13. Neosnovano žalitelj poriče počinjenje prekršaja navodeći da nije vlasnik psa koji nije cijepljen.
14. Naime, u provedenom postupku izvršen je uvid u fotografije okrivljenika sa psom koji opisom odgovara psu koji je predmet ovog postupka jer za istog nije izvršeno cijepljenje u 2021. i 2022., te je prvostupanjski sud detaljno obrazložio sadržaj fotografija koje ukazuju da se radi o psu, čiji je okrivljenik držatelj, te se zbog nepotrebnog ponavljanja okrivljenik upućuje na razloge prvostupanjske presude koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pa s obzirom da je okrivljenik držatelj psa, bio je u obvezi izvršiti cijepljenje psa u 2021. i 2022., a što je propustio učiniti.
15. Kako žalitelj nije naveo nikakve nove niti uvjerljive razloge i dokaze, nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda.
16. Međutim, dana 1. siječnja 2023. stupile su na snagu odredbe članka 106. stavka 1. točke 1. i stavka 6. Zakona o zdravlju životinja (NN 152/22), kojima je za prekršaj koji se okrivljeniku stavlja na teret propisan niži raspon kazne, pa je stoga u konkretnom slučaju primijenjen Zakona o zdravlju životinja kao propis blaži za počinitelja, u smislu odredbi članka 3. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, kojima je propisano da prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, te ako se propis nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, izmijeni jedanput ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja.
17. Slijedom navedenoga, ovaj sud je po službenoj dužnosti preinačio pravnu oznaku djela i odluku o kazni, u skladu s primijenjenim blažim propisom Zakonom o zdravlju životinja, te okrivljeniku izrekao novčanu kaznu vodeći računa o okolnostima utvrđenim u prvostupanjskom postupku, smatrajući da će se izrečenom novčanom kaznom ostvariti svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.
18. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
19. Iz navedenih razloga, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 2. srpnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Diana Pavlečić v.r.
Mario Soljačić v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Đakovu u 4 otpravaka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
