REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-791/2023-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. FS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. US iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 3. BS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Denis Bajs, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika I. tehničke škole Tesla, Zagreb, Klaićeva 7, OIB 38449471041, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2602/2022-3 od 12. prosinca 2022., kojim je potvrđeno rješenje o troškovima postupka sadržano u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-13121/2020-11 od 11. siječnja 2022., u sjednici održanoj 2. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija, ukida rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2602/2022-3 od 12. prosinca 2022. i rješenje o troškovima postupka sadržano u točkama I., II. i III. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 13121/2020-11 od 11. siječnja 2022. i predmet u tome dijelu vraća prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati:
- tužiteljici FS 2.946,14 kn sa zateznim kamatama i parnični trošak u iznosu od 1.437,50 kn sa zateznim kamatama tekućim od 12. siječnja 2022. do isplate, u roku od 15 dana (točka I. izreke),
- tužiteljici US 3.895,32 kn sa zateznim kamatama i parnični trošak u iznosu od 1.437,50 kn sa zateznim kamatama tekućim od 12. siječnja 2022. do isplate (točka II. izreke) i
- tužitelju BS 5.215,59 kn sa zateznim kamatama i parnični trošak u iznosu od 1.687,50 kn sa zateznim kamatama tekućim od 12. siječnja 2022. do isplate (točka III. izreke).
2. Drugostupanjskim je rješenjem prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu kojim je njome odlučeno o parničnim troškovima.
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP) dopuštenu im rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 1647/2023-2 od 25. travnja 2023. zbog pravnoga pitanja: „Kada više različitih tužitelja ističe prema istom tuženiku više zahtjeva različite visine, a radi se o zahtjevima koji imaju istu činjeničnu i pravnu osnovu, je li se vrijednost predmeta spora određuje zbrajanjem visina svih tužbenih zahtjeva?“.
4. Tuženik nije odgovorio na reviziju.
5. Ovaj je sud na temelju čl. 391. st. 3. ZPP drugostupanjsku presudu ispitao u dijelu u kojemu je revizija protiv nje dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet spora bili su zahtjevi svakoga od tužitelja za isplatu razlike plaće. Prvostupanjski sud je prihvatio u cijelosti tužbeni zahtjev svakoga od tužitelja za isplatu razlike bruto plaće za utuženo razdoblje i svakome od tužitelja dosudio određeni iznos sa zakonskom zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakoga mjesečnog iznosa do isplate, izuzev na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu i određene iznose, kako je to navedeno u točki 1. obrazloženja ovoga rješenja, po osnovi naknade parničnih troškova. Odluku o naknadi parničnih troškova obrazložio je pozivanjem na čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155 ZPP te na odredbe Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14 i 118/14, dalje: Tarifa), a troškovi su obračunati tako da je svakome od tužitelja, za razdoblje do donošenja rješenja o spajanju postupaka, priznat trošak sastava tužbe i obrazloženog podneska s obzirom na to da su podnijeli zasebne tužbe, a za razdoblje nakon spajanja postupaka, budući da je sve tužitelje zastupao isti punomoćnik, trošak je obračunat tako da je kao vrijednost predmeta spora uzet najviši tužbeni zahtjev, uz povišenje od 20% prema Tbr. 36. Tarife i tako dobiveni iznos podijeljen na tri tužitelja te svakome dosuđena jednu trećina iznosa. Također je, u odnosu na svakoga tužitelja, sud zbrojio iznos priznat za razdoblje do spajanja postupaka i jednu trećinu troška nastalog nakon toga, uz povišenje s osnova PDV od 25% prema Tbr.46 Tarife, te svakom tužitelja dosudio njegov trošak postupka.
8. Drugostupanjski sud je, pozivom na odredbu čl. 380. st. 1. ZPP, žalbu tužitelja odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku odluku o troškovima postupka.
9. Tužitelji u reviziji ukazuju na to da su tužbeni zahtjevi u ovoj parnici istaknuti prema istome tuženiku, da su svi zahtjevi utemeljeni na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, pa je stoga i doneseno rješenje o spajanju parnica, te da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili čl. 37. st. 2. ZPP kada su odluku o trošku postupka donijeli utvrđujući vrijednost predmeta spora prema najvišem postavljenom tužbenom zahtjevu.
10. Prema čl. 37. st. 1. ZPP ako jedna tužba protiv istoga tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora određuje se prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva. Prema stavku 2. toga članka ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora određuje se prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva. Iz navedenoga proizlazi da u slučaju subjektivne kumulacije tužbenih zahtjeva vrijednost predmeta spora predstavlja vrijednost svakoga pojedinog zahtjeva. Međutim, ta odredba je neprimjenjiva u slučaju odlučivanja o troškovima postupka na temelju čl. 161. ZPP. Prema odredbi st. 1. toga članka suparničari podmiruju troškove na jednake dijelove, a prema st. 2. toga članka ako postoji znatna razlika u pogledu njihova udjela u predmetu spora, sud će prema razmjeru toga udjela odrediti koliki će dio troškova nadoknaditi svaki od suparničara. Postojanje udjela suparničara u predmetu spora u slučaju subjektivne kumulacije podrazumijeva da ti udjeli predstavljaju zbroj vrijednosti pojedinih zahtjeva. Pravilno je, stoga, kod donošenja odluke o troškovima postupka vrijednost predmeta spora utvrditi zbrajanjem vrijednosti zahtjeva svih tužitelja, dok je pogrešno u tom slučaju pridodati povećanje prema Tbr. 36. Tarife (tako i u odlukama ovog suda broj Rev-2752/11-2 od 22. rujna 2015. na koju se tužitelji pozivaju u reviziji, broj Rev-598/2016-2 od 31. svibnja 2022., broj Rev-1325/2022-2 od 5. rujna 2023., broj Rev-486/2021 od 3. siječnja 2023. i broj Rev-1206/2021 od 15. studenoga 2023.).
11. Zato je odgovor na predmetno revizijsko pitanje: Kada više tužitelja koje zastupa isti punomoćnik ističu prema istom tuženiku više zahtjeva koji su različiti po visini ali se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora utvrđuje se zbrajanjem vrijednosti zahtjeva svih tužitelja.
12. Iz navedenoga proizlazi da su obje nižestupanjske odluke utemeljene na pravnome shvaćanju koje nije podudarno s navedenim pravnim shvaćanjem revizijskoga suda.
13. Zato je na temelju čl. 391. st. 7. ZPP nižestupanjska odluka ukinuta i predmet je vraćen prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje (točka I. izreke).
14. Odlučivanje o troškovima revizije ostavljeno je za konačnu odluku na temelju čl. 166. st. 3. ZPP (točka II. izreke).
Zagreb, 2. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća
mr. sc. Dražen Jakovina
