Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-4419/2024

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mladena Genca, predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Laljek, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe S.D. PROJECT d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe ŠS, koje brani Maja Vukelić Brčić, odvjetnica iz Rijeke, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 4. Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.) i dr., odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe S.D. PROJECT d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe ŠS, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, Vijeća za prekršaje, KLASA: 413-01/21-26/2161, URBROJ: 513-02-6001/5-24-31 od 19. travnja 20234., u sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene pravne osobe S.D. PROJECT d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe ŠS i potvrđuje pobijano rješenje o prekršaju.

II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22,), okrivljenici pravna osoba S.D. PROJECT d.o.o. i odgovorna osoba ŠS dužni su naknaditi trošak Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 50,00 (pedeset) eura, svaki, u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljenici su proglašeni krivima, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 4. Općeg poreznog zakona, činjenično opisanog u točki I 1) izreke i prekršaja iz članka 193. stavka 1. točke 2. i stavka 4. Općeg poreznog zakona, činjenično opisanog u točki I 2) izreke pobijanog rješenja o prekršaju, te je okrivljenoj pravnoj osobi izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 1.530,00 eura, a okrivljenoj odgovornoj osobi ukupna novčana kazna u iznosu od 720,00 eura.

2. Istim rješenjem o prekršaju okrivljenici su dužni naknaditi troškove postupka u paušalnom iznosu od 90,00 eura, svaki.

3. Protiv prvostupanjskog rješenja o prekršaju okrivljenici su putem braniteljice podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajno pravnim sankcijama.

4. U žalbi žalitelji u bitnome navode kako je već u pisanoj obrani istaknut prigovor nedovoljnog i nepotpunog opisa obilježja prekršajnog djela. Prekršajno djelo ne sadrži u činjeničnom opisu sve bitne elemente koje isto mora sačinjavati. Naime, činjenični supstrat: „…uslugu korištenja trampolina naplaćenu u gotovini u iznosu od 10,00 kn u 18,66 iskazala potpuno putem naplatnih uređaja ili na drugi odgovarajući način nepoznatoj muškoj osobi.“ Djelo ne može postojati ako se radi o nepoznatoj muškoj osobi odnosno nije identificirana osoba kojoj je navodno naplaćena usluga u gotovini bez izdavanja računa. Dopisom od 28. ožujka 2023. Područni carinski ured Rijeka dostavio je izmjenu u dijelu izreke na način da se opis prekršaja u točki I. izreke prekršajnog naloga glasi „…od nepoznate osobe.“ Ovdje nije niti naveden opis te nepoznate osobe pa se takva osoba ne može niti identificirati, a niti ispitati. Stoga, opisani činjenični supstrat sačinjen po ovlaštenom tužitelju ne sadržava sve potrebne činjenice i okolnosti koje čine obilježja prekršaja. Vijeće je počinilo bitnu povredu odredba prekršajnog postupka jer nije proveo dokaze koje je predložila obrana u pisanoj obrani od 22. siječnja 2024.. saslušanje svjedoka, ovlaštenih službenika koji su vršili nadzor TS i ZS. Odbijanjem predloženih dokaza povrijeđeno je pravo na obranu okrivljenika. Sukladno članku 197. Prekršajnog zakona nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji ako kakva odlučna činjenica nije utvrđena. Tako npr. u spisu ne prileži niti jedan personalni ili materijalni dokaz koji bi upućivao na zaključak da je okrivljenik nedvojbeno počinio prekršaj za koji je proglašen krivim. Odluku o krivnji Vijeće temelji isključivo na zapisniku o obavljenom nadzoru, a čiji sadržaj se u cijelosti razlikuje od navoda obrane okrivljenika, koji u svojoj obrani u potpunosti negira svoju krivnju. U konkretnom slučaju ako prekršaji i postoje, jasno je da se radi o beznačajnim prekršajima iz članka 24.a Prekršajnog zakona, obzirom da je stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka neznatan, tj. niti ne postoji. Čak i da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, ovdje se radi o minornom i mizernom novčanom iznosu.

5. Žalitelji predlažu da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

6. Žalba nije osnovana.

7. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (u nastavku: ovaj Sud) utvrdio je da rješenjem o prekršaju nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona niti su na štetu okrivljene pravne i odgovorne osobe povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Žalbeni navodi u kojima se tvrdi da opis činjeničnog supstrata prekršaja nije potpun i da nije moguće identificirati osobu kojoj je usluga naplaćena, ne mogu se prihvatiti jer je činjenični opis prekršaja naveden u točki I 1) izreke u skladu s odredbama Prekršajnog zakona te za utvrđenje prekršaja nije nužno da je osoba identificirana, bitno je da je dokazano da je došlo do naplate u gotovini za obavljenu uslugu korištenja trampolina, koja usluga nije iskazana preko naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući način. Stoga činjenični opis sadrži sve relevantne elemente prekršaja, te se ne radi o nepotpunom opisu djela.

9. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je prekršajni postupak vođen povodom prigovora okrivljenika podnesenog protiv prekršajnog naloga Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, Carinskog ureda Rijeka, Službe za nadzor, Odjela za inspekcijske i nadzorne poslove u području trošarina i posebnih poreza, broj 76/2021, a zbog poricanja počinjenja prekršaja. Okrivljenici su, dakle, bili upoznati s činjenicom da se protiv njih vodi predmetni postupak te su, temeljem izjavljenog prigovora, uredno pozivani na ročišta glavne rasprave. Iz sadržaja spisa proizlazi da se okrivljenici osobno nisu odazvali niti jednom zakazanom ročištu. Na glavnu raspravu održanu 6. rujna 2023. pristupila je braniteljica okrivljenika, koja je opravdala njihov nedolazak poslovnom spriječenošću te zatražila odgodu radi dostave pisane obrane. Na glavnu raspravu 24. listopada 2023. nisu pristupili ni okrivljenici ni braniteljica, a rasprava je odgođena na njihov prijedlog jer je braniteljica imala unaprijed zakazana ročišta pred više općinskih sudova, o čemu je dostavljen dokaz. Isti razlozi, potkrijepljeni odgovarajućom dokumentacijom, navedeni su i u podnesku zaprimljenom elektroničkom poštom povodom glavne rasprave od 29. studenoga 2023., kojem također nisu pristupili okrivljenici niti braniteljica. Za glavnu raspravu od 23. siječnja 2024. okrivljenici su ponovno zatražili odgodu, uz dostavljenu liječničku potvrdu kojom su opravdali zdravstvenu spriječenost braniteljice. Za glavnu raspravu zakazanu za 27. veljače 2024. pozivi upućeni okrivljenicima vraćeni su kao neuručeni s naznakom „obaviješten – nije podigao pošiljku“, te je na istu pristupila odvjetnička vježbenica RS, u zamjeni za braniteljicu, ali glavna rasprava nije održana jer nisu bili ispunjeni procesni uvjeti. Konačno, na glavnu raspravu 16. travnja 2024., na koju je braniteljica uredno pristupila, okrivljenici se nisu pojavili već su dostavili pisanu obranu, koja je pročitana na zapisnik o glavnoj raspravi.

10. U okolnostima u kojima je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak više puta odgađao zakazane glavne rasprave, prihvatljivim se pokazuje zaključak da se glavna rasprava 16. travnja 2024. može održati bez nazočnosti okrivljenika, budući da njihovo ispitivanje sukladno članku 167. stavka 3. Prekršajnog zakona nije potrebno i to nije od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje odluke, a okrivljenici su svoju obranu prethodno iznijeli pisanim podneskom. Kako su okrivljenici bili upozoreni o obveznom pristupu na zakazane glavne rasprave, kao i da će se iste održati u njihovoj odsutnosti, mogli su predvidjeti posljedice ako ne pristupe na glavnu raspravu za koju su primili pozive. Uz to, kroz pisanu obranu imali su priliku iznijeti svoja očitovanja, čime im je bilo omogućeno ostvarivanje prava na obranu.

11. Razmatrajući žalbene navode, ovaj Sud nalazi da osporavanja pravilnosti činjeničnog utvrđenja nisu osnovana. Naime, prvostupanjsko tijelo u cijelosti je i pravilno utvrdilo odlučne činjenice te na temelju tako utvrđenog stanja pravilno pravno kvalificiralo prekršaje koji se stavljaju na teret okrivljenicima. Na glavnoj raspravi održanoj 16. travnja 2024. pročitana je pisana obrana okrivljenika, a potom je proveden dokazni postupak uvidom i čitanjem materijalne dokumentacije spisa, kojem je prisustvovala braniteljica okrivljenika. Okrivljenicima je, urednim pozivanjem na raspravu, bila osigurana mogućnost praćenja tijeka postupka, izjašnjavanja i predlaganja dokaza u odnosu na odlučne činjenice, sukladno članku 165. stavku 9. Prekršajnog zakona. U pozivima su bili upozoreni na posljedice neopravdanog izostanka te na mogućnost iznošenja obrane pisanim putem do početka glavne rasprave, koje pravo su iskoristili. Budući da je braniteljica bila nazočna na raspravi i imala pravo poduzimati sve radnje u korist okrivljenika, osim davanja same obrane, dokazni postupak proveden je zakonito.

12. Na temelju pisane obrane okrivljenih i provedenih materijalnih dokaza, Zapisnika o obavljenom nadzoru provođenja postupka fiskalizacije, evidentiranja prometa i izdavanja računa kod poreznog obveznika koji je obveznik fiskalizacije., KLASA: 471-01/21-20/2123, URBROJ: 513-02-6052/20-21-3 – dalje u tekstu Zapisnik o obavljenom nadzoru koji predstavlja zakoniti dokaz u smislu odredbe članka 158. stavka 5. Prekršajnog zakona, pa se isti može koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku, ispis iz PURH aplikacije na dan 19. kolovoza 2021., popisa stanja blagajne kod poreznog obveznika od 19. kolovoza 2021 u 18:58 sati i pregledom prometa od 19. kolovoza 2021. u 18:58:52 sati, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupka imalo je dovoljno razloga zaključiti da se u ponašanju okrivljene pravne i odgovorne osobe stječu sva bitna obilježaja prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 4. Općeg poreznog zakona i članka 193. stavka 1. točke 2. i stavka 4. Općeg poreznog zakona, pobliže opisanih u izreci pobijanog rješenja o prekršaju.

13. Prema stanju spisa, porezni nadzor proveden je na valjan način, pa se i Zapisnik o obavljenom nadzoru ima smatrati zakonitim dokazom u postupku. Suprotno tvrdnjama žalitelja, zapisnik ne predstavlja nezakonit dokaz, budući da ne sadrži izjavu okrivljenika, već bilježi zapažanja ovlaštenih službenika uočena tijekom nadzora prodajnog mjestu u Rijeci – trampolin plaža Kantrida, koje posluje u sastavu okrivljene pravne osobe. Nije bilo razloga dovoditi u sumnju vjerodostojnost takvog službenog akta. Iz sadržaja Zapisnika o obavljenom nadzoru, jasno proizlazi da su okrivljenici počinili inkriminirane prekršaje na način i pod uvjetima navedenim u optužnom aktu, te stoga nije bilo osnove za osporavanje vjerodostojnosti ovog dokaza.

14. U žalbi zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenici ističu kako smatraju da su im povrijeđena prava obzirom da su odbijeni predloženi dokazi. Time, iako izrijekom nije navedeno, žalitelji očigledno smatraju da je počinjena bitna povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona. Međutim, nisu u pravu žalitelji kada ističu navedenu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka.

15. Odredbom članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona propisano je da bitna povreda odredaba prekršajnog postupka postoji ako sud pri pripremanju glavne rasprave ili postupka ili u tijeku glavne rasprave odnosno tijeku postupka ili pri donošenju presude nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovoga Zakona ili je povrijedio na glavnoj raspravi odnosno u postupku pravo obrane, a to je utjecalo ili moglo utjecati na presudu.

16. U pogledu prigovora okrivljenika da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak odbilo dokazne prijedloge koje je predložila obrana u pisanoj obrani od 22. siječnja 2024.. saslušanje svjedoka, ovlaštenih službenika koji su vršili nadzor TS i ZS, ovaj Sud napominje da niti iz jedne odredbe Prekršajnog zakona pa ni one iz članka 88. stavka 2. citiranog Zakona (načelo slobodne ocjene dokaza) ne proizlazi obveza prvostupanjskog tijela da mora izvesti svaki predloženi dokaz, kao što niti s druge strane nedostatak prijedloga za dopunu dokaznog postupka ne sprječava prvostupanjsko tijelo da izvede još kakve dokaze, ako ustanovi da stanje stvari nije razjašnjeno. Prema tome, hoće li ili neće izvesti neki dokaz, pitanje je ocjene prvostupanjskog tijela u svakom pojedinačnom slučaju, te je pravilno postupilo prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupka, kada je smatrajući činjenično stanje dovoljno razjašnjenim bez provođenja daljnjeg dokaznog postupka, na temelju stanja predmeta donijelo odluku, te je u smislu članka 185. stavka 7. Prekršajnog zakona dalo valjane razloge zašto nije prihvatilo dokazne prijedloge okrivljenika. Predloženi dokazi nisu od odlučujuće važnosti za utvrđenje prekršaja jer postoje već dovoljni i zakoniti dokazi koji potvrđuju odlučne činjenice.

17. Iz obrazloženja prvostupanjske odluke o prekršaju razvidno je koji su dokazi provedeni i na kojima se temelji utvrđenje da su okrivljenici počinili prekršaje koji su im stavljeni na teret. Analizirajući provedene dokaze te činjenice o kojima ovisi opstojnost prekršaja, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak je za svoja utvrđenja i stajališta dalo valjane pravne razloge i zašto su dokazi koji potvrđuju optužbu dostatni i prihvatljivi. Ti su razlozi jasni, razumni i logični. Navodi žalitelja, koji se u biti svode na ponavljanje tvrdnji iz pisane obrane dostavljene u prvostupanjskom postupku, ne predstavljaju nove činjenice u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti na uvjerljiv i argumentiran način dovode u pitanje pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog tijela. Stoga se izvođenje daljnjih dokaza ocjenjuje nepotrebnim i pravno neosnovanim.

18. U svezi žalbenih navoda da se radilo o računu usluge koju su naplatili u iznosu od 10,00 kuna, a da prilikom kontrole stanja gotovog novca imali su manjak od 20,00 kuna te se pozivaju na odredbu članka 24.a Prekršajnog zakona, treba istaknuti da se odredbom članka 24.a Prekršajnog zakona propisuju uvjeti kada se smatra da nema prekršaja iako su ostvarena njegova bitna obilježja. Iz navedene odredbe proizlazi da je za zaključak o egzistiranju beznačajnosti nekog djela kojim se ostvaruju bitna obilježja prekršaja nužno kumulativno ostvarenje dva elementa, i to beznačajnost mora proizlaziti iz neznatnosti stupnja ugrožavanja ili povrede ne samo zaštićenog dobra nego i vrijednosti koje se općenito štite prekršajnim pravom, ali i iz odsustva potrebe za kažnjavanjem počinitelja. Prva sastavnica beznačajnosti djela objektivne je naravi i za njeno postojanje relevantna je ocjena same težine počinjenog djela, pri čemu je potrebno uzeti u obzir sve okolnosti pojedinog slučaja. Kod druge sastavnice preteže subjektivni elementi koje treba tražiti u osobi počinitelja, a to mogu biti i upravo one okolnosti koje bi inače bile značajne za određivanje vrste i mjere kazne (članak 36. stavak 2. Prekršajnog zakona): stupanj krivnje počinitelja, pobude iz kojih je počinio radnju, njegovo ranije ponašanje (prvenstveno neosuđivanost), njegovo ponašanje nakon počinjenja prekršaja (koje uključuje i stav prema počinjenom djelu, dakle i njegovo priznanje, izraženo kajanje, posebno eventualnu naknadu pričinjene štete i slično) te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja. Iz dikcije ove odredbe proizlazi da obje te sastavnice moraju biti kumulativno ispunjene da bi se radilo o beznačajnosti nekog djela, a u konkretnom slučaju ovaj Sud ne nalazi ispunjen niti jedan od prethodno navedenih elemenata.

19. Stoga, u odnosu na prvi element, gdje je potrebno uzeti u obzir sve konkretne okolnosti pojedinačnog slučaja, ovaj Sud nalazi, imajući u vidu da se prekršenim pravnim normama štiti pravilno ekonomsko funkcioniranje države i štiti Državni proračun pa stoga protivno postupanje zakonskim normama u ovom konkretnom slučaju, kad se za isporučeno dobro naplaćeno u gotovini, ne iskazuje gotovinski promet putem naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući način, prema ocjeni ovog Suda ne predstavlja beznačajni prekršaj, a kojim se štiti objekt zaštite od posebnog državnog interesa, a time se ujedno osigurava pravilno funkcioniranje javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti u Republici Hrvatskoj kao elementarnih i temeljnih vrednota države, čije bi kršenje moglo ugroziti odnosno povrijediti pravilno i zakonito funkcioniranje društva, Nadalje, iz stava počinitelja prekršaja ne proizlazi priznanje niti izraženo kajanja, već upravo suprotno pokušaj izbjegavanja prekršajne odgovornosti.

20 Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj Sud je utvrdio da su odmjerene novčane kazne okrivljenicima pravilne i zakonite i da su primjerene težini počinjenih prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona) te primjenom odredbe o ublažavanju novčane kazne, ublažene ispod zakonom propisanih posebnih minimuma. Prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, u obrazloženju odluke o kazni navelo je jasne i dostatne razloge, a sve odlučne okolnosti relevantne za izbor vrste i mjere kazne u dovoljnoj su mjeri cijenjene. Slijedom navedenoga, ovaj Sud zaključuje da nema osnove za daljnje ublažavanje već ublaženih novčanih kazni.

21. Imajući u vidu težinu počinjenog prekršaja, kao i da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, u konkretnom slučaju, otklonjena je mogućnost za preinaku odluke o kazni jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem. Također, žalitelji ne ističu (i ne dokumentiraju) nikakve nove olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje novčanih kazni na blaže od izrečenih.

22. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljenici u roku određenom prvostupanjskom odlukom, računajući od primitka ove presude, plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni, novčane kazne smatrat će se plaćenima u cijelosti.

23. Ovdje je potrebno istaknuti da je nakon počinjenja predmetnih prekršaja stupio na snagu Zakon o izmjenama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 114/22.), koji za predmetni prekršaj iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 4. propisuje blažu najnižu i najvišu novčanu kaznu (za počinitelja pravnu osobu od 2.650,00 do 66.360,00 eura, a za počinitelja odgovornu osobu u iznosu od 660,00 do 5.300,00 eura), a što prema fiksnom tečaju konverzije - 7.53450 iznosi 19.966,43 kuna do 499.989,42 kuna za pravnu osobu, te 4.972,77 kuna do 39.932,85 kuna za odgovornu osobu, kao posljedicu uvođenja eura kao službene valute u Republiku Hrvatsku. Opći porezni zakon (»Narodne novine«, br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.), koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja propisivao je za taj prekršaj nešto strožu najnižu i najvišu novčanu kaznu ( u rasponu od 20.000,00 do 500.000,00 kuna za pravnu osobu te od 5.000,00 do 40.000,00 kuna, za odgovornu osobu,). Nadalje, za prekršaj iz članka 193. stavka 1. točke 2. i stavka 4. Općeg poreznog zakona propisan je za pravnu osobu novčana kazna od 660,00 do 39.810,00 eura, za odgovornu osobu u pravnoj osobi novčana kazna 390,00 do 3.980,00 eura, što su blaže novčane kazne u odnosu na raniji Zakon, koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja. Prema načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. Prekršajnog zakona, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja.

24. Međutim, ovaj Sud prilikom donošenja drugostupanjske presude nije izmijenio pravnu kvalifikaciju i primijenio tu, izmijenjenu odredbu Zakona o izmjeni Općeg poreznog zakona kao blažeg propisa, budući da je po ocjeni ovog Suda prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, pravilno odmjerilo novčane kazne za svaki prekršaj, koje su ublažene ispod minimalnih novčanih kazni propisanih zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjena prekršaja, a koje su i ispod okvira minimalnih novčanih kazni propisanih novim, izmijenjenim zakonom (Zakon o izmjenama Općeg poreznog zakona, „Narodne novine“ broj: 114/22.). Stoga, prema načelu konkretnosti nema mjesta primjeni tog blažeg propisa jer po stavu ovog Suda, „novi“ zakon, odnosno, Zakon o izmjenama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 114/22.). u izmijenjenoj odredbi članka 8. i 9., ne dovodi do povoljnijeg rezultata za okrivljenike u konkretnom slučaju pravilno odmjerenih novčanih kazni.

25. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki II izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenike određena u okviru raspona od 13,27 do 663,61 eura (u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj) koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, br. 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.

26. Iz izloženih razloga presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu 2. srpnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Rijeka, Vijeću za prekršaje u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.