REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 8

Posl. broj: Pn-2951/2023-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Silviji Sunčani Stubičar u pravnoj stvari tužitelja DT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnica Matea Posavec Petrić, odvjetnica u [adresa] protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik po zaposlenju DTUZ381/2023, radi naknade štete, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 20. svibnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnika obje strane, na ročištu radi donošenja, objave i uručenja presude dana 1. srpnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 26187994862 platiti tužitelju DT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade imovinske štete iznos od 20.572,04 EUR- a i na ime troškova postupka Pn-2844/12 iznos od 1142,74 EUR-a sve zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10.11.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za zakonske zatezne kamate za razdoblje od 18.6.2020. g. do 10.11.2023. g.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 3.388,60 eura uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 1. srpnja 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je nadzorni inženjer MT putem društva Demetra graditeljstvo d.o.o. sa sjedištem u [adresa] OIB 86590749807 obavljao poslove nadzornog inženjera prilikom izgradnje nekretnine i to 4516/10000 dijela zk.č.br. 8791/16 stambena zgrada broj 16 [adresa] i dvorište, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], [broj poduloška] na kojoj nekretnini je tužitelj kao vlasnik trpio štetu jer radovi prilikom gradnje objekta nisu izvedeni prema pravilima struke – odnosno došlo je do propusta u provođenju nadzora. U pravomoćno okončanom postupku Pn- 2844/2012 ovog suda utvrđena je odgovornost nadzornog inženjera. Vještak Žarko Željko koji je proveo građevinsko vještačenje na okolnost nastanka i visine štete u predmetnom postupku, utvrdio je da „s obzirom na opseg oštećenja u nekretnini tužitelja, vidljivo da radovi nisu izvedeni prema pravilima struke, te u tom smislu isto predstavlja i propust u provođenju nadzora.“ Dakle, odgovornost nadzornog inženjera utvrđena je pravomoćnom sudskom odlukom.

Tuženik kao osiguratelj s Hrvatskom komorom inženjera građevinarstva (dalje: HKIG) ima sklopljen Ugovor o obveznom osiguranju ovlaštenih inženjera građevinarstva, inženjera gradilišta i voditelja radova i stranih ovlaštenih osoba članova Komore od profesionalne odgovornosti u poslovima prostornog uređenja i gradnje. Navedenim ugovorom ugovoreno je obvezno osiguranje članova HKIG od profesionalne odgovornosti u poslovima prostornog uređenja i gradnje. Obavljanje stručnog nadzora građenja bilo je povjereno pravnoj osobi, ali sukladno tada važećem Zakonu o gradnji imenovani nadzorni inženjer bio je MT, koji je član HKIG, odnosno, on je osiguranik u smislu sklopljenog Ugovora o osiguranju između tuženika i HKIG. Osiguranim slučajem u smislu ugovorene police osiguranja smatra se svaki propust ili pogreška u obavljanju stručnih poslova koje prouzroči osiguranik svojim postupanjem ili propuštanjem postupanja, a koji za posljedicu mogu imati oštećenje ili uništenje stvari (materijalna šteta). Ugovorenom policom pokrivena je osiguranikova odgovornost za štetu koja bi nastala trećoj osobi uslijed događaja koji je prouzročen propustom ili pogreškom u obavljanju osiguranikovih stručnih poslova. Konkretno, tužitelj je ovdje „treća osoba“. Dana 8.11.2012. HKIG je donijela rješenje kojim je odbačena prijava za pokretanje stegovnog postupka protiv MT koju je podnio tužitelj i to iz razloga što HKIG ne utvrđuje odgovornost za štetu, već da je to u isključivoj nadležnosti redovnih sudova RH. Na kraju je odgovornost nadzornog inženjera utvrđena upravo pravomoćnom sudskom odlukom. Predmetno osiguranje ugovoreno je uz primjenu Uvjeta za osiguranja od profesionalne odgovornosti u arhitektonskim i inženjerskim poslovima i djelatnostima u prostornom uređenju i gradnji. Prema navedenim uvjetima osigurani slučaj je imovinska šteta, a propust se smatra poznatim kad ih osiguranik sam utvrdi ili za njih dozna. Osiguranik je osporavao odgovornost te je ista utvrđena- odnosno propust je postao poznat tek donošenjem presude Pn-2844/12. Stoga, tužitelj temeljem police osiguranja od profesionalne odgovornosti, a sve sukladno odredbama važećeg Zakona o obveznim odnosima, zahtijeva isplatu novčane naknade za pretrpljenu materijalnu štetu čiji iznos je utvrđen pravomoćnom sudskom odlukom. Prema čl. 13. dostavljenih uvjeta za osiguranje propisano je da tuženik isplaćuje iznos naknade za štetu na temelju sudske odluke. Tužitelju je na ime imovinske štete dosuđen iznos od 155.000,00 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 18. lipnja 2020. do isplate i parnični trošak u iznosu od 8.610,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 18. lipnja 2020. g. do isplate.

Tužitelj predlaže sudu da usvoji tužbeni zahtjev i naloži tuženiku da mu naknadi trošak parničnog postupka.

2. Tuženik se tužbi i tužbenom zahtjevu protivi u cijelosti ističući prije svega prigovor promašene pasivne legitimacije kao i prigovor zastare potraživanja. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev prema tuženiku temelji na pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2844/2012 od 18.06.2020. iako navedena presuda i činjenice koje su utvrđene u navedenom postupku nemaju nikakve veze s tuženikom. Iz dostavljene presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2844/2012 od 18.06.2020. razvidno je da je navedenom presudom društvo Demetra graditeljstvo d.o.o. obvezano tužitelju nadoknaditi štetu međutim tuženik ističe da društvo Demetra graditeljstvo d.o.o. niti u jednom trenutku s tuženikom nije imalo sklopljen ugovor o osiguranju od profesionalne odgovornosti tako da navedena presuda ni u kojem slučaju ne može biti osnova za potraživanje prema tuženiku te se u tom smislu tužbeni zahtjev ukazuje u cijelosti neosnovanim. Tuženik čini nespornim činjenicu da je u vrijeme pravomoćnog okončanja postupka na koji se tužitelj neosnovano poziva s Hrvatskom komorom inženjera građevinarstva imao zaključen ugovor o osiguranju od profesionalne odgovornosti iz djelatnosti međutim, navedenim ugovorom je bila osigurana profesionalna odgovornost ovlaštenih arhitekata i inženjera u graditeljstvu koji su članovi komore a ne odgovornost pravne osobe Demetra graditeljstvo d.o.o. Nadalje, kako je iz rješenja HKIG od 08.11.2012. evidentno da su određeni propusti na koje se tužitelj poziva učinjeni još 2011. i 2012. g. tuženik ističe i prigovor zastare potraživanja s obzirom da se tužitelj s odštetnim zahtjevom prema tuženiku prvi puta obratio tek 08.11.2023. tako da je i više nego evidentno da je u konkretnom slučaju nastupila zastara potraživanja. Upravo zbog istaknutog prigovora zastare tuženik je i u mirnom postupku otklonio postavljeni odštetni zahtjev tužitelja kao neosnovan. Osim toga iako tužitelj u tužbi ne navodi policu temeljem koje prema tuženiku postavlja tužbeni zahtjev, iz prepiske s HKIG koju je tužitelj dostavio uz tužbu, evidentno je da isti neosnovano smatra da bi se u konkretnom slučaju trebala primijeniti polica koja je bila važeća u vrijeme kada je predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2844/2012 postao pravomoćan. Suprotno stajalištu tužitelja, imajući u vidu Uvjete za osiguranje od profesionalne odgovornosti koje je u konačnici i tužitelj dostavio uz tužbu evidentno je da se smatra da je osigurani slučaj nastao onda kada se ostvario propust ili pogreška u obavljanju stručnih poslova. Dakle, tužitelj na kojemu je teret dokaza je prije svega bio dužan u tužbi konkretno navesti policu temeljem koje postavlja tužbeni zahtjev prema tuženiku i na kojoj temelji pasivnu legitimiranost tuženika jer bi se tek u tom slučaju tuženik mogao detaljnije očitovati na tužbeni zahtjev kako glede osnovanosti istoga tako i glede visine uzimajući u obzir pri tome predmetnu policu, Uvjete po kojima je ista zaključena te, iznos osiguranja kao i agregatni limit ugovora. Podredno, tuženik ističe da iz dokumentacije dostavljene uz tužbe nije moguće utvrditi u čemu se točno ogleda eventualni propust nadzornog inženjera, a osim toga iz dostavljenog rješenja HKIG od 08.11.2012. proizlazi da je u postupku osiguranja dokaza utvrđeno da bi za nedostatke na predmetnoj nekretnini „mogli biti odgovorni“ izvođač radova i nadzorni inženjer. U tom smislu a imajući u vidu odredbu čl. 636. Zakona o obveznim odnosima u parničnom postupku bi se trebala utvrditi odgovornost svakoga od njih budući da svatko odgovara razmjerno stupnju svoje eventualne krivnje. Nadalje, kako tuženik nije sudjelovao u postupku koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem Pn-2844/2012 tuženik se protivi korištenju svih dokaza provedenih u navedenom postupku a kako tužitelj na kojemu je teret dokaza nije u ovoj pravnoj stvari predložio provođenje odgovarajućih dokaza radi utvrđivanja osnovanosti i visine postavljenog zahtjeva tuženik predlaže tužitelja odbiti i obvezati ga na plaćanje parničnih troškova tuženiku.

3. Tužbeni zahtjev je osnovan.

4. Tijekom ovom sudskog postupka sud je izvršio uvid u spis ovog suda poslovni broj Pn-2844/2012, e-mail prepisku, Uvjete za osiguranje od profesionalne odgovornosti u arhitektonskim i inženjerskim poslovima i djelatnostima u prostornom uređenju i gradnji, rješenje Hrvatske komore inženjera građevinarstva klasa: 740- 01/12-=1/9 ur.broj: 500-05-12-4 od 8. studenog 2012. g., zahtjev za mirno rješenje spora, obavijest o neosnovanom odštetnom zahtjevu, policu osiguranja broj [broj police osiguranja], opće uvjete za osiguranje imovine, informacije ugovaratelju osiguranja/ osiguraniku prije sklapanja ugovora o osiguranju, predugovor o kupoprodaji nekretnina, saslušan je kao svjedok MT i saslušan je tužitelj dok je odbijen prijedlog za saslušanjem svjedoka ST.

5. Među strankama je nesporno a isto je utvrdio i ovaj sud uvidom u predmet Pn- 2844/2012 da je pravomoćnom i ovršnom presudom ovog suda broj Pn-2844/2012 od 18. lipnja 2020. godine razvidno je da je istom naloženo tuženiku Demetra graditeljstvo d.o.o. isplatiti tužitelju DT iznos od 155.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 18. lipnja 2020. godine do isplate kao i trošak parničnog postupka, a što u konkretnom slučaju predstavlja imovinsku štetu, odnosno trošak sanacija koje je tužitelj morao provesti jer radovi koji su izvođeni na nekretnini tužitelja nisu izvedeni prema pravilima struke, time da odgovornost tuženika za naknadu imovinske štete postoji prema odredbi čl. 636. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18) odnosno da postoji njegova odgovornost za nedostatke u izvedenim radovima a da je izvođač njemu povjerio poslove nadzora.

6. Prema čl. 636. st. 3. ZOO-a osoba koja obavlja nadzor odgovara i za nedostatke u izvedenim radovima nastale krivnjom izvođača ako ih je mogla opaziti savjesnim nadziranjem radova, ali ima pravo zahtijevati od izvođača odgovarajuću naknadu.

7. Iz iskaza svjedoka MT razvidno je da je bio nadzorni inženjer na građevinsko-obrtničkim radovima i glavni nadzorni inženjer. Postoji naime polica osiguranja koju Komora inženjera ugovara s osiguravajućom kućom vezano za eventualnu štetu koja može nastupiti prilikom rada nadzornih inženjera. Predmetni događaj je mogao nastati prije 2007. godine, odnosno 2005. ili 2006. godine, kada su se izvodili ti radovi. Komora inženjera je imala 2 osiguravajuće kuće, a prva je bila Generali osiguranje a druga je bila Croatia osiguranje ali koje godine je to bilo to ne može reći. Po završetku radova na predmetnoj nekretnini utvrdili su neke nedostatke, prilikom primopredaje, a radilo se o tri stana i prilikom primopredaje svakog stana je sačinjen zapisnik o primopredaji. Tako je 21.11.2008. sačinjen zapisnik o primopredaji s gospodinom DT, odnosno njegovom firmom P.A.K. -konstruktor d.o.o. Ugovor o kupoprodaji je napravljen na dan kada je izvršena primopredaja i kupac stana je utvrdio 2 primjedbe. Prva je bila da treba zamijeniti miješalicu za vodu na umivaoniku u kupaoni i druga u podrumskom dijelu stana treba izbrusiti i polakirati parkete. Predstavnik P.A.K-konstruktora je pregledao objekt i 23.6.2008. U nekoliko navrata je bio u stanu i dali su primjedbe na zabrinjavajuće stanje parketa u razizemlju. Svjedok je predao sudu predugovor o kupoprodaju nekretnine, poziv na otklanjanje nedostataka, zapisnik o primopredaji i uvjerenje za uporabu. Izvođač je objekt završio u 10. mjesecu 2007. godine. Pristupio je primopredaji i okončanom obračunu, primjedbe koje su nađene imao je obavezu otkloniti u primjerenom roku. Investitor mu je ostao dužan preko 370.000,00 kuna. Da bi pristupio otklanjanju nedostataka koji su utvrđeni u 6. mjesecu tražio je da mu se isplati okončana situacija ili da mu se isplati nesporni dio kako bi pristupio otklanjanju nedostataka. Investitor je to odbio i to je ostalo tako kako je. Nije siguran da je u tom trenutku sam investitor otklanjao bilo kakve nedostatke na parketima ili je možda bilo jedno brušenje i lakiranje. Vlasnik stana P.A.K konstruktor je intervenirao kod investitora da se otklone nedostaci. U nemogućnosti da investitor to učini tražio je od P.A.K konstruktora da nađu izvođača, da naprave sanaciju i da će on to platiti. P.A.K konstruktor je napravio troškovnik, krenuli su u sanaciju, izveli su sanaciju na zahtjev da investitor to plati investitor je napravio pismeni sporazum sa P.A.K konstruktorom i po tom sporazumu mu je isplatio ili nadoknadio oko 50% iznosa sanacije. Sanacija nije uspjela, i dalje je vlasnik stana sam poduzimao radnje da otkloni nedostatke. Činjenica je da je on sa svojim kolegama i sa specijaliziranom tvrtkom za hidroizolaciju objekata izvršio otkopavanje oko objekta i utvrdio da drenaže besprijekorno funkcioniraju. Izvedeni drenažni sistem, konfiguracija terena, karakteristike tla ne dozvoljavaju da se podzemna voda pojavi u objektu. Jedini razlog koji je mogao biti je pojava kondenzata. Funkcioniranje drenaže se i danas može utvrditi da je besprijekorno, bez ikakvih otkopavanja, samo otvaranjem šahta. Po završetku radova nije bio upoznat s prigovorima, dakle negdje u 4. mjesecu 2008. godine, odnosno 6 mjeseci poslije završetka radova. Po primitku tužbe upoznat je s nedostacima, a također je sudjelovao na poziv tužitelja da dođe pogledati faze sanacije. Tada je utvrđeno da je vlasnik probio zid dvorišta za proboj elektrokabla, ali to ne bi trebao biti razlog pojavi vode, ali je oštećena hidroizolacija koju su popravili kada su vršili kontrolu drenažnog sistema. Nakon sporazuma između investitora i P.A.K konstruktora tužba je izmijenjena i kao tuženici su ostali FKT Ivanić Grad i Demetra graditeljstvo d.o.o.. Kako je i FKT otišao u stečaj, tužba je izmijenjena pa je samo Demetra graditeljstvo d.o.o. ostala jedini tuženik, a on je bio njezin vlasnik i direktor u određenom periodu. Propusta nije bilo od strane nadzora. Na nastavno pitanje da li je pročitao i da li mu je poznato da je u presudi utvrđeno na temelju nalaza i mišljenja građevinskog vještaka da radovi u stanu tužitelja nisu izvedeni prema pravilima struke te u tom smislu predstavlja i propust u provođenju nadzora, a što je sve navedeno na str 7. predmetne presude, svjedok je odgovorio da to nije istina jer nije odgovoreno u čemu je propust nadzora i kako je vlaga ušla u donji prostor odnosno što je uzrok. Mišljenje vještaka je neozbiljno iz navedenog razloga, naime u postupku osiguranja dokaza koje su proveli investitor i gospodin DT drugi vještak je utvrdio drugačije stanje. Naime vještak je imao priliku analizirati i stanje nakon prve sanacije i imao bi odgovor zašto je vlaga u stanu. Šteta prema presudi nije isplaćena tužitelju jer je firma bila u stečaju, i to u 5. mjesecu 2021. godine su došle fakture koje se nisu mogle platiti. Firma je otišla u stečaj u trenutku kad je presuda postala pravomoćna jer su se situacije poklopile. Izvođenje radova nadzirao je nadzorni inženjer.

8. Sud je nalazi da je iskaz svjedoka djelomično uvjerljiv i logičan jer je svjedok bio direktor u tvrtki koja je bila tuženik u pravomoćnoj presudi pa nedvojbeno proizlazi da isti ne bi niti u ovom postupku sebe htio inkriminirati, pa sud prihvaća samo onaj dio iskaza koji se ne odnosi na same radnje svjedoka jer je odgovornost tvrtke utvrđena pravomoćnom sudskom presudom.

9. Iz iskaza tužitelja proizlazi da su problemi u njegovom stanu nastali te je kontaktirao gospodina MT i njegovu suprugu gospođu GT 2010. godine. Oni su otklonili svoju odgovornost i nisu htjeli participirati u otklanjanju vlage. Angažirao je tada sudskog vještaka gospodina D i sam sanirao štetu. Bilo je nekoliko sanacija i kasnije u sudskom postupku je gospodin Žarko Željko odredio iznos štete koja je nastala. Putem odvjetnika Andreja Todtlinga kontaktirao je i Hrvatsku komoru inženjera koja je odgovorila da komora ne može pokrenuti stegovni postupak nego da sud mora utvrditi odgovornost za nastalu štetu. I u to vrijeme su osiguranja također odgovorila da ne mogu postupati po policama osiguranja dok se ne utvrdi šteta i odgovornost na sudu. 2020. godine je na drugom stupnju potvrđena presuda u predmetu Pn-2844/12 da je pretrpio štetu i odgovornost Demetra graditeljstvo d.o.o. Pokušavao je mirnim putem kontaktirati gospodina GT da se izvrši isplata štete međutim on je to odbijao i morao je blokirati njegov račun od firme, jer je on počeo prebacivati sredstva na druge firme kao npr. Demetra alfa d.o.o. Demetra graditeljstvo d.o.o. je nakon blokade otišlo u stečaj, i on se nije uspio naplatiti jer je gospodin GT prebacio poslovanje na druge firme i on je tada predao kaznenu prijavu, međutim je gospodin GT prenio poslovanje sa Demetra graditeljstva d.o.o. na Demetra alfa d.o.o. i tada mu je stečajna upraviteljica gospođa ST predložila da pokrene postupak s osiguravajućim društvom jer ima potvrđenu pravomoćnu presudu, a to im je sugerirala u dopisu 2012. godine i Hrvatska komora inženjera. On je dopunio kaznenu prijavu s još tri prijave navodeći da se radi o proboju pravne osobnosti.

10. Sud je odbio prijedlog da se kao svjedok sasluša stečajna upraviteljica ST jer nalazi da je pravomoćnom presudom utvrđena odgovornost ne samo tvrtke Demetra graditeljstvo d.o.o., a također nalazi i iskaz tužitelja i uvjerljivim i logičnim i utemeljenim na predmetu ovog suda Pn-2844/12 te pravomoćnoj presudi istog broja od 18. lipnja 2020. godine.

11. U ovom predmetu je nedvojbeno postojanje police osiguranja tuženika broj 228140022168 koju je tuženik zaključio s Hrvatskom komorom inženjera građevinarstva time da su osigurani svi članovi prema dostavljenom popisu, pa sud nalazi da je tuženik ovdje pasivno legitimiran.

12. Naime, člankom 56. stavkom 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19) propisano je da je Nadzorni inženjer fizička osoba koja prema posebnom zakonu ima pravo uporabe strukovnog naziva ovlašteni arhitekt ili ovlašteni inženjer i provodi u ime investitora stručni nadzor građenja.

13. Dakle u ovom slučaju nadzorni inženjer MT obavljao je poslove nadzora putem pravne osobe, ali bez obzira na to nadzorni inženjer isključivo može biti fizička osoba, što je i bila prilikom sporne gradnje, i s tom fizičkom osobom tuženik ovdje ima sklopljen ugovor.

14. Iz presude na kojoj tužitelj temelji tužbeni zahtjev također proizlazi kako je osiguranik tuženika, MT, propustio stručno voditi nadzor nad radovima. Odgovornost nadzornog inženjera propisana je Zakonom o obveznim odnosima. Dakle iz svega navedenog proizlazi kako nadzorni inženjer može putem trgovačkog društva obavljati poslove nadzora, ali i dalje je isključiva odgovornost u osobi inženjera koji je propustio voditi nadzor sukladno pravilima struke. Pravomoćno okončanim postupkom Pn-2844/12 utvrđena je odgovornost Demetra graditeljstva d.o.o. u kojem je MT direktor, ali nadzorni inženjer je fizička osoba tako da se ta utvrđena odgovornost odnosi na osiguranika tuženika, fizičku osobu koja je nadzorni inženjer. Kako je dakle štetu prouzročila fizička osoba koja je osiguranik tuženika to sud otklanja prigovor promašene pasivne legitimacije.

15. Sud ne nalazi utemeljenim niti prigovor zastare. Naime, činjenica da tuženik nije sudjelovao kao umješač u gore navedenom pravomoćno okončanom postupku, ne isključuje njegovu odgovornost, dok zastara nije nastupila jer se postupak vodio pred ovim sudom. To što osiguranik tuženika ranije nije obavijestio osiguratelja o nesretnom slučaju ne utječe na prava iz osiguranja treće osobe. Iz Uvjeta za osiguranje od profesionalne odgovornosti u arhitektonskim i inženjerskim poslovima i djelatnostima u prostornom uređenju i gradnji koji su objavljeni na službenim stranicama Hrvatske komore inženjera građevinarstva proizlazi da osiguratelj isplaćuje iznos naknade za štetu na temelju sudske odluke tako da zasigurno nije došlo do zastare tužiteljeva potraživanja prema osiguratelju jer nije prošao zakonom propisani rok zastare od donošenja pravomoćne presude temelj koje je ova tužba i upućivanja iste. Naime, u konkretnom slučaju tražbina je po čl. 215. ZOO-a dospjela prvog dana kad je tužitelj mogao od tuženika zahtijevati ispunjenje, dakle u ovom slučaju od dana kad je pravomoćna presuda postala ovršna, a kada je upućen zahtjev treće osobe osiguratelju, ovdje tuženiku, za osiguratelja i treću osobu, ovdje tužitelja i tuženika tražbina zastarijeva za isto vrijeme za koje zastarijeva njegov zahtjev prema osiguraniku odgovornom za štetu a to je 3 godine (čl. 234. st. 5. u svezi čl. 233. ZOO- a) počev od 27. svibnja 2021. godine (presuda postala ovršna), a kako je ovdje tužba podnesena 11. prosinca 2023. godine, to je nedvojbeno da zastara u ovom predmetu nije nastupila.

16. U odnosu na postavljenu visinu tužbenog zahtjeva ista je utvrđena pravomoćnom sudskom presudom i u odnosu na imovinsku štetu i u odnosu na trošak postupka, ali u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata sud nalazi da je tuženik pao u zakašnjenje tek 10. studenog 2023. godine kada je primio odštetni zahtjev tužitelja, a ne 18.6.2020. godine kako to traži tužitelj pa je zakonske zatezne kamate priznao tek od 10. studenog 2023. godine, dok je za razdoblje od 18.6.2020. g. do 10.11.2023. g. tužbeni zahtjev za zakonske zatezne kamate trebalo odbiti. Visina kamata je utvrđena po čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

17. Kako je tužitelja zastupao odvjetnik to tužitelju pripada pravo i na trošak postupka po čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, pa je sud priznao tužitelju trošak sastava tužbe od 250 bodova po Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023, dalje OT), potom trošak 2 podneska od 13.8.2024. i 29.8.2024. g. po Tbr. 8.1. OT svaki po 250 bodova i trošak dva ročišta od 11.9.2024. i 20.5.2025. g. svaki po 250 bodova po Tbr. 9.1. OT, odnosno ukupno 1250 bodova, a kako je vrijednost 1 boda 2 eura, to je sud priznao 2.500,00 eura i trošak PDV-a od 625,00 eura, trošak sudske pristojbe za tužbu od 131,80 eura i sudske pristojbe za presudu od 131,80 eura, odnosno ukupno 3.388,60 eura, Sud je priznao i zakonske zatezne kamate po čl. 29. st. 2 i 8. ZOO- i po čl. 30. st. 3. OZ-a.

U Zagrebu, 1. srpnja 2025. g.

SUDAC

Silvija Sunčana Stubičar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana po primitku pismenog otpravka iste. Žalba se predaje ovom sudu, pismeno u četiri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

Pun. tužitelja

Tuženiku