REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-84/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać Ručević predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LL, (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćnicima Ivanu Šalina i Boži Vrkiću, odvjetnicima u Zadru, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Paromlinska 2, (OIB: 92963223473), kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija, Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, broj Gž - 835/2022-3 od 14. rujna 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu broj P - 587/2022-35 od 19. rujna 2022., u sjednici održanoj 2. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi: „Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila, broj ugovora 3208689504 zaključen između tužiteljice i tuženika, ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se predlaže tuženiku isplatiti-vratiti tužiteljici iznos od 111.950,45 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos kako je označeno u izreci po stopi od 15% godišnje za vrijeme od 15. svibnja 2007. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, za vrijeme od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, za vrijeme od 01. srpnja 2011. godine pa do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe“ (t. I. izreke). Preinačena je odluka o troškovima postupka na način da je tuženik dužan naknaditi tužiteljici 680,20 eura /5.125,00 kuna/ s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, dok je s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška tužiteljica odbijena (izreka pod t. III. i IV.).
2. Rješenjem ovog suda broj Revd - 4031/2023-4 od 24. rujna 2024. tužiteljici je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude u dijelu pod toč. I., III. i IV. izreke, u odnosu na pravno pitanje:
"Da li u slučaju utvrđenja ništetnim odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi te valutnoj klauzuli, kao bitnih odredbi Ugovora o kreditu, predmetni Ugovor o kreditu, može opstati, odnosno radi li se o ništetnom Ugovoru o kreditu?"
3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je zbog prethodno naznačenog pravnog pitanja podnijela reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno revizijskim navodima, odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
4. Tuženik je odgovorio na reviziju uz prijedlog da se odbije kao neosnovana.
5. Revizija je neosnovana.
6. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
7. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila sklopljenog između tužiteljice i tuženika, te zahtjev za isplatu utemeljen na stjecanju bez osnove.
8. Pobijanom presudom odbijen je zahtjev tužiteljice na razlozima da je „...prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, kada je odlučio kao u izreci pobijane presude, usvojivši alternativni tužbeni zahtjev tužiteljice, ali i donošenjem odluke da je neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti cijelog ugovora o kreditu, koji je tužiteljica postavila kao glavni tužbeni zahtjev. Uz sve naprijed izneseno što se odnosi na pravilnost utvrđenja suda da su u konkretnom slučaju ništetne samo jednostrane promjene početno ugovorene kamatne stope i primjena valutne klauzule na štetu tužiteljice kao korisnice kredita, drugostupanjski sud nalazi da je žalba tužiteljice izjavljena protiv tog dijela prvostupanjske presude u cijelosti neosnovana. Naime, (...) ugovor u cjelini može pravno opstati i proizvoditi učinke i nakon utvrđenja djelomične ništetnosti promjenjive kamatne stope i primjene valutne klauzule...“.
9. Tužiteljica, u odnosu na pitanje koje je rješenjem ovog suda broj Revd - 4031/2023- 4 od 24. rujna 2024. dopušteno, reviziju temelji na razlozima da „...bez ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te ništetne valutne klauzule, kao bitnih odredbi Ugovora o kreditu, predmetni Ugovor o kreditu zaključen između tužiteljice i tuženika, odnosno ništetnog predmeta tj. valuta te djelomično cijene odnosno kamata, ne može opstati odnosno da se radi o ništetnom ugovoru o kreditu koji, kao takav, ne može osnažiti niti učinjena konverzija...“
10. S obzirom na navedene razloge na kojima tužiteljica u odnosu na pitanje koje je rješenjem ovog suda dopušteno temelji reviziju, treba reći da shvaćanje drugostupanjskog suda u odnosu na postavljeno pitanje ne odstupa od shvaćanja ovog suda koje je izraženo u odlukama broj Rev – 820/2023-3 od 23. travnja 2024., Rev – 259/2022-3 od 9. listopada 2024. i dalje, a prema kojem: „...ugovor o kreditu može opstati i nije u cijelosti ništetan u slučaju ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli pod uvjetom da je moguća ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da one nisu postojale i da je time uspostavljena primjerena ravnoteža između zahtjeva za visokom razinom zaštite potrošača, s jedne stane, i zahtjeva za efikasnim funkcioniranjem tržišta i tržišnih sloboda, s druge.“
11. Dakle, shvaćanje drugostupanjskog suda u odnosu na postavljeno pitanje ne odstupa od shvaćanja ovog suda, pa kako je drugostupanjski sud pobijanom presudom pravilno primijenio materijalno pravo, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP- a reviziju odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.
12. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i 155. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 2. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Goranka Barać Ručević
