REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-6229/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Jasne Momirović, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljenika VULKANIZER LEŠNJAK d.o.o. sa sjedištem u [adresa], kao pravne osobe i II. okrivljenika LE, kao odgovorne osobe, radi prekršaja iz čl. 10. st. 1. toč. a) i st. 2. Zakona o minimalnoj plaći (Narodne novine broj: 118/18., 120/21.), odlučujući o žalbi tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Varaždin, Službe nadzora radnih odnosa, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pp-2123/2023 od 7. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Prihvaćajući osnovanom žalbu tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Varaždin, Službe nadzora radnih odnosa, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni, na način da se II. okrivljeniku LE zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci prvostupanjske presude, na temelju istog propisa te uz primjenu odredbe čl. 37. st 2. i st. 3. toč. 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), izriče novčana kazna u iznosu od 350,00 (tristopedeset) eura, koju je dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, s time da će se, ako dvije trećine izrečene novčane kazne II. okrivljenik plati u roku za plaćanje, smatrati da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom presudom II. okrivljenik LE, kao odgovorna osoba, proglašen je krivim zbog počinjenog prekršajnog djela iz čl. 10. st. 1. toč. a) i st. 2. Zakona o minimalnoj plaći, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, za koje djelo je uz primjenu čl. 37. Prekršajnog zakona, kažnjen novčanom kaznom iznosu od 240,00 eura, uz pravilno upozorenje da će se, ako dvije trećine izrečene kazne plati u roku za plaćanje, smatrati da je kazna plaćena u cijelost, dok je u odnosu na I. okrivljenika pravnu osobu VULKANIZER LEŠNJAK d.o.o., rješenjem obustavljen prekršajni postupak, budući da je I. okrivljenik brisanjem iz sudskog registra, prestao postojati.
2. Istom presudom II. okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura.
3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno je podnio žalbu zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava i odluke o prekršajnopravnim sankcijama.
4. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud II. okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu koju je, uz primjenu čl. 37. Prekršajnog zakona, ublažio znatno ispod zakonom propisanog minimuma. Smatra da sud nije cijenio konkretnu težinu počinjenog prekršaja, pa u konkretnom slučaju nije bilo osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne, slijedom čega predlaže presudu preinačiti ili ukinuti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
5. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
6. Žalba je osnovana.
7. Odlučujući o žalbi tužitelja i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ocijenio je da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, kao i da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Ispitujući dalje pobijanu presudu u odnosu na odluku o prekršajno pravnoj sankciji, uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud smatra da je novčana kazna izrečena II. okrivljeniku za počinjeni prekršaj, s obzirom na njegovu težinu, stupanj odgovornosti II. okrivljenika i sve ostale okolnosti koje je prilikom odmjeravanja kazne II. okrivljeniku za počinjeni prekršaj cijenio prvostupanjski sud, preblaga.
9. Stoga je ovaj sud, prihvaćajući žalbu tužitelja, preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni, na nači da je primjenjujući čl. 37. Prekršajnog zakona, novčanu kaznu II. okrivljeniku izrekao u iznosu koji je viši od iznosa novčane kazne izrečene pobijanom presudom ali je i dalje niži od Zakonom propisanog minimuma kazne za predmetno prekršajno djelo, za koje je odredbom čl. 10. st. 2. Zakona o minimalnoj plaći, za počinitelja prekršaja odgovornu osobu propisana novčana kazna u rasponu od 929,00 do 1.327,23 eura. Naime, ovaj sud smatra da su okolnosti koje je cijenio i prvostupanjski sud kod odmjeravanja kazne, što je valjano i argumentirao, osobito olakotne okolnosti te da u konkretnom slučaju s obzirom na životnu dob okrivljenika koji je narušenog zdravlja zbog čega se za istog brine obitelj, postoji osnov za ublažavanje kazne primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona, međutim uzimajući pri tome u obzir težinu počinjenog prekršaja, koju prvostupanjski sud nije dostatno vrednovao, što osnovano ističe tužitelj u žalbi, novčanu kaznu je izrekao u nešto višem iznosu.
10. Ovaj sud smatra da će se izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja, odnosno djelovati na II. okrivljenika da se ubuduće kloni činjenja ovakvih ili sličnih prekršaja, odnosno da će se izrečenom novčanom kaznom postići kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije te da je novčana kazna, sada izrečena II. okrivljeniku, razmjerna prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti II. okrivljenika, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne.
11. Budući da je odredbom čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom odlukom kojom je ta kazna izrečena, odlučeno je kao u izreci.
12. Ovdje tredba napomenuti da je nakon počinjenja predmetnog prekršaja a prije donošenja pobijane presude, dana 1. siječnja 2025. godine stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o minimalnoj plaći (Narodne novine broj 152/24.) kojim je za predmetni prekršaj u odnosu na odgovornu osobu u pravnoj osobi propisana novčana kazna u iznosu od 920,00 do 1.320,00 eura, dok je Zakon o minimalnoj plaći (Narodne novine broj: 118/18., 120/21.), koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja propisivao za taj prekršaj u odnosu na pravnu osobu u odgovornoj osobi, novčanu kaznu u iznosu od 929,06 do 1.327,23 eura (7.000,00 do 10.000,00 kuna), dakle strožu novčanu kaznu. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz čl. 3. Prekršajnog zakona, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, ali ako se propis nakon toga, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja. Međutim, ovaj sud prilikom donošenja drugostupanjske presude nije izmijenio pravnu kvalifikaciju i primijenio izmijenjenu odredbu Zakona o minimalnoj plaći kao blažeg propisa, s obzirom da je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud već okrivljeniku ublažio novčanu kaznu ispod Zakonom propisanog minimuma kazne za taj prekršaj tj. propisom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, Zakonom o minimalnoj plaći (Narodne novine broj: 118/18. i 120/21.), a koja ujedno predstavlja ublaženu novčanu kaznu i prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o minimalnoj plaći (Narodne novine broj 152/24.). Stoga, prema načelu konkretnosti nema mjesta primjeni tog blažeg propisa jer po stavu ovog suda, „novi zakon“, odnosno, navedene izmjene i dopune Zakona o minimalnoj plaći ne dovode do povoljnijeg rezultata za II. okrivljenika.
13. Slijedom iznesenog, presuđeno je kao u izreci.
Zagreb, 2. srpnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ivana Vorel Mikša, v.r.
Katica Lučić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu, u 4 (četiri) otpravaka: za spis, II. okrivljenika i tužitelja.
