Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-13364/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. UK, zbog prekršaja iz čl. 62. st. 1. al. 2. Zakona o zaštiti od požara („Narodne novine“, broj 92/10.), odlučujući o žalbi okrivljenice, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 17. studenog 2022., broj: 40. Pp-1286/2022, u sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. UK kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. UK je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 70,00 EUR (sedamdeset eura) u roku tri mjeseca od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 17. studenog 2022., broj: 40. Pp-1286/2022, proglašena je krivom okr. UK da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz čl. 62. st. 1. al. 2. Zakona o zaštiti od požara, za koji joj je izrečena novčana kazna 3.000,00 kuna / 398,17 eura, koju je dužna platiti u roku tri mjeseca po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Istom presudom, okrivljenica je obvezna naknaditi troškove prekršajnog postupka 500,00 kuna / 66,36 eura.

2. Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnijela okrivljenica putem branitelja odvjetnika Tome Ljubića, naznačujući u uvodu žalbe da se žali iz svih zakonom predviđenih razloga. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenicu oslobodi optužbe, a podredno da se ukine i predmet dostavi prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje i odluku, sve uz naknadu troška.

3. Žalba nije osnovana.

4. Neosnovano okrivljenica ističe da prvostupanjski sud nije obrazložio ni naveo razloge koje je ona iznijela u pisanoj obrani, čime očigledno, iako to u žalbi nije navela, smatra da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je u bitnome i vjerno reproducirao kako pisanu obranu okrivljenice (odlomak 2.) tako i sve ostale provedene dokaze te je iznio koje odlučne činjenice je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenice, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni pa, dakle, presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni. Ovaj sud smatra da detalje u vezi razloga isprike nedolaska na očevid nije bilo nužno iznijeti prilikom reproduciranja pisane obrane okrivljenice s obzirom da je taj dio pisane obrane obuhvaćen razlozima prvostupanjskog suda koji se odnose na ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je prvostupanjski sud došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenice.

5. Istu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka okrivljenica ističe i kada u žalbi navodi da je obrana predlagala izvođenje određenih dokaza koje prvostupanjski sud nije proveo niti je u obrazloženju pobijane presude naveo i obrazložio razloge zbog kojih je to propustio učiniti. U odnosu na prijedlog obrane iznesen na glavnoj raspravi održanoj 6. lipnja 2022. da se „pribavi dokaz o tome da li je Odjel inspekcije uopće imao ovlasti izvršiti očevid u prostoru koji se već 40 godina koristi od strane okrivljenice i za koji se plaća najam“ treba navesti da predmetna ovlast inspektora proizlazi iz odredaba Zakona o općem upravnom postupku, zbog čega je izlišno izvođenje bilo kakvih dokaza u tom pravcu pa se taj prijedlog obrane ne može smatrati dokaznim prijedlogom za utvrđivanje odlučnih činjenica u vezi prekršajne odgovornosti okr. UK. Nadalje, u odnosu na žalbenu tvrdnju da je obrana i na glavnoj raspravi održanoj 1. rujna 2022. iznijela dokazni prijedlog treba navesti da se također ne radi ni o kakvom prijedlogu za izvođenje dokaza usmjerenim na utvrđivanje odlučnih činjenica u vezi prekršajne odgovornosti okrivljenice, jer je iz predmetnog zapisnika vidljivo da se, zapravo, radi o primjedbi obrane na iskaz svjedoka AK te prijedlogu da svjedok dostavi dokaz u vezi neke tvrdnje koju je iznio u svom iskazu. Tako je branitelj, nakon postavljenih pitanja navedenom svjedoku, naveo da „stavlja primjedbu na iskaz svjedoka kao neistinit, a posebno na činjenicu koji isti navodi u iskazu da se na svaka tri kata mora nalaziti protupožarni put. Predlaže da svjedok na ovu okolnost dostavi dokaz“. Iz citiranog dijela zapisnika jasno je da se ne radi ni o kakvom dokaznom prijedlogu u vezi utvrđivanja odlučnih činjenica inkriminiranog prekršaja nego o pobijanju iskaza svjedoka u dijelu koji nema nikakvu važnost za ispunjenje bića prekršaja koji se okrivljenici stavlja na teret. Dokazni prijedlog bilo koje stranke u prekršajnom postupku o kojem prvostupanjski sud ima obvezu odlučiti mora biti konkretiziran i jasan, znači stranka mora točno specificirati koji dokaz predlaže izvesti te mora navesti odlučne činjenice koje bi se tim dokazom trebale utvrditi, što sve obrana u ovom prekršajnom postupku nije učinila.

6. Slijedom navedenog, ocijenjeno je da žalba okr. UK zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona nije osnovana.

7. Nisu osnovane ni žalbene tvrdnje da je trebalo prihvatiti navode pisane obrane u kojoj je okrivljenica iznijela razloge zbog kojih nije bila u mogućnosti odazvati se na poziv za očevid te zašto nije mogla nikog drugog poslati (jer je jedina osoba koju je mogla poslati da dođe umjesto njen brat koji je 80% invalid i koji nije bio u mogućnosti pristupiti na navedeni očevid). Jednako kao i prvostupanjski sud i ovaj sud smatra da navedene okolnosti ne ekskulpiraju okrivljenicu od prekršajne odgovornosti. Točno je da je okrivljenica pisanim putem opravdala svoj nedolazak na zakazani očevid, pri čemu je bitno istaknuti da je taj dopis pristigao u nadležno tijelo na sam dan kada je očevid zakazan, a osim toga iz sadržaja dopisa je vidljivo da se radi o paušalnoj tvrdnji da okrivljenica nije u mogućnosti pristupiti na očevid zbog ranije zakazanih poslovnih obveza, s obzirom da istu ni na koji način nije dokazala niti učinila izvjesnom. No, čak i da je okrivljenica tu svoju tvrdnju dokazala relevantnim materijalnim dokazima, a nije, to ne bi imalo utjecaj na njenu prekršajnu odgovornost jer i ovaj sud smatra da su postojali razni razumno mogući načini da okrivljenica omogući inspektoru obavljanje njegovih ovlasti, između ostalog npr. imenovanje punomoćnika, ostavljanje ključa nekom od susjeda i tome slično. Svakako je bitno napomenuti da je okrivljenica, u zaključku od 4. studenog od 2021. o određivanju očevida, bila upozorena da onemogućavanje inspektora u obavljanju njegovih ovlasti „povlači odgovornost kažnjivu po čl. 62. st. 1. podst. 2. te st. 2. i 3. Zakona o zaštiti od požara“. Stoga, nije osnovana žalba okrivljenice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Iz sadržaja žalbe, evidentno je da okrivljenica u odnosu na žalbenu osnovu povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava zapravo ističe tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava, koja bi proizlazila iz toga što je prvostupanjski sud materijalno prekršajno pravo primijenio na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pa se, dakle, ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz čl. 194. t. 2. Prekršajnog zakona, jer okrivljenica uopće ne iznosi razloge zbog kojih smatra da bi bile počinjene povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava. S obzirom da žalbenim navodima nisu uspješno osporeni činjenični zaključci prvostupanjskog suda, pa, dakle, nije utvrđena činjenična osnova koja bi omogućavala drugačiju pravnu kvalifikaciju prekršaja u konkretnom slučaju, već ponašanje okrivljenice u potpunosti odgovara bitnim obilježjima prekršaja zbog kojih je i proglašena krivom, to žalba okrivljenice ni u tom dijelu nije osnovana.

9. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenica nije žalila zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

10. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja prvostupanjskog suda o okolnostima koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, u dostatnoj mjeri vrednovane pa njihova preocjena nije potrebna. Naime, okrivljenici je izrečena novčana kazna malo iznad zakonom propisanog posebnog minimuma, koja je, imajući na umu da je utvrđena samo jedna olakotna okolnost (dosadašnja neosuđivanost) i više nego primjerena svim okolnostima počinjenog prekršaja. Cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, u konkretnom slučaju nema osnove za izricanje blaže novčane kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

11. Svakako treba navesti da je ovaj sud, s obzirom da je 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o zaštiti od požara („Narodne novine“, broj 114/22.), koji za inkriminirani prekršaj propisuje neznatno blaži posebni minimum i neznatno blaži posebni maksimum novčane kazne, sve kao posljedica uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, propitivao da li bi, na temelju čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, taj Zakon trebalo primijeniti i u ovom prekršajnom predmetu. Imajući na umu da okr. UK nije izrečen ni posebni minimum, ni posebni maksimum novčane kazne za prekršaj za koji je proglašena krivom, kao i imajući na umu da ovaj sud ne nalazi postojanje okolnosti zbog kojih bi odluku o izrečenoj novčanoj kazni trebalo preinačavati te da je propisivanje neznatno blažeg posebnog minimuma i neznatno blažeg posebnog maksimuma novčane kazne isključivo posljedica uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, a ne volje zakonodavca za blažom kaznenom politikom za prekršaj iz čl. 62. st. 1. al. 2. Zakona o zaštiti od požara, ovaj sud smatra da, pogotovo uvažavajući pravila načela konkretnosti u primjeni blažeg zakona (odluka se donosi ovisno o specifičnosti slučaja koji je predmet postupka), u ovom prekršajnom predmetu nema mjesta primjeni „novog“ Zakona o zaštiti od požara.

12. U odnosu na pobijanje odluke o troškovima prekršajnog postupka, ovaj sud nije imao ovlasti istu razmatrati budući da je iz sadržaja žalbe u odnosu na ovu žalbenu osnovu jasno da se ista uopće ne obrazlaže i ne konkretizira, osim kao posljedica pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

13. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (odnosno odgovarajući iznos u eurima sukladno fiksnom tečaju konverzije), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenice. Naime, u spisu nema podataka da bi okrivljenica bila lošeg imovnog stanja ili nesposobna za rad, niti to tvrdi u žalbi, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 70,00 EUR-a, dakle u visini neznatno iznad minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njeno uzdržavanje.

14. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 2. srpnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.