Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-13076/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. UL i dr., zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Novi Marof, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 4. listopada 2022., broj: 48.Pp-4923/2022, u sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Novi Marof kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 4. listopada 2022., broj: 48.Pp-4923/2022, na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18 i 114/22.), oslobođeni su od optužbe okr. UL i okr. SL da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinili prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Istom presudom, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

2. Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje ili da se preinači na način da se okrivljenici proglase krivima i kazne odgovarajućom kaznom.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud okrivljenike oslobodio optužbe jer nije mogao utvrditi da bi mjesto počinjenja djela imalo obilježje javnog mjesta. Tužitelj u žalbi navodi da se predio zvan Korovič nalazi iznad mjesta Svibovec te je dostupan svim osobama na bilo kojoj osnovi jer se događaj dogodio na putu i u to vrijeme počinjenja prekršaja mogao je biti dostupan većem broju osoba, da je iz samih zapisnika o ispitivanju osumnjičenika vidljivo da su obojica naveli kako je došlo do vike, galame i fizičkog obračuna između njih te ukazuje na obranu okr. UL iz koje proizlazi da se inkriminirani događaj dogodio na putu na predjelu Korovič iznad mjesta Svibovec.

6. Po ocjeni ovog suda, pravilno prvostupanjski sud smatra da, na temelju provedenih dokaza, nije s potpunom izvjesnošću, a to je stupanj utvrđenja odlučnih činjenica koji se zahtijeva za osuđujuću presudu, utvrđeno da bi mjesto počinjenja inkriminiranog prekršaja imalo karakter javnog mjesta u smislu odredaba Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Ovo stoga što jedan okrivljenik, i prilikom ispitivanja u PP Novi Marof i na glavnoj raspravi, tvrdi da se inkriminirani događaj dogodio na putu kojim se kreću vozila (okr. UL) u kojem slučaju bi se radilo o neograničeno otvorenom javnom mjestu, drugi okrivljenik, također i prilikom ispitivanja u PP Novi Marof i na glavnoj raspravi, tvrdi da se dogodio „u šumarku pored vinograda“ (okr. SL) pa bi se radilo o tzv. fiktivnom javnom mjestu u kojem slučaju bi činjenični opis trebao sadržavati i naznaku refleksije posljedice na neograničeno otvoreno javno mjesto, a svjedoka očevidaca nije bilo. Kod takvog stanja stvari, odlučnu činjenicu javnosti mjesta događaja doista nije bilo moguće utvrditi izvan svake razumne sumnje.

7. S obzirom da je, dakle, prvostupanjski sud proveo sve dokaze koji su mu bili na raspolaganju, nakon čega, u nedostatku drugih relevantnih dokaza, nije mogao s nedvojbenom sigurnošću utvrditi da bi inkriminirani prekršaj bilo počinjen na javnom mjestu u smislu odredaba Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, to je, na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona, pravilno i osnovano, primjenom načela in dubio pro reo, okr. UL i okr. SL oslobodio optužbe. Usvajajući u svemu uvjerljive i logične razloge na kojima je utemeljena pobijana presuda, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da je prvostupanjski sud sa svom potrebnom pouzdanošću izveo pravilan zaključak, jer se odluka o prekršajnoj odgovornosti može temeljiti samo na činjenici koja je nedvojbeno dokazana, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi.

8. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 2. srpnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenike i tužitelja.