Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-382/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća te Irene Kvaternik i Renate Miličević kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog AĐ, zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, - u daljnjem tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru protiv presude Općinskog suda u Zlataru broj K-3/2022-59 od 05. ožujka 2024., u javnoj sjednici vijeća održanoj 01. srpnja 2025., u prisutnosti zamjenika branitelja CĐ, odvjetnika iz [adresa] i optuženog AĐ

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Zlataru, na temelju odredbe članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14,70/17, 126/19 i 80/22– u daljnjem tekstu: ZKP) oslobodio je optužbe optuženika AĐ zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavak 1. KZ/11 i kaznenog djela sprječavanje dokazivanja iz članka 306. stavak 2. KZ/11.

2. Na temelju članka 149. st. 1. ZKP odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje pred drugog suca pojedinca.

4. Odgovor na žalbu podnio je okrivljeni putem branitelja Veljka Miljevića, odvjetnika iz Zagreba s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu, ujedno tražeći obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća. Na javnu sjednicu drugostupanjskog suda, na temelju zamjeničke punomoći pristupio je zamjenik branitelja odvjetnik CĐ i okrivljenik AĐ, dok uredno obaviješteni ŽDO u Zagrebu nije pristupio. Na sjednici vijeća branitelj i okrivljenik naveli su da u cijelosti ostaju kod odgovora na žalbu, te je z.z. branitelj u bitnome usmeno izložio pisani odgovor na žalbu od 25. travnja 2024. te u spis predao sažetak odgovora na žalbu.

5. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

7. Državni odvjetnik u žalbi navodi da žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP koju obrazlaže na način da je prvostupanjski sud odstupio od primjene odredaba Zakona o kaznenom postupku jer je svjedokinji TĐ dao na uvid spis predmeta i sporni sporazum prije nego li je istu uopće ispitao na okolnost njenih saznanja o bitnim činjenicama čime je duboko kompromitirao daljnji tijek postupka obzirom da oslobađajuću presudu temelji, između ostalog i na njenom iskazu, pa se zbog navedenog propusta iskaz ove svjedokinje ne može ispitati. Smatra da je takvim postupanjem suda počinjena „apsolutno bitna povreda odredaba Zakona o kaznenom postupku pri pisanju presude“ jer sud više nije u mogućnosti adekvatno ispitati i ocijeniti iskaz svjedokinje TĐ. Iz navedenih žalbenih prigovora zapravo proizlazi da državni odvjetnik podnosi žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP tvrdeći da je sud u tijeku rasprave nepravilno primijenio odredbu Zakona o kaznenom postupku o načinu ispitivanja svjedokinje TĐ na raspravi a to je po mišljenju žalitelja utjecalo na presudu.

8. Međutim, suprotno iznesenim žalbenim navodima državnog odvjetnika, nije ostvarena navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer je svjedokinja TĐ na raspravi 11. 01. 2023. prije početka ispitivanja pravilno upozorena u smislu odredbi članka 288. stavak 3. i 4. ZKP/08 nakon čega je izjavila da je upozorenja razumjela, a potom je njeno ispitivanje zakonito provedeno sukladno člancima 420. i 289. stavak 1. i 2. ZKP.

8.1. Naime, uvidom u raspravni zapisnik od 11. 01. 2023. u dijelu gdje započinje njeno iskazivanje proizlazi da je svjedokinja u slobodnom iskazu iznosila činjenice u vezi svog zapošljavanja u društvu ... Bjelovar, koliko je bilo zaposlenika, koje je poslove obavljala u tom društvu, a nakon toga joj je raspravna sutkinja predočila sporazum koji se nalazi na listu 8 spisa ( Sporazum od 6. listopada 2003., dalje u tekstu: Sporazum), te ju pozvala da isti razgleda, što je učinila i potom iskazala da je pročitala Sporazum koji joj je predočen i potvrdila da ga je vidjela u trgovačkom društvu, a u nastavku iskaza je iznosila okolnosti koje su joj poznate o nastanku tog Sporazuma te je odgovarala na pitanja stranaka, a nakon njenog ispitivanja stranke nisu stavljale primjedbe na provedeni dokaz u smislu članka 433. ZKP. Iz navedenog proizlazi da je navedena svjedokinja, protivno žalbenim prigovorima, ispitana sukladno odredbama ZKP koje propisuju radnje ispitivanje svjedoka u kaznenom postupku, a žaliteljevi prigovori da je svjedokinji prije njena ispitivanja sud dao na uvid spis, te da je time kompromitiran daljnji tijek postupka, ne odgovaraju istini. Zbog navedenog, nisu prihvaćeni žalbeni navodi državnog odvjetnika da se iskaz svjedokinje TĐ, zbog nepravilnog ispitivanja, ne može ispitati, jer je prvostupanjski sud u razlozima pobijane presude pod točkama 15.2.1, 15.2.4. i 15.3.1. iznio pravilnu ocjenu njenog iskaza i odnosu na druge provedene dokaze, a koju ocjenu prihvaća i ovaj drugostupanjski sud o čemu će biti izneseni razlozi u nastavku obrazloženja ove presude u odnosu na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8.2. Zbog navedenog, nije ostvarena žalbena osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka koju ističe državni odvjetnik, radi čega njegova žalba nije prihvaćena.

9. Državni odvjetnik u žalbi navodi da se žali i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ukazujući na to da je prvostupanjski sud izveo pogrešne zaključke na temelju izvedenih dokaza, pri čemu je u žalbi iznio svoju ocjenu provedenih dokaza zaključivši da je pogrešna odluka prvostupanjskog suda kojom je optuženi oslobođen optužbe, smatrajući da izvedeni dokazi ukazuju na njegovu krivnju.

9.1. Žalitelj ukazuje da je prvostupanjski sud propustio sve izvedene dokaze staviti u kontekst, cijeniti vrijeme i okolnosti kada je prvi puta uporabljen Sporazum, a potom cijeniti iskaze svjedoka koji su izravno uključeni u poslovanje trgovačkog društva i koji su iskazali da nemaju nikakvih saznanja da bi Sporazum bio ikad sačinjen, da istog nema u arhivima društva što upućuje da nije vjerodostojan. Međutim, žalitelj nije u pravu jer je prvostupanjski sud pravilno ocijenio sve provedene dokaze i donio ispravan zaključak kako nije dokazano da je optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti optužbom.

10. Naime, optuženik se tereti da je 22. veljače 2018. s ciljem da Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo u Zagrebu ( dalje u tekstu DZIV) neistinito prikaže autorsko pravo na ime „...“ i slogan „... – [obrt] pribavio presliku Sporazuma između sebe i trgovačkog društva ... Bjelovar ( sada ... Sesvete) od 6. listopada 2003. , znajući da Sporazum nikada nije sačinjen, pa je prilikom pokretanja upravnog postupka pred DZIV 22. veljače 2018. isti priložio Zahtjevima za proglašenje žigova ništavim i Prigovoru na objavljenu registraciju žiga kao dokaz svojih tvrdnji, te da je time počinio kazneno djelo krivotvorenja isprave iz članka 278. stavak 1. KZ/11 i kazneno djelo sprečavanje dokazivanja iz članka 306. stavak 2. KZ/11.

11. O tome je li navedeni Sporazum postojao, kada je i pod kojim okolnostima i iz kojih razloga sastavljen iskazivali su svjedoci IĐ pravnik u društvu ... Bjelovar koji ga je sastavio prema uputama optuženika, tada direktora društva ... Bjelovar, svjedokinja TĐ koja je potvrdila postojanje Sporazuma i na istom prepoznala potpise optuženika i BĐ te iznosila okolnosti i razloge pojedinih točaka Sporazuma, svjedokinja BĐ koja je iskazala da je Sporazum potpisao njen suprug i ona a da ga je sačinila pravna služba, a isti je sačinjen u cilju registracije žiga, pri čemu je svjedokinja VĐ voditeljica računovodstva i financija u društvu ... Bjelovar u vrijeme nastanka Sporazuma iskazala da Sporazum nije vidjela ali s obzirom na njegov sadržaj isti nije niti trebao biti dostavljen u njen odjel, time da je na predočenom joj Sporazumu prepoznala potpis optuženika AĐ. S obzirom na sadržaj iskaza ovih svjedoka, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su njihovi iskazi u bitnome suglasni obrani optuženika koji je iskazao da je navedeni Sporazum zaista sastavljen i potpisan između njega i društva ... Bjelovar, da je za novi izgled žiga pokrenuo postupak zaštite kod DZIV, da je sporni Sporazum sačinila pravna služba, te da je društvo i ranije sklapalo pravne poslove bez naknade sa njim i suprugom jer su svu zaradu ionako uložili u firmu, a da je nakon puno godina u materijalima marketinga pronašao izgled žiga i Sporazum, te da nije ništa krivotvorio niti spriječio da se dokaže već je svojoj odvjetnici dao dokument pronađen u „hrpi“ dokumentacije koja mu je vraćena godinama nakon pokretanja stečajnog postupka. Na okolnost čuvanja dokumentacije iskazivali su svjedoci PĐ koji je naveo da je optuženiku rečeno početkom 2010. da više ne smije dolaziti u firmu, a stečajni upravitelj je od njih pravnika tražio dokumentaciju koju su predali za potrebe stečajnog postupka a koja im je vraćena samo djelomično, svjedokinja BĐ da im je dokumentacija vraćena iz Rijeke te dio iz Zagreba kamionom na paletama do njihove garaže u [adresa], te svjedok DĐ da je stečajna upraviteljica nakon otvaranja stečajnog postupka preuzela svu dokumentaciju, da su osobne stvari optuženika završile vani ispred zgrade i nisu mu vraćene, te ne zna gdje je optuženik tada bio ali zna da nije imao pristup zgradi i nisu smjeli s njim kontaktirati jer je to zabranila uprava.

12. Stoga je pravilno prvostupanjski sud prihvatio iskaze navedenih svjedoka, obranu optuženika o postojanju navedenog Sporazuma i okolnost da je na Sporazumu pečat iz vremena kada je nastao iako su se pečati kroz vrijeme mijenjali, dok je iskaze svjedokinje UĐ i ŠĐ koji su tvrdili da su za Sporazum saznali od DZIV nakon čega su za isti pitali u raznim sektorima ali nije pronađen u arhivu društva, ocijenio nevjerodostojnim jer oni kao ni svjedok PĐ koji je zaposlen kao pravnik u društvu [trgovačko društvo] Bjelovar tek od prosinca 2005. nisu bili zaposlenici tog društva u vrijeme nastanka Sporazuma radi čega nemaju relevantna saznanja o okolnostima njegova sastavljanja i potpisivanja.

13. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio iskaz svjedokinje ČĐ

– Žemva koja je iskazivala o poslovnom kontaktu s optuženikom i zastupanju u više sporova zbog povrede autorskih prava, te okolnostima pronalaska Sporazuma, a njen je iskaz suglasan materijalnim dokazima i to podnesku upućenom DZIV 06. studenog 2018. u kojem je odvjetnica ČĐ iznijela istovjetne razloge kao i ispitana na raspravi zbog čega ranije nije mogla upotrijebiti Sporazum navodeći da je od potpisivanja Sporazuma prošlo više od 15 godina, da je u međuvremenu došlo do stečaja društva ... i kaznenih postupaka protiv optuženika kada je on bio okupiran strategijom svoje obrane, da je optuženik netom nakon otvaranja stečaja bio u pritvoru, da godinama nije imao pristup u prostorije društva niti poslovnoj dokumentaciji, a dokumentaciju mu je protekom godina otkad mu je zabranjen dolazak u društvo dostavljana u više navrata s različitih lokacija na paletama, te je optuženik naknadno pronašao Sporazum, a njen iskaz i podnesak upućen DZIV 2018. suglasni su obrani optuženika.

14. Jednako tako, ispravno je prvostupanjski sud prihvatio iskaz svjedokinje ČĐ u odnosu na važnost Sporazuma za dokazivanje autorskog prava na ime „...“ i slogan „... – [obrt] sa stiliziranim pijetlom. Svjedokinja je iskazala da Sporazum nije odlučan dokaz s aspekta autorskog prava i industrijskog vlasništva, te ga je predala uz zahtjev DZIV samo na traženje stranke ovdje optuženika, te je navela da se autorsko pravo dokazuje skicama i prikazima nastanka autorskog dijela, pa Sporazum nema značaj za dokazivanje posebno imajući u vidu da je optuženik kao fizička osoba bio u sporu sa pravnim slijednikom društva ... , a ne društvo ... U tom dijelu njen iskaz je suglasan utvrđenjima iz presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu br. Pž-5684/2016. od 05. rujna 2019. da je tužiteljev zahtjev (ovdje optuženikov) za utvrđenje povrede autorskog prava neosnovan zato što slogan ... i „ vizualni identitet temeljen na osobnom imenu“ nisu autorska djela i zato što tužitelj nije dokazao da je autor stiliziranog ... kojeg tuženik koristi kao sastavni dio figurativnog žiga Z2004006, pa je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da optuženik u komunikaciji sa svojom opunomoćenicom u trgovačkom sporu, koji se vodio prije uporabe Sporazuma pred DZVI, dobio informaciju da takav Sporazum nije bitan dokument za dokazivanje autorskog prava, radi čega optuženik nije imao realnog motiva da isti uporabi 2018. s ciljem da u upravnom postupku pred DZIV neistinito prikaže autorsko pravo, a tužitelj nije dokazao suprotno. Uz sve navedeno pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je Sporazum sačinjen na rok od 10 godina, pa u vrijeme predaje DZIV uz zahtjev za proglašenje žigova ništavim i prigovoru na objavljenu registraciju žiga, dana 22. veljače 2018. njegove odredbe nisu bile na snazi, zbog čega isti uopće ne proizvodi pravne učinke potrebne za dokazivanje.

15. Zbog svega navedenog, s pravom je prvostupanjski sud prihvatio iskaze svjedoka IĐ, TĐ, BĐ, VĐ, djelom PĐ, ČĐ, te analiziranu materijalnu dokumentaciju, kao vjerodostojne dokaze suglasne obrani optuženika, te na temelju pravilno ocjenjenih dokaza, svakog posebno i u međusobnoj povezanosti donio ispravnu odluku da u postupku nije dokazano da je optuženik nabavio krivotvoreni Sporazum, niti da je krivotvoreni Sporazum koristio s ciljem da u upravnom postupku neistinito prikaže autorsko pravo, pa je optuženika pravilno oslobodio optužbe za terećena kaznena djela.

16. Obzirom da žalbenim prigovorima državnog odvjetnika nije dovedena u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja kao ni izvedeni zaključci prvostupanjskog suda, žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

17. Pobijana presuda je ispitana i u smislu odredbe članka 476. stavak 1.ZKP, te kako nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe članka 482. ZKP.

U Zagrebu 1. srpnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Gordana Mihela Grahovac