Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, S. Radića 81

Gž-919/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marte Plančić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. FD, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ID, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] i zastupani po punomoćnici Andrei Mardešić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika DD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ilija Boić, odvjetnik u Zaboku, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku broj P-255/2021-11 od 13. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 1. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se uvažava, te se preinačuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku broj P-255/2021-11 od 13. srpnja 2022. u točki I. izreke na način da u cijelosti odbija tužbeni zahtjev 1. i 2. tužitelja.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku broj P-255/2021-11 od 13. srpnja 2022. u točki II. i IV. izreke na način da se nalaže 1. i 2. tužiteljima da u roku od 15 dana naknade tuženiku trošak postupka u iznosu od 763,14 EUR (slovima: sedamstošezdesettri eura i četrnaest centi).

III. Odbija se zahtjev 1. i 2. tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana 1. i 2. tužiteljima plati iznos od 14.940,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24. ožujka 2021. do isplate, dok je pod točkom II. izreke naloženo tuženiku u istom roku naknaditi 1. i 2. tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 4.900,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. srpnja 2022. pa do isplate. Pod točkom III. i IV. izreke odbijeni su kao neosnovani zahtjev 1. i 2. tužitelja za naknadu (daljnjih) troškova postupka u iznosu od 500,00 kn, te zahtjev tuženika u iznosu od 4.000,00 kn.

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom I. izreke i odluke o troškovima postupka žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, podredno da se presuda ukine i predmet vrati na ponovan postupak.

3. U odgovoru na žalbu 1. i 2. tužitelji su porekli navode žalbe, te predložili da sud drugog stupnja odbije žalbu kao neosnovanu i obveže tuženika na naknadu troška sastava tog odgovora.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev 1. i 2. tužitelja za isplatu kapare u iznosu od 14.940,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. ožujka 2021.

6. Presudu kojom je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja prvostupanjski sud temelji na zaključku da su tužitelji zbog nedostataka, odnosno promijenjenih okolnosti za koje nisu odgovorni imali pravo odustati od sklapanja glavnog ugovora nakon što nije postignut dogovor o smanjenju cijene te tražiti vraćanje kapare, pa s obzirom da je za neispunjenje ugovora odgovorna strana koja je primila kaparu, to je pozivom na odredbu članka 304. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 155/23 - dalje ZOO) odlučio kao u izreci.

7. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ista ne proturječi sama sebi niti razlozima obrazloženja, presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.

7.1. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP, pa žalba tuženika iz tog žalbenog razloga nije osnovana.

8. Međutim, u pravu je tuženik kada smatra da prvostupanjski sud nije pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

9. Naime, sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio:

- su 1. i 2. tužitelji kao kupci, a tuženik kao prodavatelj dana 19. prosinca 2020. sklopili predugovor o kupoprodaji kojim su se ugovorne strane obvezale sklopiti glavni ugovor o kupoprodaji, kojim će prodavatelj prodati, a kupci svaki u ½ dijela kupiti nekretninu označenu kao čkbr. [katastarska čestica], kuća, gospodarska zgrada i dvorište u Lugu Zabočkom 88, ukupne površine 1760 m2, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 92.000,00 EUR,

- da su se tim predugovorom kupci obvezali isplatiti prodavatelju kaparu u iznosu od 2.000,00 EUR u roku od tri dana od dana kada potpišu predugovor, a cjelokupnu ugovorenu kupoprodajnu cijenu u iznosu od 92.000,00 EUR obvezali se isplatiti prodavatelju najkasnije do 1. travnja 2021. kreditom Hrvatske poštanske banke d.d. na tekući račun prodavatelja uz uvjet da do dana isplate ugovorene kupoprodajne cijene predmetna nekretnina bude oslobođena od svih osoba prodavatelja,

- da su stranke ugovorile da u slučaju neizvršenja predugovora za koje neizvršenje su odgovorni kupci, prodavatelj može zadržati primljenu kaparu, a u slučaju da je za neizvršenje odgovoran prodavatelj, da kupci mogu tražiti vraćanje dvostruke kapare te da su ugovorne strane suglasne da kupci u posjed predmetne nekretnine stupaju danom isplate kupoprodajne cijene u cijelosti kada će potpisati primopredajni zapisnik u kojem će utvrditi stanje brojila i same nekretnine,

- da je 1. tužiteljica dana 21. prosinca 2020. platila tuženiku kaparu prema predugovoru o kupoprodaji u iznosu od 14.940,00 kn,

- da tužiteljima Hrvatska poštanska banka d.d. nije odobrila kredit, jer podrum predmetne nekretnine nije bio obuhvaćen uporabnom dozvolom,

- da iz iskaza 1. tužiteljice proizlazi da je tuženik naknadno ishodio uporabnu dozvolu i to dana 19. veljače 2021.,

- da je dana 12. veljače 2021. došlo do požara na predmetnoj kući – dimnjaku,

- da je iz ponude za sanaciju dimnjaka tvrtke Leuštek j.d.o.o. od 17. ožujka 2021. utvrđeno da troškovi sanacije dimnjaka na predmetnoj kući iznose 3.125,00 kn, a odnose se na sanaciju plinskog dimnjaka i utrošenog materijala (stirodur, ljepilo, mrežica, kutnici te PDV), dok su ponudom iste tvrtke od 1. ožujka 2021. za rušenje postojećeg i zidanje novog dimnjaka (kapa i opšav za dimnjak) predviđeni troškovi u iznosu od 7.250,00 kn s PDV,

- da je uvidom u ponudu tvrtke M3D Elektro usluge j.d.o.o. utvrđeno da troškovi sanacije elektroinstalacija u predmetnoj kući iznose ukupno 7.625,00 kn, a uvidom u ponudu tvrtke Instalogradnja d.o.o. utvrđeno da bi troškovi sanacije centralnog grijanja iznosili 1.268,90 kn,

- da je uvidom u e-mail korespondenciju utvrđeno da su tužitelji obavještavali tuženika o nedostacima u predmetnoj kući glede električnih i plinskih instalacija te su dostavljali ponude gore navedenih tvrtki za sanaciju tih nedostataka, kao i obavijestili tuženika o nepostojanju uporabne dozvole za podrum,

- da je uvidom u e-mail upućen od strane tužitelja tuženiku dana 23. ožujka 2021. utvrđeno da tužitelji odustaju od kupnje predmetne kuće, odnosno od sklapanja glavnog ugovora, jer da podrum kuće nema uporabnu dozvolu radi čega tužitelji nisu mogli dobiti kredit, a prilikom sklapanja predugovora nisu bili upoznati s činjenicom da dokumentacija nije potpuna pa da im nisu predočeni točni podaci vezani za uporabnu dozvolu, a da ni kuća nije u onom stanju kako im je prezentirana na dan sklapanja predugovora i da je došlo do promijenjenih okolnosti na kući, odnosno da je na kući izbio požar te da je nakon požara došlo do znatnog oštećenja kuće, te traže od tuženika povrat kapare u iznosu od 14.940,00 kn,

- da je na e-mailove tužitelja tuženik odgovorio navodeći da iznos kapare koji je uplaćen nije odgovarao iznosu po uvjetima navedenim u predugovoru, zatim da ne snosi teret pogreške državnog službenika oko upisa podruma u uporabnu dozvolu i da ne snosi trošak kredita tužitelja, da ne prihvaća umanjenje vrijednosti nekretnine za iznos procjene električara oko troškova popravka struje, jer da se radi o starijoj kući pa je shodno tome spuštena cijena nekretnine, da je normalno da se s vremenom potrošni materijal kao npr. ekspanziona posuda treba zamijeniti i da se na kući trebaju odraditi određeni popravci i održavanje, da nastala oštećenja nisu nastala nakon potpisivanja predugovora, a da je kuća u potpunosti renovirana sa svim instalacijama da bi njezina cijena bila daleko veća, zatim da ne prihvaća da se radi o vlažnom objektu, jer da su promjene na zidovima, koje su uočene i prije potpisivanja predugovora, posljedica nebojanja zidova najmanje 6 godina, a što se tiče oštećenja od potresa na dimnjacima u iznosu od 1.400,00 EUR da prihvaća taj iznos i da je spreman dodatno spustiti vrijednost nekretnine tako da bi vrijednost kuće bila 90.600,00 EUR po uvjetima iz predugovora, te da je spreman potpisati Ugovor 30. ožujka 2021. i da tužitelji mogu ući u posjed objekta s danom 1. travnja 2021., a da mu je neprihvatljiv datum za isplatu 1. svibnja 2021.,

- da iz iskaza 1. tužiteljice, u bitnom, proizlazi da je nedostatak glede uporabne dozvole za predmetnu kuću otklonjen 19. veljače 2021., a taj nedostatak da je riješila agencija, da su je stanari predmetne kuće 18. veljače 2021. obavijestili o požaru, da je prvi puta razgledavala nekretninu 21. studenog 2020., zatim 19. prosinca 2020. prilikom potpisivanja predugovora, **.**.2021. sa UD i nakon toga 23. veljače 2021. još jednom sa svim majstorima, a da su ona i suprug tri puta poslali e-mail za odustanak od kupnje i to 15. veljače 2021., 20. ožujka 2021. i 23. ožujka 2021., da su kontaktirali tvrtku Leuštek nakon čega su prikupili sve ponude na otklanjanje nedostataka koji su uočeni pa su dana 17. ožujka 2021. poslali e-mail CD o smanjenju cijene na iznos od 87.000,00 EUR jer su pritom uzeli u obzir ponude za otklanjanje gore navedenih nedostataka te došli do smanjenja cijene sa 92.000,00 EUR na 87.000,00 EUR i da treba uzeti u obzir ponovni izlazak procjenitelja od strane banke i izradu novog troškovnika, te su tražili od tuženika da se rok za isplatu kupoprodajne cijene promijeni s datuma 1. travnja 2021. na 1. svibnja 2021. kako bi stigli realizirati kredit,

- da iz iskaza 2. tužitelja, u bitnom, slijedi da se on nije suglasio s ponudom tvrtke Leuštek jer je smatrao da je ista preniska s obzirom da bi bilo potrebno izvesti dimnjačarske i građevinske radove, a da se smanjenje cijene od 3.600,00 EUR odnosilo na troškove procjenitelja, na troškove sastavljanja troškovnika i troškove sanacije električne energije tako da bi kupoprodajna cijena iznosila 87.000,00 EUR dok bi prema tvrdnjama tuženika i izvršenoj sanaciji dimnjaka cijena bila smanjena za iznos od 1.400,00 EUR, a što predstavlja razliku od 3.600,00 EUR,

- da iz iskaza tuženika, u bitnom, proizlazi da je nakon odustanka tužitelja predmetna nekretnina prodana trećoj osobi.

10. Na temelju tako utvrđenih činjenica, ocjenjujući iskaze 1. i 2. tužitelja kao uvjerljive, logične i podudarne, prvostupanjski sud zaključuje da je nakon sklapanja predugovora došlo do promijenjenih okolnosti koje nisu postojale u trenutku sklapanja predmetnog predugovora od 19. prosinca 2020. i to: podrum predmetne kuće nije imao uporabnu dozvolu što je utjecalo na to da tužitelji nisu dobili kredit kod Hrvatske poštanske banke već im je zahtjev odbijen, pojavili su se nedostaci glede električnih instalacija i centralnog grijanja, došlo je do požara na dimnjaku kuće i nakon potresa pojavile se pukotine na zidu, a za nastupanje takvih okolnosti nisu odgovorni tužitelji, te da su zbog takvih nedostataka, odnosno zbog promijenjenih okolnosti za koje nisu odgovorni, tužitelji imali pravo odustati od sklapanja glavnog ugovora o kupoprodaji nakon što nije postignut dogovor o smanjenju cijene te tražiti vraćanje kapare u iznosu od 14.940,00 kn koju su nesporno platili tuženiku 21. prosinca 2020., slijedom čega, na temelju odredbe članka 304. stavak 2. ZOO, prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja.

11. Međutim, prema odredbi članka 369. ZOO koja regulira raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti i posljedice takvog raskida, raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti može se zahtijevati samo konstitutivnom tužbom u povodu koje sud može konstitutivnom presudom odlučiti o raskidu tog pravnog odnosa, a tužitelji ovdje nisu ustali tužbom na raskid ugovora, već su jednostranim aktom odustali od ugovora (raskinuli ugovor).

12. U konkretnom slučaju iz činjeničnog supstrata tužbe, a kojim je sud vezan, jasno proizlazi da tužitelji svoju tužbu temelje na odredbi članka 369. ZOO, dakle, na raskidu ugovora zbog promijenjenih okolnosti, pa kraj činjenice da se raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti može zahtijevati samo konstitutivnom tužbom u povodu koje sud može konstitutivnom presudom odlučiti o raskidu pravnog odnosa između stranaka, a što tužitelji u konkretnom slučaju ne traže, to, po ocjeni ovog suda, tužitelji ne mogu kao što traže tužbenim zahtjevom s ove osnove, tražiti vraćanje iznosa danog u ispunjenju ugovora u smislu odredbe članka 368. ZOO.

13. Imajući u vidu činjenične navode u tužbi, nije bilo mjesta odlučivanju o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom odredbe članka 304. stavak 2. ZOO na koju se pozvao sud prvog stupnja. Ovo posebice jer iz činjenica navedenih u tužbi i rezultata provedenog postupka proizlazi da su tužitelji dana 23. ožujka 2021. obavijestili tuženika da odustaju od kupoprodaje zbog promijenjenih okolnosti nastalih uslijed požara i oštećenja kuće u požaru, te činjenice da predana dokumentacija – uporabna dozvola nije bila ispravna, iako je prema iskazu same 1. tužiteljice taj nedostatak otklonjen 19. veljače 2021., dakle, prije isteka roka za sklapanje glavnog ugovora (1. travnja 2021.). Stoga, po ocjeni ovog suda, u takvoj situaciji, kada je tuženik, doduše naknadno, ali za vrijeme važenja predugovora, ispunio preuzetu obvezu iz istog, to tuženiku pripada pravo zadržati navedeni iznos u smislu odredbe članka 304. stavak 1. i članka 307. stavak 2. ZOO.

14. Prema tome, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev 1. i 2. tužitelja prihvatio kao osnovan zbog čega je temeljem odredbe članka 373. točke 3. ZPP valjalo odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

15. Budući da tužitelji nisu uspjeli u ovom sporu, to je u pravilnoj primjeni odredbe članka 154. stavak 1. i članka 166. stavak 2. ZPP, a sukladno odredbi članka 380. točke 3. istog Zakona (jer se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi smatra rješenjem – članak 129. stavak 5. ZPP), trebalo preinačiti i odluku o troškovima postupka te odlučiti kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke, na način da je tuženiku na ime zastupanja po kvalificiranom punomoćniku, prema vrijednosti predmeta spora, sukladno navedenim odredbama kao i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23, dalje: Tarifa) te odredbi članka 2. stavak 1. ZPP, a sve imajući u vidu fiksni tečaj konverzije 1 EUR=7,53450 kn, valjalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od zatraženih 1.000,00 kn, sada 132,72 EUR (Tbr. 8. točka 1.), te zastupanja na ročištima od 30. studenog 2021., 12. siječnja 2022. i 7. lipnja 2022. u iznosu od po 132,72 EUR svako (Tbr. 9. točka 1.), trošak sastava žalbe protiv presude u iznosu od 1.250,00 kn, sada 165,90 EUR (Tbr. 10. točka 1.), tj. ukupno 696,78 EUR što uz plaćenu sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 66,36 EUR čini sveukupan trošak postupka u iznosu od 763,14 EUR koje su mu 1. i 2. tužitelji dužni naknaditi u roku od 15 dana.

16. Konačno, 1. i 2. tužiteljima nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu jer isti nisu uspjeli u ovom sporu (točka III. izreke ove drugostupanjske odluke).

17. U preostalom, a žalbom nepobijanom dijelu (točka III. izreke), prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Šibeniku, 1. srpnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić