Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2855/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga Marijana Vugića predsjednika vijeća, Jasenke Grgić članice vijeća i Renate Đaković Vranković članice vijeća, u izvanparničnom predmetu prisilnog smještaja osobe s duševnim smetnjama AJI, sa prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica po službenoj dužnosti Svjetlana Klobučar, odvjetnica u Zagrebu, odlučujući o žalbi prisilno smještene osobe protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-181/2025-9 od 16. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba prisilno smještene osobe AJI kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj R1- 181/2025-9 od 16. lipnja 2025.
II. Nalaže se računovodstvu da po pravomoćnosti ovog rješenja isplati iz proračunskih sredstava suda odvjetnici Svjetlani Klobučar iznos od 156,25 EUR u roku od 8 dana.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda određen je prisilni smještaj PJI, rođenoj **.**.1985., sa prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u Klinici za psihijatriju [naziv], u trajanju do 30 (trideset) dana, počevši od 12. lipnja 2025.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnijela prisilno smještena osoba putem punomoćnice Svjetlane Klobučar zbog pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede odredaba postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijano rješenje staviti izvan snage. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 125,00 eura uvećano za porez na dodanu vrijednost.
2.1. Punomoćnica prisilno smještene osobe je 27. lipnja 2025. podnijela podnesak- ispravak-dopunu žalbe u kojoj je navela da je očitom greškom u pisanju umjesto žaliteljice AJI navedeno pogrešno ime AJ
3. Žalba je neosnovana.
4. Prvostupanjski sud je proveo postupak u skladu s odredbama čl. 35. i 36. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama („Narodne novine“, broj 76/14 - dalje: ZZODS), pri čemu je sudac postupio prema odredbi čl. 36. st. 1. ZZODS, posjetom prisilno zadržane osobe, saslušanjem predstavnika psihijatrijske ustanove prof.dr.sc. Branke Vidirh, dr.med. spec.psihijatra kao i provođenjem vještačenja po vještaku psihijatru dr. sc. Snježani Soldo, dr.med. spec. pshijatar koja se i usmeno očitovala na raspravi održanoj 16. lipnja 2025.
5. Prvostupanjski sud u bitnom utvrđuje da se prisilno smještena osoba (žaliteljica) liječi pod dijagnozom Bipolarni afektivni poremećaj (F31.1) i Maligni neuroleptički sindrom (G21.0), što predstavlja težu duševnu smetnju, a obzirom da pacijentica pokazuje kliničku sliku manične dekompenzacije psihičkog stanja u sklopu bipolarnog afektivnog poremećaja koje kompromitira njezin odnos prema realitetu, te nije u mogućnosti ustati iz kreveta, priča potpuno nerazumljivo i nepovezano te aktualno svojim ponašanjem ugrožava sebe, svoju sigurnost i zdravlje.
6. Na temelju takvih utvrđenja, imajući u vidu da u trenutnom stanju žaliteljica kao osoba s težim duševnim smetnjama, zbog tih smetnji ozbiljno i izravno ugrožava svoje zdravlje, sigurnost i život, zbog čega joj je neophodno potrebna psihijatrijska pomoć i smještaj u psihijatrijsku ustanovu radi liječenja, prvostupanjski sud je primjenom odredbi čl. 39. u vezi odredbe čl. 27. ZZODS donio pobijano rješenje.
7. Ova utvrđenja i odluka prvostupanjskog suda žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.
8. Prema odredbi čl. 27. ZZODS za prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu potrebno je kumulativno ispunjenje dva uvjeta i to: da se radi o osobi s težim duševnim smetnjama te da ta osoba zbog tih smetnji ozbiljno i izravno ugrožava vlastiti ili tuđi život, zdravlje ili sigurnost.
9. I po mišljenju ovog suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da postavljana dijagnoza Bipolarni afektivni poremećaj (F31.1) i Maligni neuroleptički sindrom (G21.0) predstavlja težu duševnu smetnju koja po svojoj naravi i intenzitetu ograničava i otežava psihičke funkcije prisilno smještene osobe tako da joj je neophodna psihijatrijska pomoć, a koje utvrđenje pravilno prvostupanjski sud temelji na prihvaćenom nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za psihijatriju dr. Snježane Soldo.
9.1. Podlogu za takvo utvrđenje prvostupanjskog suda ovaj sud nalazi također u okolnostima da se radi o osobi koja pokazuje kliničku sliku manične dekompenzacije psihičkog stanja u sklopu bipolarnog afektivno poremećaja koje kompromitira njezin odnos prema realitetu, zbog čega je iznimno bitno redovito i kontinuirano nadziranje uzimanja psihofarmakoterapije bolesnice od strane stručnog tima, u zaštićenim bolničkim uvjetima, pri čemu valja dodati da s prisilnom smještenom osobnom nije bilo moguće ostvariti smislen i konstruktivan kontakt, pa su u tom smislu neosnovani žalbeni navodi u mogućnosti supruga žaliteljice koji može skrbiti o njoj kao i o mogućnosti ambulantnog liječenja.
10. Stoga je suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud na temelju navedenog i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno primijenio materijalno pravo, budući da u okolnostima konkretnog slučaja postojanje izravne opasnosti prisilno smještene osobe za svoj život, zdravlje i sigurnost, opravdava određivanje smještaja u psihijatrijsku ustanovu, zbog čega i po mišljenju ovog suda postoji prijeka potreba za prisilnim smještajem žaliteljice dok se njezino destabilizirano psihičko stanje ne stabilizira i ona postane svjesna svoje bolesti i potrebe za liječenjem.
11. Valja dodati da se sukladno čl. 47. st. 1. ZZODS, prisilno smještena osoba može otpustiti iz psihijatrijske ustanove i prije isteka vremena za koji je određen prisilni smještaj, ako se utvrdi da su prestali razlozi za prisilni smještaj iz čl. 27. tog zakona, dakle kada se procesom liječenja postigne napredak da pacijent prihvati liječenje, lijekove i suradnju s liječnicima te neće biti potrebe za bolničkim liječenjem već će isto biti moguće provoditi ambulantno, a takvu odluku s obrazloženjem o prijevremenom otpustu prisilno smještene osobe donosi voditelj odjela.
12. Slijedom navedenog da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, na temelju odredbe čl. 43. st. 3. ZZODS, odlučeno je kao u točki I. izreke.
13. Punomoćnik prisilno smještene osobe postavljen po službenoj dužnosti, odvjetnica Svjetlana Klobučar je podnijela zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 125,00 EUR uvećano za trošak poreza na dodanu vrijednost.
14. Zahtjev za naknadu troškova nastalih u postupku u povodu žalbe je osnovan.
15. Na temelju Tbr. 18/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23 – dalje: OT) u vezi Tbr. 16/1 treća alineja OT, te Tbr. 54 OT i 46. OT, punomoćnici prisilno smještene osobe pripada zatraženi trošak za sastav žalbe u iznosu od ukupno 156,25 EUR.
15.1. Valja dodati da se sredstva za zastupanje odvjetnika kojeg je sud postavio po službenoj dužnosti, osiguravaju i isplaćuju iz proračuna nadležnog županijskog suda, Sukladno odredbi čl. 15. ZZODS osobe s duševnim smetnjama u sudskim postupcima moraju imati odvjetnika, a pravo na pravnu pomoć u sudskim postupcima je dio prava na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 6. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10), kao i ustavno pravo na podnošenje pravnog lijeka definirano odredbom čl. 18. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14).
16. Stoga je iz navedenih razloga odlučeno kao u točki II. izreke.
U Zagrebu, 1. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Marijan Vugić
