REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-411/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grad Garešnica, OIB 58382750026, Garešnica, Vladimira Nazora 20a, kojeg zastupa punomoćnik Dejan Španović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatski Telekom d.d., OIB 81793146560, Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, kojeg zastupa punomoćnica Jelena Sušilović Barić, odvjetnica u Zagrebu, Miramarska 24, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3222/2020-2 od 27. svibnja 2021., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-15/2018-20 od 14. veljače 2020., u sjednici održanoj 2. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3222/2020-2 od 27. svibnja 2021. i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku u roku osam dana isplatiti tužitelju 721.552,52 kn/96.766,48 eur s pripadajućim zateznim kamatama te mu je naloženo i naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 91.174,60 kn/12.100,95 eur.
2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda i odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti te je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 63.719,25 kn/8.457,00 eur.
3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd 4366/2021-2 od 24. studenoga 2021. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske odluke zbog pravnih pitanja:
„1. Ima li infrastrukturni operator obvezu da vlasniku nekretnine plaća naknadu za pravo puta prije nego što mu, na njegov zahtjev, Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti izda potvrdu o pravu puta ili, na zahtjev vlasnika, donese rješenje u postupku utvrđivanja infrastrukturnog operatora i visine naknade za pravo puta? 2. Je li infrastrukturni operator, u smislu odredbe članka 3. stavka 1. Pravilnika o potvrdi i naknadi za pravo puta - „Narodne novine“ broj 152/11, 151/14 i 95/17 (ranije: Pravilnika o potvrdi i naknadi za pravo puta – „Narodne novine“ broj 31/09 i 89/10), prema kojoj „u svrhu izdavanja potvrde o pravu puta, u slučajevima propisanim ovim Pravilnikom, infrastrukturni operator dostavlja HAKOM-u (Agenciji) zahtjev za izdavanje potvrde o pravu puta“, u obvezi Hrvatskoj regulatornoj agenciji za mrežne djelatnosti podnijeti zahtjev za izdavanje potvrde o pravu puta i ako tu obvezu ima, kada mu ona nastaje i dospijeva, odnosno nastaje li i dospijeva li ta obveza u trenutku kada je stekao pravo puta?“
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužitelj je izjavio reviziju prema odredbi čl. 382. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog gore navedenih pravnih pitanja. Predlaže da revizijski sud preinači pobijanu presudu i prihvati tužbeni zahtjev ili da podredno ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.
5. Tuženik je u odgovoru predložio reviziju odbiti u cijelosti.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za plaćanje naknade za korištenje nekretnina u njegovom vlasništvu u razdoblju od 2011. do 2016.
8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:
- da je tuženik infrastrukturni operator koji je prije 2008. izgradio elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i povezanu opremu na zemljištu kojim upravlja tužitelj i koja je u njegovom vlasništvu,
- da tuženik koristi elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i povezanu opremu na ustrojstvenom području tuženika,
- da je tuženik na svim tim nekretninama stekao pravo puta na temelju odredbe čl. 28. st. 1. podst. 2. Zakona o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine br. 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14 i 72/17 - dalje: ZEK),
- da je tužitelj 2. veljače 2017. podnio zahtjev Hrvatskoj regulatornoj agenciji za mrežne djelatnosti (dalje u tekstu: HAKOM) za utvrđenjem infrastrukturnog operatora i naknade za pravo puta.
9. Prvostupanjski sud ocijenio je tužbeni zahtjev osnovanim u cijelosti s obrazloženjem: „Dosuđeni iznos predstavlja iznos naknade za pravo puta, ovaj iznos ima istovremeno i karakter naknade zbog zakonskog ograničenja tužiteljevog prava vlasništva u rangu nekog oblika nepotpunog izvlaštenja, najsličnijeg služnostima, stoga nije sporno da zakonski temelj postoji kako temeljem ZEK-a tako i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kao i na temelju ZOO-a, odredaba o stjecanju bez osnove. Naime, citirani ZEK i Zakon o vlasništvu stvorili su obvezu tuženika na isplatu naknade, pa ako ju je on bez zakonskog temelja uskratio, on se time ujedno i obogatio bez osnove-uvećao svoju imovinu bez zakonskog temelja, a koji iznos naknade je temeljem navedena dva materijalna propisa bio dužan doznačiti tužitelju, čija je imovina time umanjena, a propust navedene tuženikove isplate predstavlja izravnu uzročnu vezu između umanjenja tužiteljeve imovine bez valjane pravne osnove, uz istovremeno uvećanje tuženikove imovine za zadržani iznos, bez valjanog titulusa za ovakvo zadržavanje sredstava“.
10.1. Drugostupanjski sud preinačio je prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev u cijelosti s obrazloženjem da je tuženik u konkretnom slučaju „stekao pravo puta na predmetnim nekretninama na temelju samog zakona pa upravo to zakonom ustanovljeno pravo puta u konkretnom slučaju predstavlja valjanu pravnu osnovu korištenja predmetnih nekretnina“, pa slijedom navedenog „tuženik nije koristio predmetne nekretnine bez pravne osnove pa je već iz tog razloga prvostupanjski sud trebao utvrditi neosnovanim tužbeni zahtjev za isplatu naknade koristi stečene bez pravne osnove.
10.2. Također, drugostupanjski sud naveo je u obrazloženju pobijane presude da tuženik kao infrastrukturni operater nije dužan plaćati naknadu za pravo puta za razdoblje prije podnošenja zahtjeva za utvrđenje infrastrukturnog operatera jer je tužitelj kao vlasnik nekretnine na kojoj je infrastrukturni operater izgradio elektroničku komunikacijsku infrastrukturu pokrenuo postupak za utvrđivanje infrastrukturnog operatera i visine naknade za pravo puta tek 2. veljače 2017.
10.3. Zaključak o nepostojanju obveze plaćanja naknade prije izdavanja potvrde o pravu puta za razdoblje do 22. srpnja 2017., kao dana stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine br. 72/17, dalje: ZIDZEK/17), nižestupanjski sudovi obrazložili su time da Pravilnik o potvrdi i naknadi za pravo puta (Narodne novine br. 31/09, 89/10, 152/11, 151/14 i 95/17, dalje: Pravilnik/17) propisuje da obveza plaćanja naknade za pravo puta, u skladu s odredbama Zakona o elektroničkim komunikacijama, nastaje u trenutku izdavanja / zaprimanja potvrde o pravu puta od strane infrastrukturnog operatora te su uz to naveli da je pogrešno shvaćanje tužitelja kako je obveza plaćanja naknade za pravo puta nastala istovremeno s nastankom prava puta.
10.4. Drugostupanjski sud naveo je i to da nisu ostvarene niti pretpostavke odgovornosti za štetu tuženika s obzirom na mogućnost, a ne i obvezu tuženika, da podnese zahtjev za izdavanje potvrde o pravu puta, pa se propuštanje podnošenja zahtjeva ne može smatrati protupravnim.
11. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
12. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.
13. Tužitelj je u reviziji u bitnom naveo da je tuženik kao infrastrukturni operator u obvezi njemu kao vlasniku nekretnine plaćati naknadu za pravo puta prije nego što mu, na njegov zahtjev, HAKOM izda potvrdu o pravu puta u postupku izdavanja potvrde o pravu puta ili, na zahtjev vlasnika, donese rješenje u postupku utvrđivanja infrastrukturnog operatora i visine naknade za pravo puta zbog toga što infrastrukturnom operatoru pravo puta i obveza plaćanja naknade za to pravo nastaju po samom zakonu, a ne potvrdom (rješenjem) HAKOM-a.
14.1. Prema odredbi čl. 28. st. 1. Zakona o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine br. 73/08, dalje: ZEK/08) smatra se da infrastrukturni operator ima pravo puta ako je izgradio elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i povezanu opremu na općem dobru ili na nekretninama iz čl. 27. st. 1. ZEK/08, uz ispunjavanje jednog od sljedećih uvjeta: da posjeduje građevinsku dozvolu izdanu na svoje ime ili na ime svojih univerzalnih ili pojedinačnih pravnih prednika ili da se koristi elektroničkom komunikacijskom infrastrukturom i povezanom opremom bez sudskog spora s upraviteljem općeg dobra ili vlasnikom nekretnine, na kojoj je izgrađena ta infrastruktura, u razdoblju od najmanje tri godine od početka njezina korištenja. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak drugostupanjskog suda da tuženik nekretnine u vlasništvu tužitelja nije koristio bez pravne osnove s obzirom na to da ih je koristio na temelju prava puta koje je stekao po samom zakonu na temelju gore navedene odredbe čl. 28. st. 1. ZEK/08.
14.2. Međutim, drugostupanjski sud pogrešno je zaključio da je stupanjem na snagu ZIDZEK/17 u bitnom izmijenjena odredba o obvezi plaćanja naknade za pravo puta te da do tada nije postojala obveza tuženika za plaćanje naknade. Naime, predlagatelj ZIDZEK/17, ne prihvaćajući primjedbe ovlaštenih operatera u odnosu na izmjene čl. 29. st. 1. ZEK, određeno je naveo da "Odredbom izmijenjenog čl. 29. st. 1. Zakona o elektroničkim komunikacijama jasnije je propisano da stjecanjem prava puta na temelju zakona (ex lege) nastaje i obveza plaćanja naknade za pravo put.". Iz navedenog proizlazi da je već i ranijim odredbama ZEK bila propisana obveza plaćanja naknade na temelju prava puta na temelju zakona, pri čemu postojanje potvrde o pravu puta nije bilo od odlučnog značenja.
14.3. Obveza plaćanja naknade za pravo puta proizlazi iz odredbe čl. 28. st. 4. Zakona o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine br. 73/08 i 90/11, dalje: ZEK/11), prema kojoj je infrastrukturni operator obvezan plaćati upravitelju općeg dobra ili vlasniku nekretnine naknadu za pravo puta, a upravitelj općeg dobra ili vlasnik nekretnine obvezan je infrastrukturnom operatoru omogućiti ostvarivanje prava puta. Odredba čl. 29. st. 1. ZEK, kojom je uređeno određivanje naknade u upravnom postupku i parametri za određivanje te naknade, predstavlja tek provedbenu odredbu razrađenu Pravilnikom o potvrdi i naknadi za pravo puta (Narodne novine br. 152/11, dalje: Pravilnik/11), koja ne isključuje načelnu obvezu plaćanja naknade za pravo puta propisanu čl. 28. st. 4. ZEK/11 za razdoblje koje prethodi donošenju potvrde o pravu puta. Odredba čl. 6. st. 7. Pravilnika, koja propisuje da obveza plaćanja naknade za pravo puta započinje danom izdavanja potvrde o pravu puta te da se mora isplatiti u roku od petnaest dana od dana zaprimanja potvrde, uređuje dospjelost obveze operatora utvrđene u upravnom postupku, a ne i postojanje same obveze koje proizlazi iz čl. 28. st. 4. ZEK.
14.4. Visina gore navedene naknade izvan upravnog postupka uređuje se nagodbom sklopljenom između stranaka, odnosno u sudskom postupku pokrenutom tužbom radi ispunjenja zakonske obveze infrastrukturnog operatera, a prema parametrima kroje propisuje odredba čl. 29. st. 1. ZEK/11.
15.1. Slijedom navedenog, odgovor na prvo pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija je taj da infrastrukturni operator, nakon što je stekao pravo puta, ima obvezu plaćanja naknade za pravo puta po samom zakonu i prije nego što mu, na njegov zahtjev, HAKOM izda potvrdu o pravu puta ili, na zahtjev vlasnika, donese rješenje u postupku utvrđivanja infrastrukturnog operatora i visine naknade za pravo puta.
15.2. S obzirom na to da odredbama ZEK/11 i Pravilnikom/17 nije bila propisana obveza infrastrukturnog operatora da zahtijeva izdavanje potvrde o pravu puta, već je tek propisano njegovo pravo da zahtijeva izdavanje potvrde o pravu puta, odgovor na drugo pitanje je taj da infrastrukturni operator nije bio u obvezi podnijeti HAKOM zahtjev za izdavanje potvrde o pravu puta.
16.1. Drugostupanjski je sud zbog pogrešnog pravnog shvaćanja o nepostojanju obveze tuženika za plaćanja naknade prije izdavanja potvrde o pravu puta propustio odgovoriti na ostale žalbene navode tuženika (pitanje visine naknade), slijedom čega je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje (toč. I. izreke rješenja).
16.2. U nastavku postupka, sud drugog stupnja će vodeći računa o odgovorima na pitanja zbog kojih je revizija dopuštena donijeti novu na zakonu osnovanu odluku.
17. Odluka iz toč. II. izreke ovog rješenja donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.
18. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine br. 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).
Zagreb, 2. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
