Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Broj: Ppž-4890/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. HL, zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu od 25. ožujka 2022., broj Pp-14599/2021, u sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okr. HL kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. HL je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 30,00 EUR (trideset eura) u roku 30 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu od 25. ožujka 2022., broj Pp-14599/2021, proglašen je krivim okr. HL da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena novčana kazna 1.135,00 kuna (što je protuvrijednost 300,00 DEM), koju je dužan platiti u roku 30 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, a obvezan je i na naknadu troškova prekršajnog postupka 150,00 kuna.
2. Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik osobno, ne naznačujući žalbenu osnovu no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnim sankcijama. Predlaže da se žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik ističe da nije kriv, da je on bio napadnut od strane blagajnice, opisuje tijek inkriminiranog događaja detaljnije nego u obrani koju je iznio na glavnoj raspravi te navodi kako smatra da je on oštećena strana u ovom događaju.
6. Suprotno takvim tvrdnjama žalbe, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica. Prije svega, ovaj sud primjećuje određenu nelogičnost u žalbenim navodima jer okrivljenik navodi da je blagajnica tražila da plati kauciju za boce piva koje je on odložio na blagajnički pult te da su mu ispale boce piva koje je držao na blagajničkom pultu. Po ocjeni ovog suda, životno je nelogično da boce piva koje su odložene na blagajnički pult ispadnu same od sebe i slučajno, kako to okrivljenik pokušava prikazati u žalbi i obrani koju je dao na glavnoj raspravi. Treba napomenuti kako je ovaj dio žalbenih navoda suprotan obrani koju je okrivljenik dao na glavnoj raspravi kada je naveo da su mu dvije boce piva ispale u trenutku kada ih je htio vratiti na blagajnički pult odnosno kada ih je stavljao na blagajnički pult, a to je suprotno žalbenim navodima u kojima tvrdi da su boce piva bile odložene na blagajnički pult i ispale, a sve je to suprotno navodima obrane okrivljenika koju je dao u PP Solin istog dana kada se dogodio inkriminirani događaja, kojom prilikom je rekao da je pivske boce razbio o pod, čime je priznao svoje protupravno ponašanje. Takvu obranu okrivljenika, u kojoj on priznaje da je nekoliko punih boca piva bacio na pod potvrđuje i svjedokinja HLS, u čijem iskazu nema proturječnosti niti u spisu postoje podaci koji bi ukazivali na motiv i zainteresiranost ove svjedokinje da lažno tereti okrivljenika.
7. Navedena nekonzistentnost obrane okrivljenika u odnosu na odlučne činjenice, a konzistentnost iskaza svjedokinje HLS, ukazuje na nevjerodostojnost obrane okrivljenika odnosno na vjerodostojnost iskaza navedene svjedokinje. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
8. U žalbi zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji okrivljenik moli da ga se oslobodi plaćanja novčane kazne u potpunosti, ističe da je nezaposlen, slabog psihičkog i fizičkog zdravlja te da živi i vodi brigu o teško bolesnom bratu s dijagnozom karcinoma grla koji financijski u potpunosti ovisi o njemu i socijalnoj pomoći.
9. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao vrstu i mjeru kazne koja je primjerena stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Prije svega, za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim, zakonom je propisana, osim novčane, i kazna zatvora, pa je okrivljeniku izrečena blaža vrsta propisane kazne. Imajući na umu da je okrivljeniku izrečena blaža vrsta propisane kazne, da radnja za koju je proglašen krivim upućuje na doista veći stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra jer se radi o razbijanju staklene boce i prolijevanju tekućine a iz iskaza svjedokinje proizlazi da je ona i doživjela nezgodu poskliznuvši se na prolivenu tekućinu te imajući na umu da okrivljenik ni jednim dokazom nije učinio izvjesnim svoje žalbene navode o svom lošem zdravstvenom i imovnom stanju te potrebi skrbi o bolesnom bratu, ovaj sud smatra da nema osnove za izricanje blaže kazne te da se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.
10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio tako lošeg imovnog stanja da bi plaćanjem troška žalbenog postupka 30,00 eura, dakle doista blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.
11. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 2. srpnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.
