REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2726/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Đura Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Boris Jug, odvjetnik u Zagrebu, Božidara Adžije 22, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnik Toni Smrček, odvjetnik u Zagrebu, Savska cesta 32, radi isplate preplaćenog iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli ugovora o kreditu u CHF, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 5224/2024-2 od 26. studenog 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-358/2020-44 od 27. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije, u odnosu na postavljena pravna pitanja, se odbija.
II. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije, u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava, se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 5224/2024-2 od 26. studenog 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-358/2020-44 od 27. svibnja 2024. podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Tuženik je postavio tri pravna pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to: "1. Podrazumijeva li ništetnost ugovornih odredaba zbog utvrđenja njihove nepoštenosti u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača sama po sebi ujedno i nepoštenost stjecatelja u smislu odredaba čl. 1115. ZOO-a u odnosu na ugovornu stranu koja je sastavila ugovor čije su pojedine odredbe utvrđene kao nepoštene ili se nepoštenost u smislu odredaba čl. 1115. ZOO-a ne podrazumijeva i mora se utvrđivati u svakom pojedinom slučaju?
2. Koji zastarni rok valja primijeniti na restitucijske zahtjeve koji se temelje na primjeni pravila o stjecanju bez osnove iz Zakona o obveznim odnosima, u slučaju da sud utvrdi ništetnost pojedine odredbe ugovora o kreditu?
3. Treba li odredbu članka 81. stavka 1. ZZP/03 tumačiti na način da je ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo automatski nepoštena ako ista nije jasna, lako razumljiva i uočljiva ili je u tom slučaju sud dužan, primjenom kriterija koji su utvrđeni praksom Suda Europske unije, utvrđivati da li takva odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja?".
2. Tuženik smatra da su mu povrijeđena i temeljna ljudska prava i to na pravo na pravično suđenje, jer je došlo do povrede prava na obrazloženu odluku, pobijana odluka je arbitrarna te jer je povrijeđeno načelo jednakosti oružja.
3. Tužitelj u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije ističe da su tuženikovi navodi u prijedlogu za dopuštenje revizije nejasni i paušalni. Ističe da dokazni prijedlog za saslušanjem javnog bilježnika nije podoban za utvrđivanje odlučnih činjenica, a u čemu se već i izjasnio Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj U-III-3446/21 od 30. lipnja 2021. Predlaže tuženikov prijedlog odbaciti.
4. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
5. Predmet spora je isplata preplaćenog iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli ugovora o kreditu u CHF.
6. Na temelju odredbi čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 1. ZPP, ovaj revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od ranije ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda poslovni broj Rev-308/22, Rev-2221/18, Rev-2245/17 i Rev- 3142/18, a nije riječ o pitanjima u pogledu kojih bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu (tako i ovaj sud u Revd-3071/23, Revd-581/24, Revd-1772/24 itd.).
7. S obzirom da u prijedlogu nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
8. Tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP i to pravo na pravično suđenje, jer su u pobijanoj presudi dani razlozi o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, pa pobijana presuda nije arbitrarna i dovoljno je obrazložena. Tuženik uopće ne navodi koje su to tuženikove predložene personalne dokaze nižestupanjski sudovi zanemarili odnosno koje su to tuženikove dokazne prijedloge bez valjanog obrazloženja nižestupanjski sudovi odbili, pa već zbog toga nije učinjeno vjerojatnim da bi došlo do povrede prava na jednakost oružja.
9. S obzirom da tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 1. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
