REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska br. 31

Poslovni broj: P-159/2023-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu pojedincu Đuri Drušku, u građanskopravnoj stvari tužiteljice UV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Irena Kršul, odvjetnica u Vukovaru, Županijska 19, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, kojega zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, Petrova 182, radi isplate, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene 22. svibnja 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, na temelju odredbe članka 335. stavka 4. ZPP-a, 1. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, da tužiteljici UV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati po osnovi preplate na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi kredita novčani iznos od 454,23 € (slovima: četiristo pedeset četiri eura i dvadeset tri centa), zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 0,77 EUR od 20.04.2007. do isplate,

- na iznos od 0,77 EUR od 23.05.2007. do isplate,

- na iznos od 0,77 EUR od 21.06.2007. do isplate,

- na iznos od 0,77 EUR od 21.07.2007. do isplate,

- na iznos od 0,77 EUR od 17.08.2007. do isplate,

- na iznos od 0,77 EUR od 15.09.2007. do isplate,

- na iznos od 3,19 EUR od 13.10.2007. do isplate,

- na iznos od 3,19 EUR od 15.11.2007. do isplate,

- na iznos od 3,19 EUR od 14.12.2007. do isplate,

- na iznos od 3,19 EUR od 17.01.2008. do isplate,

- na iznos od 3,19 EUR od 20.02.2008. do isplate,

- na iznos od 3,19 EUR od 13.03.2008. do isplate,

- na iznos od 3,19 EUR od 18.04.2008. do isplate,

- na iznos od 3,19 EUR od 16.05.2008. do isplate,

- na iznos od 3,19 EUR od 19.06.2008. do isplate,

- na iznos od 3,19 EUR od 18.07.2008. do isplate,

- na iznos od 3,19 EUR od 19.08.2008. do isplate,

- na iznos od 3,19 EUR od 17.09.2008. do isplate,

- na iznos od 3,19 EUR od 21.10.2008. do isplate,

- na iznos od 3,19 EUR od 13.11.2008. do isplate,

- na iznos od 3,19 EUR od 18.12.2008. do isplate,

- na iznos od 4,84 EUR od 20.01.2009. do isplate,

- na iznos od 4,84 EUR od 18.02.2009. do isplate,

- na iznos od 4,84 EUR od 13.03.2009. do isplate,

- na iznos od 4,84 EUR od 18.04.2009. do isplate,

- na iznos od 4,84 EUR od 14.05.2009. do isplate,

- na iznos od 6,77 EUR od 17.06.2009. do isplate,

- na iznos od 6,77 EUR od 25.07.2009. do isplate,

- na iznos od 6,77 EUR od 15.08.2009. do isplate,

- na iznos od 6,77 EUR od 09.09.2009. do isplate,

- na iznos od 6,77 EUR od 13.10.2009. do isplate,

- na iznos od 6,77 EUR od 11.11.2009. do isplate,

- na iznos od 6,77 EUR od 10.12.2009. do isplate,

- na iznos od 6,77 EUR od 15.01.2010. do isplate,

- na iznos od 6,77 EUR od 13.02.2010. do isplate,

- na iznos od 6,77 EUR od 10.03.2010. do isplate,

- na iznos od 6,77 EUR od 13.04.2010. do isplate,

- na iznos od 6,77 EUR od 13.05.2010. do isplate,

- na iznos od 6,77 EUR od 10.06.2010. do isplate,

- na iznos od 6,77 EUR od 10.07.2010. do isplate,

- na iznos od 6,77 EUR od 18.08.2010. do isplate,

- na iznos od 6,77 EUR od 11.09.2010. do isplate,

- na iznos od 6,77 EUR od 13.10.2010. do isplate,

- na iznos od 6,77 EUR od 12.11.2010. do isplate,

- na iznos od 6,77 EUR od 15.12.2010. do isplate,

- na iznos od 6,31 EUR od 14.01.2011. do isplate,

- na iznos od 6,31 EUR od 12.02.2011. do isplate,

- na iznos od 6,31 EUR od 15.03.2011. do isplate,

- na iznos od 6,31 EUR od 12.04.2011. do isplate,

- na iznos od 6,31 EUR od 14.05.2011. do isplate,

- na iznos od 6,31 EUR od 14.06.2011. do isplate,

- na iznos od 6,31 EUR od 15.07.2011. do isplate,

- na iznos od 6,31 EUR od 24.08.2011. do isplate,

- na iznos od 6,31 EUR od 10.09.2011. do isplate,

- na iznos od 6,31 EUR od 15.10.2011. do isplate,

- na iznos od 5,99 EUR od 18.10.2011. do isplate,

- na iznos od 4,99 EUR od 11.11.2011. do isplate,

- na iznos od 4,99 EUR od 08.12.2011. do isplate,

- na iznos od 4,99 EUR od 11.01.2012. do isplate,

- na iznos od 4,99 EUR od 06.03.2012. do isplate,

- na iznos od 4,99 EUR od 05.04.2012. do isplate,

- na iznos od 4,99 EUR od 05.05.2012. do isplate,

- na iznos od 4,99 EUR od 05.06.2012. do isplate,

- na iznos od 4,99 EUR od 05.07.2012. do isplate,

- na iznos od 4,99 EUR od 05.08.2012. do isplate,

- na iznos od 4,99 EUR od 05.09.2012. do isplate,

- na iznos od 4,99 EUR od 05.10.2012. do isplate,

- na iznos od 4,99 EUR od 06.11.2012. do isplate,

- na iznos od 4,99 EUR od 05.12.2012. do isplate,

- na iznos od 4,99 EUR od 05.01.2013. do isplate,

- na iznos od 4,99 EUR od 05.02.2013. do isplate,

- na iznos od 4,99 EUR od 05.03.2013. do isplate,

- na iznos od 4,99 EUR od 05.04.2013. do isplate,

- na iznos od 4,99 EUR od 05.05.2013. do isplate,

- na iznos od 4,99 EUR od 05.06.2013. do isplate,

- na iznos od 4,99 EUR od 05.07.2013. do isplate,

- na iznos od 4,99 EUR od 07.08.2013. do isplate,

- na iznos od 4,99 EUR od 05.09.2013. do isplate,

- na iznos od 4,99 EUR od 05.10.2013. do isplate,

- na iznos od 4,99 EUR od 05.11.2013. do isplate,

- na iznos od 4,99 EUR od 05.12.2013. do isplate,

- na iznos od 4,99 EUR od 05.01.2014. do isplate,

- na iznos od 3,58 EUR od 05.02.2014. do isplate,

- na iznos od 3,58 EUR od 05.03.2014. do isplate,

- na iznos od 3,58 EUR od 05.04.2014. do isplate,

- na iznos od 3,58 EUR od 06.05.2014. do isplate,

- na iznos od 3,58 EUR od 05.06.2014. do isplate,

- na iznos od 3,58 EUR od 05.07.2014. do isplate,

- na iznos od 3,58 EUR od 05.08.2014. do isplate,

- na iznos od 3,58 EUR od 05.09.2014. do isplate,

- na iznos od 3,58 EUR od 05.10.2014. do isplate,

- na iznos od 3,58 EUR od 05.11.2014. do isplate,

- na iznos od 3,58 EUR od 05.12.2014. do isplate,

- na iznos od 3,58 EUR od 06.01.2015. do isplate,

- na iznos od 3,58 EUR od 05.02.2015. do isplate,

- na iznos od 3,58 EUR od 05.03.2015. do isplate, tekućim od 20. travnja 2007. po kamatnoj stopi od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine zakonsku zateznu kamatu prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., zakonsku zateznu kamatu koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

II. Odbija se kao neosnovan preostali dio tužbenoga zahtjeva tužiteljice UV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u iznosu od 9,24 € (slovima: devet eura i dvadeset četiri centa) s pripadajućom kamatom, kojega ista potražuje po osnovi preplate na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi kredita.

III. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, da tužiteljici UV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati po osnovi preplate na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli CHF kredita novčani iznos od 1.499,81 € (slovima: tisuću četiristo devedeset devet eura i osamdeset jedan cent), zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 6,96 EUR od 13.10.2010. do isplate,

- na iznos od 16,91 EUR od 12.11.2010. do isplate,

- na iznos od 18,35 EUR od 15.12.2010. do isplate,

- na iznos od 18,81 EUR od 14.01.2011. do isplate,

- na iznos od 18,81 EUR od 12.02.2011. do isplate,

- na iznos od 18,81 EUR od 15.03.2011. do isplate,

- na iznos od 18,81 EUR od 12.04.2011. do isplate,

- na iznos od 18,81 EUR od 14.05.2011. do isplate,

- na iznos od 18,81 EUR od 14.06.2011. do isplate,

- na iznos od 18,81 EUR od 15.07.2011. do isplate,

- na iznos od 110,65 EUR od 24.08.2011. do isplate,

- na iznos od 18,81 EUR od 10.09.2011. do isplate,

- na iznos od 18,81 EUR od 15.10.2011. do isplate,

- na iznos od 20,13 EUR od 11.11.2011. do isplate,

- na iznos od 40,59 EUR od 08.12.2011. do isplate,

- na iznos od 29,07 EUR od 11.01.2012. do isplate,

- na iznos od 30,16 EUR od 06.03.2012. do isplate,

- na iznos od 29,57 EUR od 05.04.2012. do isplate,

- na iznos od 29,86 EUR od 05.05.2012. do isplate,

- na iznos od 31,16 EUR od 05.06.2012. do isplate,

- na iznos od 30,03 EUR od 05.07.2012. do isplate,

- na iznos od 30,24 EUR od 05.08.2012. do isplate,

- na iznos od 29,55 EUR od 05.09.2012. do isplate,

- na iznos od 27,97 EUR od 05.10.2012. do isplate,

- na iznos od 29,89 EUR od 06.11.2012. do isplate,

- na iznos od 30,03 EUR od 05.12.2012. do isplate,

- na iznos od 30,18 EUR od 05.01.2013. do isplate,

- na iznos od 27,87 EUR od 05.02.2013. do isplate,

- na iznos od 28,91 EUR od 05.03.2013. do isplate,

- na iznos od 29,86 EUR od 05.04.2013. do isplate,

- na iznos od 28,96 EUR od 05.05.2013. do isplate,

- na iznos od 26,35 EUR od 05.06.2013. do isplate,

- na iznos od 26,14 EUR od 05.07.2013. do isplate,

- na iznos od 26,33 EUR od 07.08.2013. do isplate,

- na iznos od 27,84 EUR od 05.09.2013. do isplate,

- na iznos od 20,92 EUR od 05.10.2013. do isplate,

- na iznos od 28,54 EUR od 05.11.2013. do isplate,

- na iznos od 29,15 EUR od 05.12.2013. do isplate,

- na iznos od 29,13 EUR od 05.01.2014. do isplate,

- na iznos od 29,74 EUR od 05.02.2014. do isplate,

- na iznos od 30,82 EUR od 05.03.2014. do isplate,

- na iznos od 29,83 EUR od 05.04.2014. do isplate,

- na iznos od 29,33 EUR od 06.05.2014. do isplate,

- na iznos od 28,56 EUR od 05.06.2014. do isplate,

- na iznos od 29,39 EUR od 05.07.2014. do isplate,

- na iznos od 30,08 EUR od 05.08.2014. do isplate,

- na iznos od 30,55 EUR od 05.09.2014. do isplate,

- na iznos od 30,90 EUR od 05.10.2014. do isplate,

- na iznos od 31,57 EUR od 05.11.2014. do isplate,

- na iznos od 32,06 EUR od 05.12.2014. do isplate,

- na iznos od 31,90 EUR od 06.01.2015. do isplate,

- na iznos od 32,30 EUR od 05.02.2015. do isplate,

- na iznos od 32,19 EUR od 05.03.2015. do isplate,

tekućim od 13. listopada 2010. do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., zakonsku zateznu kamatu koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

IV. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, da tužiteljici UV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi parnični trošak u iznosu od 1.625,00 € (slovima: tisuću šesto dvadeset pet eura), u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnoga postupka.

Obrazloženje

1. Pravni prednik tužiteljice BV je 11. lipnja 2019. podnio tužbu protiv tuženika Addiko Bank d.d., radi isplate. Kako je pravni prednik tužiteljice BV umro, postupak je u odnosu na tužiteljicu UV nastavljen pravomoćnim rješenjem ovoga suda poslovni broj: 6 P-303/2019-17 od 21. travnja 2023.

2. Pravni prednik tužiteljice BV u tužbi navodi kako slijedi: "Dana 23. veljače 2006. godine tužitelj BV i Slavonska banka d.d. Osijek, pravni prednik tuženika, sklopili su Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2006 koji je ovjeren kod Javnog bilježnika Fedora Paunović u [adresa] pod brojem ovjere: OV-1954/2006 dana 23. veljače 2006. godine (u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu), prema kojem je prednik tuženika kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 12.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju na dan korištenja kredita. Gore navedenim Ugovorom ugovoren je rok otplate kredita od 9 godina, te da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje se u kunama obračunanim po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja. Prema Ugovoru o kreditu prvi anuitet dospijevao je od 1. travnja 2006. godine, a svaki sljedeći svakog prvog dana u mjesecu. Tužitelj BV je predmetni kredit u cijelosti otplatio 2015. godine. Tuženik je u Ugovoru o kreditu 23.2.2006. ugradio odredbe kojima je ugovorena godišnja kamata od 4,65 % koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva i to na osnovi jednostrane odluke banke, ali o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo. Stoga su navedeni uglavci o promjenjivim ugovornim kamatama (kamatnim stopama) protivni kogentnim odredbama čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07 i 125/07) koji je bio na snazi za vrijeme izvršavanja ugovora, s time da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača). Nadalje, samo jedna ugovorna strana

- tuženik je bila ovlaštena mijenjati ugovornu kamatu što je prouzročilo neravnotežu o pravima i obvezama ugovornih strana pa je takva odredba ugovora protivna načelu savjesnosti i poštenja i posljedično ništetna. Jednako tako ništetna je i ugovorna odredba kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak i to iz razloga jer tuženik prije zaključenja predmetno ugovora o kreditu nije kao trgovac u cijelosti informirao tužitelja kao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. O ništetnosti ugovornih odredbi već su se pravomoćno izjasnili domaći sudovi i to povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, slijedom čega o pravnoj osnovi ove tužbe već postoji pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 4.7.2013. koja je u dijelu koji se odnosi na promjenjive kamatne potvrđena Presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-7129/13-4, a u dijelu koji se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak potvrđena Presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž- 6632/2017-10 od 14.6.2018. Vrhovni sud RH je u dijelu koji se odnosi na promjenjive kamate odbio reviziju banaka protiv navedene drugostupanjske presude. Polazeći od pravila da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene protiv tuženog trgovca, kao i na pravilo da ništavost nastupa ex lege i sud na nju pazi po službenoj dužnosti (ex offo), tužitelj ovom tužbom postavlja zahtjev tuženiku za vraćanje (restituciju) onog što je primio odnosno više naplati od tužitelja na osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivim kamatama i ugovornoj valuti uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Tužitelj se putem punomoćnika obratio tuženiku sa zahtjevom za povratom preplaćenog iznosa novčanih sredstava, odnosno za postupanjem u skladu sa presudom Visokog trgovačkog suda u RH poslovni broj: Pž-7129/13 od 13.6.2014. kao i sa zahtjevom za dostavom dokumentacije a na navedeni zahtjev tuženik je negativno odgovorio dopisom od 24. svibnja 2019. godine. Tužitelj kao korisnik kredita ne raspolaže odgovarajućom dokumentacijom o promjenjivim kamatama odnosno njihovim stopama (jednostrane odluke banke), kao niti svim drugim dokumentima i podacima (početni otplatni plan, otplatni planovi, sve obavijesti o promjenama kamatnih stopa, tablični prikaz svih uplata po kreditu iz kojeg bi bio vidljiv datum svake pojedine uplate, iznos uplate u CHF i HRK, važeća redovna kamatna stopa na dan svake pojedine uplate, podatak o tome koliki dio od iznosa svakog anuiteta se odnosi na glavnicu a koliko na kamatu, te podatak o tečaju za CHF na dan svake uplate, podatke o privremenoj otplati kredita) bez kojih nije moguće utvridit visinu iznosa koji tuženik mora vratiti, dok tuženik raspolaže svom potrebnom dokumentacijom za izračun visine preplaćenog iznosa po predmetnom Ugovoru o kreditu. Stoga, kako tužitelj ne raspolaže dokumentacijom potrebnom za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva s osnova novčanog potraživanja koje mu mora vratiti tuženik, to isto podnosi tzv. stupnjevitu tužbu iz čl. 186.b ZPP-a te predlaže sudu da prvo donese slijedeće rješenje: Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, da u roku 8 dana dostavi u sudski spis i izravno tužitelju OV, [adresa]. Njemačke 232, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] cjelokupnu dokumentaciju (anekse ugovora, početni otplatni plan, otplatne planove, preglede prometa po kreditu, sve obavijesti o promjenama kamatnih stopa, izračun konverzije, tablični prikaz svih uplata po kreditu, podatke o privremenoj otplati kredita i dr.) i sve potrebne podatke za potpuno određivanje novčane tražbine (glavnice i tijeka kamate) koja je predmet ovoga postupka. Nakon što tuženik udovolji gore navedenom rješenju suda, te nakon što sud provede dokaz knjigovodstveno- financijskim vještačenjem, sukladno članku 186.b stavak 2. ZPP-a, tužitelj predlaže sudu da donese slijedeću presudu: I. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877 isplatiti tužitelju OV, [adresa]. Njemačke 232, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos koji će tužitelj odrediti nakon što tuženik dostavi svu dokumentaciju odnosno sve potrebne podatke za potpuno određivanje novčane tražbine koja je predmet ovog spora i nakon što se provede knjigovodstveno- financijsko vještačenje, i to sa zakonskim zateznim kamatama na svaki više plaćeni iznos obroka (anuiteta) kredita, a koje kamate teku od dospijeća svakog pojedinog preplaćenog iznosa anuiteta pa do isplate, i to po stopi od 15% za period od dospijeća do 31.7.2008. godine, zatim u periodu od 1.8.2008. do 31.7.2015. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a u periodu od 1.8.2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%, sve u roku od 15 dana. II. Nalaže se tuženiku nakaraditi tužitelju trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječene kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%, sve u roku od 15 dana.".

3. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kako njegovoj osnovi tako i visini, ne osporava da je njegov pravni prednik sklopio s tužiteljem ugovor o namjenskom kreditu bez depozita 23. veljače 2006., ali tvrdi da se na pravni odnos između stranaka ne mogu primijeniti odluke donesene u kolektivnom sporu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu i tvrdi da ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nisu ništetne, ističe prigovor zastare na sve iznose koji su predmet zahtjeva tužitelja, tvrdi da odredba o promjenjivosti kamatne stope nije protivna načelu savjesnosti i poštenja i nije uzrokovala znatnu neravnotežu ugovornih strana.

4. Podneskom od 29. lipnja 2020. pravni prednik tužiteljice navodi kako tuženikovi navodi iz odgovora na tužbu nisu osnovani. Ističe kako su ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, što je već i pravomoćno utvrđeno u kolektivnom sporu. Smatra kako tuženikov prigovor zastare nije osnovan.

5. Dana 2. srpnja 2020. održano je pripremno ročište, na koje je pristupila punomoćnica BV Irena Kršul, odvjetnica u [adresa], kao i zamjenički punomoćnik tuženika Sanjin Piljić, odvjetnik u [adresa].

6. Na navedenom pripremnom ročištu tužitelj je po punomoćnici ostao u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva, kao i svih navoda iz podneska od 29. lipnja 2020. te svih dokaznih prijedloga. Prije svega predlaže da se tuženik obveže na dostavu tražene dokumentacije za potrebe provođenja knjigovodstveno-financijskog vještačenja, a kako bi se mogao specificirati tužbeni zahtjev s time da ističe da je prije podnošenja tužbe od tuženika zatražena dostava potrebnih podataka, ali isti nije udovoljio traženu tužitelja. Zamjenik punomoćnika tuženika je ostao u cijelosti kod danog odgovora na tužbu i predloženog dokaza saslušanjem svjedoka djelatnika banke te kod prigovora da ugovor o kreditu ne sadrži odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli koje su istovrsne onima o kojima je sud odlučivao u kolektivnom sporu. Ne protivi se da se provodi dokaz vještačenjem ali predlaže da vještak pri izradi nalaza koristi kamate primjenjive na kunske kredite kao što je to obrazloženo u točki I. odgovora na tužbu. Odluku o vještaku prepušta sudu ali izričito se protivi da se nalaz i mišljenje povjeri društvu DV konzalting d.o.o., budući da su nalazi i mišljenja koje je ta tvrtka izradila drugim istovrsnim predmetima nepotpuni, neprofesionalni te nisu izrađeni u skladu s pravilima struke.

7. Na pripremnom ročištu sud je rješenjem naložio tuženiku da tužitelju BV u roku od 30 dana putem punomoćnice dostavi plan otplate i to početni po zaključenom ugovoru o kreditu, obavijest o promjenama svih kamatnih stopa i odluke banke o promjeni kamatnih stopa, plan otplate nakon svake promjene kamatne stope, pregled uplata po kreditu, tablični prikaz svih uplata po kreditu te eventualno druge postojeće podatke za potpuno određivanje novčane tražbine koja je predmet ovoga postupka. Pripremno ročište je odgođeno.

8. U privitku podneska od 21. srpnja 2020. tuženik je dostavio traženu dokumentaciju.

9. Dana 7. studenoga 2023. održano je pripremno ročište, na kojemu je usvojen dokazni prijedlog tužiteljice za saslušanje tužiteljice na okolnost je li zaposlenik tuženika prilikom sklapanja ugovora o kreditu detaljno upoznao pravnoga prednika tužiteljice BV s ovim kreditnim proizvodom, istom objasnio što zapravo znači promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, odnosno koji je njezin cilj i svrha, kao i ekonomske posljedice eventualne promjene kamatne stope i eventualnog porasta vrijednosti CHF na njegove kreditne obveze odnosno rizike koji mogu proizići iz činjenice ugovaranja kredita u CHF te dokazni prijedlog tužiteljice za provođenje financijsko–knjigovodstvenog vještačenja, na sporne okolnosti. Također, usvojen je i dokazni prijedlog tuženika za saslušanje svjedoka ŽV, s adrese tuženika, odnosno djelatnika banke koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu, na okolnost jesu li BV bili objašnjeni prava i obveze iz ugovora o kreditu pa tako i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valuti obveze te na okolnost načina pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu. Prethodni postupak je zaključen.

10. Dana 20. veljače 2024. u ovoj pravnoj stvari održano je ročište glavne rasprave, na kojemu je saslušana tužiteljica, koja je izjavila kako slijedi: "Prilikom sklapanja ugovora o kreditu bila sam prisutna sa svojim pokojnim suprugom BV. Ugovor je bio već unaprijed pripremljen i formuliran, predočen nam je kao najpovoljniji ugovor, a nitko nam nije objasnio što zapravo znači promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, odnosno koji je njezin cilj i svrha, kao i ekonomske posljedice eventualne promjene kamatne stope i eventualnog porasta vrijednosti CHF na kreditne obveze BV odnosno rizike koji mogu proizići iz činjenice ugovaranja kredita u CHF. Namjena kredita je bila popravak obiteljske kuće koja je bila srušena te ju je trebalo osposobiti za život. Kredit je otplaćen 2015. godine i kredit je redovno otplaćivan. Nije mi poznato zašto moj pokojni suprug nije zatražio promjenu valute kredita iz CHF u neku drugu valutu.".

11. Podneskom od 21. veljače 2024. tuženik je odustao od dokaznoga prijedloga za saslušanjem svjedoka ŽV.

12. Stalni sudski vještak Darijo Dumančić je podneskom od 3. prosinca 2024. u spis dostavio nalaz i mišljenje vještaka, u kojem je naveo kako je tužiteljica UV naspram početno ugovorene kamatne stope radi promjena istih više uplatila tuženiku Addiko banci d.d. Zagreb po ugovoru o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2006 zaključenoga između stranaka 23. veljače 2006., u razdoblju od mjeseca travnja 2006. do dana otplate kredita u cijelosti u mjesecu ožujku 2015. iznos od 463,47 €. Razlika tečaja CHF kojega je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakoga anuiteta naspram tečaja za CHF koji je primjenjivao tuženik na dan isplate kredita i to tečaja 4,686825 iznosi 1.499,81 €. İz navedenoga proizlazi da je tužiteljica uplatila po ugovoru o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2006 zaključenoga između stranaka 23. veljače 2006. od prvotno zaključenoga kredita više za iznos od 1.963,28 €, a u navedenome iznosu oduzeti su iznosi kada su obveze bile niže od početno ugovorenih. Svakomjesečne razlike u kunama i eurima vještak je pobrojao na stranicama 30 - 33 pismenoga nalaza i mišljenja.

13. Podneskom od 24. prosinca 2024. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način da ga je uskladila s nalazom i mišljenjem vještaka.

14. Podneskom od 22. travnja 2025. tuženik se očitovao na način kako čak i da se utvrdi ništetnost odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli, tada se radi o kunskom kreditu s fiksnom kamatnom stopom te da bi trebalo primijeniti kamatnu stopu koja je vrijedila upravo za takve kredite, slijedom čega predlaže dopunu vještačenja na način da se primjeni kamatna stopa koja je u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu vrijedila za kunske kredite. Ističe kako je predmetni ugovor o kreditu sklopljen sa Slavonskom bankom d.d. Osijek, na koju se ne mogu odnositi utvrđenja iz kolektivnoga spora. Ističe prigovor zastare. Smatra kako tuženik nije nesavjestan stjecatelj, odnosno da je postupao u dobroj vjeri prilikom sklapanja ugovora pa da se stoga zatezne kamate imaju vratiti od podnošenja tužbe, a ne od dana stjecanja.

15. Dana 22. svibnja 2025. održano je ročište za glavnu raspravu, na kojem je izveden dokaz saslušanjem knjigovodstveno-financijskoga vještaka Darija Dumančića, koji je izjavio: "U cijelosti ostajem pri svom nalazu i mišljenju kojega sam dostavio ovome sudu 3. prosinca 2024. Nalazu i mišljenju nemam ništa drugoga za dodati. Sud mi je putem e-komunikacije dostavio podnesak punomoćnika tuženika od 22. travnja 2025. U navedenom podnesku iznijete su primjedbe na metodologiju vještačenja korištene prilikom izračuna koji je izvršen na način kako su stranke ugovorile fiksnu kamatnu stopu i kunski kredit. Nalaz i mišljenje obavio sam sukladno zadatku suda te navedena primjedba pravne prirode a što je vidljivo i iz samog podneska tuženika. To je sve što imam za izjaviti.“. Punomoćnici stranaka nisu imali pitanja za vještaka.

16. Na glavnoj raspravi su se izveli dokazi čitanjem svih isprava priloženih u sudski spis, nakon čega je glavna rasprava zaključena.

17. U postupku su izvedeni dokazi uvidom u ugovor o namjenskom kreditu bez depozita sklopljen između pravnoga prednika tuženika društva Slavonska banka d.d. Osijek, Podružnica Vukovar s jedne strane i pravnoga prednika tužiteljice BV kao korisnika kredita s druge strane 23. veljače 2006., odgovor na zahtjev od 23. svibnja 2019., podnesak tužitelja Savez "Potrošač" od 1. prosinca 2012., Tablicu G1: Kamatne stope banaka na kunske kredite bez valutne klauzule, otplatni plan, specifikaciju uplata, pregled prometa za klijenta, obavijesti o promjenama kamatnih stopa po kreditu, smrtni list BV, rješenje o nasljeđivanju iza pokojnoga BV, iskaz tužiteljice s ročišta glavne rasprave od 20. veljače 2024., nalaz i mišljenje vještaka Darija Dumančića zaprimljenoga 3. prosinca 2024., kao i saslušanje vještaka Darija Dumančića na ročištu glavne rasprave održanoga 22. svibnja 2025.

18. Na temelju brižljive i savjesne ocjene svakoga dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnoga postupka (članak 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. i 25/13., dalje: ZPP)), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan, kako je to presuđeno u točki I. i III. izreke presude, a neosnovan kako je to presuđeno u točki II. izreke presude.

19. Između parničnih stranaka nije sporno da su pravni prednik tužiteljice BV i pravni prednik tuženika društvo Slavonska banka d.d. 23. veljače 2006. sklopili ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2006 (stambeni kredit za adaptaciju) za iznos od 12.500,00 CHF uz rok vraćanja od 9 godina s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom.

20. Naprotiv, između stranaka je sporno je li u ugovoru o kreditu ugovorena nepoštena odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i s tim u vezi je li se na ovaj spor primjenjuju pravna utvrđenja iz presude Trgovačkoga suda u Zagrebu po kolektivnoj tužbi Hrvatskoga saveza udruga za zaštitu potrošača "Potrošač" kao tužitelja protiv više banaka između ostalih i Addiko Bank d.d. kao tuženika poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., presude Vrhovnoga suda Republike Hrvatske Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015., kao i presude i rješenja Vrhovnoga suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., ima li nedostataka u nalazu i mišljenju vještaka s obzirom na navode tuženika da je vještak trebao primijeniti kamatnu stopu koja je vrijedila za kunske kredite s fiksnom kamatom, zatim odgovara li tuženik za obveze društva Slavonska banka d.d. te je li osnovan prigovor zastare potraživanja koji je istaknuo tuženik te tijek zatezne kamate s obzirom na (ne)poštenje tuženika prilikom sklapanja ugovora o kreditu.

21. Sukladno odredbi čl. 367. st. 1. toč. 4. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine, broj: 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03. i 107/07.) razlog za prestanak društva je pripajanje društva drugome društvu i spajanje s drugim društvom.

22. Prema odredbi čl. 512. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima jedno ili više dioničkih društava mogu se pripojiti drugome dioničkome društvu bez da se provede postupak likvidacije prijenosom cijele imovine jednoga ili više društava (pripojenih društava) drugome društvu (društvu preuzimatelju) u zamjenu za dionice toga društva.

23. Uvidom u povijesni izvadak iz sudskoga registra za tuženika, koji podatak je javno dostupan na internetskim stranicama Sudskoga registra, sud je utvrdio kako je tuženiku (odnosno njegovom pravnom predniku Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. iz Zagreba) pripojeno dioničko društvo Slavonska banka d.d. Osijek, na temelju Odluke glavne skupštine društva Slavonska banka d.d. od 19. lipnja 2008. te glavne skupštine društva Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. od 19. lipnja 2008., kojom se daje odobrenje na ugovor o pripajanju od 18. lipnja 2008.

24. Slijedom navedenoga, sud je utvrdio kako je trgovačko društvo Slavonska banka d.d. doista pravni prednik tuženika, odnosno tuženik je sveopći pravni sljednik pripojenoga društva Slavonska banka d.d., koje je kao kreditor sklopilo predmetni ugovor o kreditu.

25. Do sveopćega pravnog sljedništva kod fizičkih osoba dolazi povodom nasljeđivanja, a kod pravnih osoba u slučajevima pripajanja ili spajanja trgovačkih društava i drugih oblika spajanja pravnih osoba. Tim se pravnim institutom održava kontinuitet građanskopravnih odnosa bez obzira na prestanak i promjene fizičkih i pravnih osoba koje u njima sudjeluju, ako se ne radi o strogo osobnim pravnim odnosima.

26. Kako se u konkretnom slučaju ne radi o strogo osobnim pravnim odnosima, a kako je u predmetnom kolektivnom sporu pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača bila tužena i Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (kasnije Addiko Bank d.d.), koja je u to vrijeme već preuzela društvo Slavonska banka d.d. i primala ispunjenja obveznopravnih odnosa u kojima se kao kreditor pojavljivala Slavonska banka d.d., sud smatra kako nije osnovan prigovor tuženika da isti ne može u konkretnom slučaju odgovarati za slučaj ništetnosti ugovornih obveza preuzetoga trgovačkog društva Slavonska banka d.d.

27. Pri tome, egzistira i odluka Ustavnoga suda Republike Hrvatske broj: U- III/2751/2019 od 20. listopada 2021., prema kojoj ugovori o kreditu sklopljeni u relevantnom razdoblju obuhvaćenom izrekom pravomoćne presude Trgovačkoga suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013., sklopljeni s pravnim prednikom tuženih banaka, ulaze u doseg primjene pravomoćnih presuda donesenih u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača.

28. Nadalje, Visoki trgovački sud RH u presudi poslovni broj: Pž – 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkoga suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u parnici tužitelja Udruge Potrošač protiv tuženika i drugih banaka, radi zaštite kolektivnih interesa utvrđuje se u točki 2. da su kamatne stope tuženici mijenjali bez ugovorenih parametara, jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle, o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Istovremeno, u točki 1. izreke preinačuje navedenu prvostupanjsku presudu Trgovačkoga suda u Zagrebu i odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su banke, među njima i tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedili kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

29. Međutim, Vrhovni sud u svojoj odluci poslovni broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015. odbija revizije tuženika od 1-7 među kojima i tužene Addiko Bank d.d., a koje su izjavljene protiv presude Visokoga trgovačkog suda RH broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., kojom su potvrđene navedene odluke glede promjenjive kamatne stope, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.

30. Ustavni sud Republike Hrvatske je u odlukama poslovni broj: U-III-

2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III- 2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. djelomično usvojio ustavnu tužbu te je ukinuo odluku Vrhovnoga suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13– 4 od 13. lipnja 2014., a kojom je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici "povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo".

31. U ponovljenom odlučivanju o reviziji tužitelja Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj: Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014 u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su 1-7 tužene povrijedile kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koju je vezana glavnica CHF.

32. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u ponovljenom odlučivanju o žalbi tuženika donio novu presudu poslovni broj: Pž-6632/2017-10 14. lipnja 2018. kojom se odbija žalba tuženih banaka i potvrđuje presuda Trgovačkoga suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu.

33. Prema tome, pravomoćnom presudom je utvrđeno da su svih 8 banaka koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezano za CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkoga suda u Zagrebu. Ovo je značajno zbog toga što sada potrošači u individualnim restitucijskim parnicama, a takva je i ova parnica, imaju mogućnost potraživati preplaćeno s dvije osnove. Promjenom kamatne stope koja je s vremenom povišena došlo je do povećanja mjesečnih anuiteta koje su potrošači bili dužni plaćati u odnosu na anuitete koji su bili ugovoreni prilikom sklapanja ugovora o kreditu. Druga osnova odnosi se na valutnu klauzulu kod koje je zbog promjene tečaja švicarskog franka i to porasta njegove vrijednosti došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je plaćanje bilo vezano za valutu CHF, čija je vrijednost u kritičnom razdoblju značajno porasla, a time i protuvrijednost anuiteta u kunama.

34. Konačno, Vrhovni sud Republike Hrvatske je povodom revizija koje su podnijele tužene banke donio odluku poslovni broj: Rev-2221/2018-11 3. rujna 2019., kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.

35. U obrazloženju presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske navodi se kako se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke odnosno kad sud utvrdi postojanje određene povrede propisa o zaštiti potrošača, u postupku individualne pravne zaštite, naknade štete, izmjene ugovora i slično mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa. Na navedeni način proširene su subjektivne granice pravomoćnosti jer osuđujuća presuda iz postupka zaštite kolektivnih interesa u postupcima individualne zaštite koju pokrenu potrošači obvezuje ostale sudove. Navedeno stajalište je u skladu s odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12. i 56/13.), koji propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja je uzrokovana postupanjem tuženika (koje obuhvaća i povrede učinjene kod potrošačkog kreditiranja).

36. Odredbom čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03.) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (stavak 1.). Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (stavak 2.). Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (stavak 4.). Prema odredbi čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, dok prema odredbi čl. 87. toga Zakona nepoštena ugovorna odredba je ništava (stavak 1.). Ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe (stavak 2.).

37. Polazeći od navedenih utvrđenja ovaj sud zaključuje da odredbe predmetnoga ugovora o kreditu, kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, koja se može povećavati ili smanjivati aktom tuženika, ne sadrži kriterije koje će tuženik pri donošenju takvoga akta primijeniti te je stoga nerazumljiva, nepoštena i kao takva ništetna sukladno odredbi čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača.

38. Analizom predmetnoga ugovora o kreditu ovaj sud zaključuje da je isti unaprijed formuliran od strane tuženika i da tužitelj nije imao utjecaja na njegov sadržaj i ako tuženik tvrdi suprotno na njemu je da to dokaže shodno odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača. Pri tome, sud je imao u vidu ranije izneseno pravno shvaćanje glede izvođenja dokaza u presudi VSRH poslovnoga broja: Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019. u istovjetnoj pravnoj stvari.

39. Shodno navedenom, a u skladu s odredbom čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO/05) valjalo je prihvatiti zahtjev da je tuženik dužan vratiti tužiteljici iznos koji je primio po promjenjivim kamatnim stopama.

40. Ocjenjujući ugovornu odredbu predmetnoga ugovora o kreditu s obzirom na sve naprijed navedeno ovaj sud utvrđuje da je takva odredba za pravnoga prednika tužiteljice kao prosječnog klijenta banke nerazumljiva jer mu nije na valjan način objašnjena posljedica i doseg takve ugovorne odredbe kao potrošaču, dok je tužena banka kao trgovac bila svjesna rizika po pravnoga prednika tužiteljice kao potrošača zbog ugovaranja ovoga kredita uz primjenu promjenjive kamatne stope.

41. Na temelju ugovora o kreditu i druge dokumentacije koje su stranke dostavile u spis sud je utvrdio da je ugovorna odredba kojim se glavnica veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljiva, nepoštena pa prema tome ništetna jer je banka prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustila informirati korisnika kredita kao potrošača o važnim činjenicama: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnoga nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a), o tome da je rast tečaja švicarskoga franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan te o povećanom riziku koji donosi ugovaranje valutne klauzule.

42. Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni potrošač ne zna za rizik tečaja švicarskoga franka, nego misli da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik te je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata je bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima.

43. Stoga je i sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak i prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje te istovremeno za kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima u reklamama nudi najnižu ugovornu kamatu, čime stvara opću klimu da je za potrošače ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima povoljan i k tome još pojedinačno prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora uvjerava potrošače da je švicarski franak sigurna valuta, a često im daje i pojedinačnu procjenu da su kreditno sposobni samo za sklapanje ugovora koji sadrži odredbe kojima se glavnica veže za tečaj švicarskoga franka.

44. Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Naime, neizvjestan je i iznos glavnice kredita kojega potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u švicarskim francima. Dakle, promjenjivi su i neizvjesni bitni elementi ugovora, a ugovori o namjenskim kreditima kao predmetni ugovor su u pravilu dugoročni, s tim da banka, koja je u tim ugovorima vjerovnik, zna da je uz tu valutu vezan poseban rizik zbog činjenice da je švicarski franak valuta utočišta, koji rizik preuzima potrošač, a da to ne zna. Nuđenjem niže ugovorne kamate za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja.

45. Načelo savjesnosti i poštenja u smislu članka 4. ZOO/05 općenito znači da su sudionici obveznih odnosa, dakle osobe koje se već nalaze u određenom pravnom odnosu koji se zasniva na odnosu povjerenja, dužne međusobno postupati obzirno, uvažavati interese obiju strana, prilikom zasnivanja obveznoga odnosa biti otvoreni i iskreni i spremni na potpuno i valjano ostvarenje preuzetih obveza, vodeći računa o smislu i svrsi obveznoga odnosa, što znači da su se u određenim životnim situacijama dužni suzdržati čak i od primjene određene norme ako bi time izbjegli da primjenom te norme bude učinjena nepravda. To načelo znači da svatko treba postupati prema drugima onako kako očekuje da će u pravnom prometu prema njemu postupati drugi.

46. Ocjenjujući ugovornu odredbu predmetnoga ugovora o kreditu s obzirom na sve naprijed navedeno ovaj sud utvrđuje da je takva odredba za pravnoga prednika tužiteljice kao prosječnog klijenta banke nerazumljiva jer mu nije na valjan način objašnjena posljedica i doseg takve ugovorne odredbe kao potrošaču, dok je tužena banka kao trgovac bila svjesna rizika po pravnoga prednika tužiteljice kao potrošača zbog ugovaranja ovoga kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF.

47. Navedeno utvrđenje suda glede nepoštenosti i posljedično tome ništetnosti predmetnih odredbi ugovora o kreditu proizlazi i iz iskaza same tužiteljice na ročištu glavne rasprave od 20. veljače 2024., kada je tužiteljica izjavila kako je prilikom sklapanja ugovora o kreditu bila prisutna sa svojim pokojnim suprugom BV, kako je ugovor bio već unaprijed pripremljen i formuliran, predočen im je kao najpovoljniji ugovor, a nitko im nije objasnio što zapravo znači promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, odnosno koji je njezin cilj i svrha, kao i ekonomske posljedice eventualne promjene kamatne stope i eventualnog porasta vrijednosti CHF na kreditne obveze BV odnosno rizike koji mogu proizići iz činjenice ugovaranja kredita u CHF. Namjena kredita je bila popravak obiteljske kuće koja je bila srušena te ju je trebalo osposobiti za život. Kredit je otplaćen 2015. godine i kredit je redovno otplaćivan.

48. Sukladno navedenim utvrđenjima navedene ugovorne odredbe predmetnoga ugovora o kreditu su ništetne temeljem odredbe čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača.

49. U odnosu na prigovor tuženika da se tužiteljica ne može pozivati na gore navedene presude donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, za navesti je da je predmetni ugovor sklopljen kao namjenski stambeni kredit za adaptaciju, a kako to proizlazi iz članka 2. ugovora o kreditu.

50. Ocjena je suda da tuženik pokušava pravnom predniku tužiteljice osporiti status potrošača iz članka 3. točke 1. Zakona o zaštiti potrošača, prema kojoj je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, koji navodi tuženika su neosnovani.

51. Naime, pravni prednik tužiteljice BV je kao fizička osoba, sklopio s tuženikom kao pravnom osobom – bankom ugovor o kreditu kojim je tuženik odobrio kredit pravnom predniku tužiteljice u obliku zajma za stambenu adaptaciju, zbog čega pravni prednik tužiteljice svakako ima status potrošača u smislu članka 3. točke 1. Zakona o zaštiti potrošača.

52. Navedeno utvrđenje proizlazi i iz iskaza same tužiteljice na ročištu glavne rasprave od 20. veljače 2024., kada je tužiteljica izjavila kako je namjena kredita bila popravak obiteljske kuće koja je bila srušena te ju je trebalo osposobiti za život.

53. U konkretnom slučaju ovaj sud nije našao okolnosti koje bi izlazile na bilo koji način izvan općih činjeničnih okvira unutar kojih su sudovi u Republici Hrvatskoj već zauzimali svoja pravna stajališta izražena u odlukama Vrhovnoga suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015. i Ustavnoga suda Republike Hrvatske broj: U-III-2605/15 od 13. prosinca 2016. u pogledu promjenjive kamatne stope te odluke Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđene odlukom Vrhovnoga suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. u pogledu nepoštene primjene valutne klauzule, iz kojega razloga je ta stajališta primijenio u ovom sporu.

54. U odnosu na istaknuti prigovor zastare valja navesti da pokretanjem parničnoga postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a navedena presuda Trgovačkoga suda u Zagrebu poslovni broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. u pogledu promjenjive kamatne stope u odnosu na tuženika postala je pravomoćna donošenjem presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. Prema ustaljenoj sudskoj praksi Vrhovnoga suda Republike Hrvatske rok za restituciju kod ništetnog ugovora teče od svake pojedine isplate, a takvo pravno shvaćanje Vrhovnoga suda Republike Hrvatske je izrazio u presudi i rješenju broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. kojom je odbio reviziju Zagrebačke banke d.d. Zagreb koja je izjavljena protiv presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku Gž-820/17-3 od 29. lipnja 2017., a predmet koje je bilo utvrđenje ništetnosti i isplate dakle u istovjetnoj pravnoj stvari.

55. Na predmetno potraživanje primjenjuje se zastarni rok od 5 godina pa kako je zastara prekinuta podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava 4. travnja 2012. proizlazi da je podnošenjem iste prekinuto zastarijevanje, te su potraživanja tužiteljice zastarjela ona koja su dospjela do 4. travnja 2007., slijedom čega je valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice za sva ona potraživanja koja su dospjela prije toga datuma, odnosno od 22. travnja 2006. do 21. ožujka 2007., kako je to tužiteljica zatražila uređenim tužbenim zahtjevom od 24. prosinca 2024. Glede potraživanja dospjelih nakon 4. travnja 2007., odnosno za sva potraživanja koja su dospjela od 20. travnja 2007., kako je to navedeno u tužbenome zahtjevu od 24. prosinca 2024., prigovor zastare je glede promjenjive kamatne stope neosnovan. Za navesti je i da je zastarijevanje ponovno otpočelo nakon što je navedena presuda Trgovačkoga suda postala pravomoćna donošenjem presude VTS RH Pž-6632/2017. od 13. lipnja 2014., a kako je pravni prednik tužiteljice predmetnu tužbu podnio 11. lipnja 2019., razvidno je da nije protekao petogodišnji rok do podnošenja tužbe tako da je prigovor zastare glede promjenjive kamatne stope u cijelosti neosnovan.

56. Glede zastare vezano za isplatu razlike iznosa koja se odnosi na valutnu klauzulu u CHF, na predmetno potraživanje primjenjuje se zastarni rok od 5 godina pa kako je zastara također prekinuta podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava 4. travnja 2012. proizlazi da je podnošenjem iste prekinuto zastarijevanje te su potraživanja tužiteljice zastarjela ona koja su dospjela do 4. travnja 2007., a kako tužiteljica tužbom u ovom predmetu potražuje isplatu od 13. listopada 2010., očigledno je da je prigovor zastare glede valutne klauzule neosnovan. Za navesti je i da je zastarijevanje ponovno otpočelo nakon što je navedena presuda Trgovačkoga suda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. donošenjem presude VTS RH Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u odnosu na valutnu klauzulu, a kako je pravni prednik tužiteljice predmetnu tužbu podnio 11. lipnja 2019., razvidno je da nije protekao petogodišnji rok do podnošenja tužbe tako da se prigovor zastare glede valutne klauzule u CHF u cijelosti odbija kao neosnovan.

57. Odlučujući o prigovoru zastare, ovaj sud je imao u vidu i objedinjeno pravno shvaćanje objavljeno 1. ožujka 2022. na internetskim stranicama Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF.

58. Visinu novčanog potraživanja tužiteljice sud je utvrdio provođenjem knjigovodstveno - financijskog vještačenja.

59. Čitanjem nalaza i mišljenja vještaka knjigovodstveno - financijske struke Darija Dumančića od 3. prosinca 2024., na koji tužiteljica nije imala primjedbi, dok tuženik nije imao primjedbi na matematički izračun vještaka, tako da sud taj nalaz i mišljenje u cijelosti prihvaća kao objektivan i stručan, utvrđeno je kako je tužiteljica UV naspram početno ugovorene kamatne stope radi promjena istih više uplatila tuženiku Addiko banci d.d. Zagreb po ugovoru o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2006 zaključenoga između stranaka 23. veljače 2006., u razdoblju od mjeseca travnja 2006. do dana otplate kredita u cijelosti u mjesecu ožujku 2015. iznos od 463,47 €. Razlika tečaja CHF kojega je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakoga anuiteta naspram tečaja za CHF koji je primjenjivao tuženik na dan isplate kredita i to tečaja 4,686825 iznosi 1.499,81 €. İz navedenoga proizlazi da je tužiteljica uplatila po ugovoru o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2006 zaključenoga između stranaka 23. veljače 2006. od prvotno zaključenoga kredita više za iznos od 1.963,28 €, a u navedenome iznosu oduzeti su iznosi kada su obveze bile niže od početno ugovorenih. Svakomjesečne razlike u kunama i eurima vještak je pobrojao na stranicama 30 - 33 pismenoga nalaza i mišljenja.

60. Primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje vještaka odnose se na tvrdnju da čak i da se utvrdi ništetnost odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, tada se radi o kunskom kreditu s fiksnom kamatnom stopom, dok su u ovome slučaju stranke ugovorile promjenjivu kamatu u visini koju tuženik određuje u zavisnosti od tekućih tržišnih prilika, cijene novca i kapitala na domaćim i inozemnim tržištima, sukladno svojim objavljenim Općim uvjetima.

61. Takvi navodi tuženika, iz kojih proizlazi kako je vještak trebao primijeniti kamatnu stopu koja je u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu vrijedila za kunske kredite s fiksnom kamatnom stopom nisu osnovani, jer se u konkretnome slučaju ne može raditi o kunskom kreditu s fiksnom kamatnom stopom, iz razloga što takav kredit između stranaka nije ugovoren.

62. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO/05 u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvoga ugovora, zbog čega je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev da je tuženik dužan vratiti tužiteljici iznose koje je primio uz primjenu promjenjive kamatne stope u utvrđenom iznosu od 454,23 € te uz primjenu valutne klauzule u utvrđenom iznosu od 1.499,81 €, a prema razlici više uplaćenih mjesečnih anuiteta.

63. O tužbenom zahtjevu sud je također odlučio primjenom odredbi čl. 1111. st. 1. i čl. 1115. ZOO/05, zatim čl. 502.c ZPP-a i čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača.

64. O zateznoj kamati odlučeno je temeljem odredbe čl. 29. st. 1. ZOO/05 tako da je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici zateznu kamatu počevši od dana plaćanja svakoga pojedinog anuiteta kredita, jer je sud utvrdio kako tuženik nije bio pošteni stjecatelj u smislu članka 1115. ZOO/05, sve kako je to ranije izloženo. Naime, dužnik koji zakasni s ispunjenjem svoje novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate te dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje u smislu čl. 183. st. 1. ZOO/05.

65. O stopi zatezne kamate do 31. prosinca 2007. sud je odlučio primjenom Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine, broj: 153/04.), prema čijem čl. 1. st. 1. dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, uz glavnicu plaća i zateznu kamatu na iznos duga po stopi od 15% godišnje.

66. O stopi zatezne kamate od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. odlučeno je temeljem odredbe čl. 29. st. 2. ZOO/05, tako da je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici zateznu kamatu po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

67. O stopi zatezne kamate od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. odlučeno je na temelju čl. 3. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 78/15.), kojom je izmijenjena odredba čl. 29. st. 2. ZOO/05 tako da ista glasi da se stopa zateznih kamata (u ostalim odnosima) određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

68. O stopi zatezne kamate od 1. siječnja 2023. pa do 30. prosinca 2023. odlučeno je na temelju čl. 2. st. 1. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 114/22.) i na temelju čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 156/22.), kojima je izmijenjena odredba čl. 29. st. 2. ZOO/05 tako da ista glasi da se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

69. O stopi zatezne kamate od 30. prosinca 2023. pa do isplate odlučeno je na temelju čl. 1. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 155/23.), kojim je izmijenjena odredba čl. 29. st. 2. ZOO/05 tako da ista glasi da se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

70. O parničnim troškovima odlučeno je imajući u vidu članak 151., 154., 155. i 164. ZPP-a, polazeći od vrijednosti predmeta spora u visini od 1.963,28 €, kao i na temelju važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23., dalje: OTRH).

71. Prvenstveno, sud je utvrdio kako je tužiteljica uspjela glede osnove tužbenoga zahtjeva 100 % (uspjela je i glede utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu vezano za promjenjivu kamatnu stopu i glede utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu vezano za valutnu klauzulu u CHF), dok je glede ukupne visine tužbenoga zahtjeva od 1.963,28 € uspjela s iznosom od 1.954,04 €, odnosno nije uspjela s neznatnim iznosom od 9,24 €, što je razlog je da se tužiteljici dosude svi troškovi.

72. Tužiteljici, koja je zastupana po punomoćnici odvjetnici sukladno OTRH i navedenoj vrijednosti predmeta spora, priznat je, imajući u vidu konačno postavljeni zahtjev za naknadu troška na glavnoj raspravi održanoj 22. svibnja 2025., trošak sastava tužbe u smislu Tbr. 7.1. OTRH u iznosu od 200,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak obrazloženoga podneska od 29. lipnja 2020. u smislu Tbr. 8.1. OTRH u iznosu od 200,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak pristupa na ročište održano 7. studenoga 2023. u smislu Tbr. 9.1. OTRH u iznosu od 200,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak pristupa na ročište održano 20. veljače 2024. u smislu Tbr. 9.1. OTRH u iznosu od 200,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak obrazloženoga podneska od 24. prosinca 2024. u smislu Tbr. 8.1. OTRH u iznosu od 200,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak pristupa na ročište održano 22. svibnja 2025. u smislu Tbr. 9.1. OTRH u iznosu od 200,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH) te trošak pristupa na ročište za objavu presude u smislu Tbr. 9.3. OTRH u iznosu od 100,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), što ukupno čini iznos od 1.625,00 € pa je stoga odlučeno kao pod točkom IV. izreke presude.

73. Kako, slijedom iznesenoga, tuženik nije uspio u sporu, odnosno uspio je u zanemarivome iznosu od 9,24 € naspram potraživanoga iznosa od1.963,28 €, valjalo je odbiti kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnoga postupka i odlučiti kao u izreci presude pod točkom V.

74. Iz iznijetih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Vukovaru 1. srpnja 2025.

Sudac

Đuro Druško

Uputa o pravnome lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnome županijskom sudu. Žalba se izjavljuje pismeno u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovoga suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (čl. 335. st. 9. ZPP-a). U slučaju iz stavka 9. ovoga članka sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova. Presuda mora biti istaknuta na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP-a).

DNA:

1. Tužiteljici, putem punomoćnice

2. Tuženiku, putem punomoćnika

3. Kalendar 30 dana